Uzgoj jabuka, koje vrste, sorte i kako pravilno izvršiti gnojidbu i rezidbu jabuka saznajte u nastavku teksta.

Uzgoj jabuka kakav danas poznajemo potječe iz područja istočnog Kazahstana odakle je preko Perzije prenesena u Europu. U ovom procesu poznati ‘’Put svile’’ imao je ključnu ulogu u širenju i razvoju jabuke kao vrste jer su se konji i deve sigurno hranili plodovima vrsta koje prirodno rastu u tom području i tako širili sjeme.

Mnogi smatraju da je uzgoj jabuka najbolji u području talijanske pokrajine Bolzano (Južni Tirol) zbog idealne klime i tla koji u kombinaciji sa suvremenom tehnologijom uzgoja i čuvanja daju najbolju moguću kakvoću. Proizvodnja je zakonski zaštićena i samo najbolji plodovi mogu nositi naziv ‘Mela Alto Adige’ Indicazione geografica protetta (talijanski) ili ‘Südtiroler Apfel’ geschützte geografische Angabe (njemački). Klima Bolzana odlikuje se s više od 300 sunčanih dana godišnje i razlikom dnevne temperature više od 20 °C (danju zna biti i do 30 °C, a noću se temperatura spušta na 8 – 10 °C), pa se stvara puno rose koja pogoduje stvaranju boje i oblikovanju arome plodova.

Ekološki uvjeti uzgoja jabuka

Uzgoj jabuka najbolji je u područjima umjerene klime gdje ljeta nisu previše vruća i suha. Prosječna temperatura tijekom razdoblja vegetacije trebala bi biti od 21 do 24 °C. Važno je da stabla imaju dovoljno vremena za zimsko mirovanje, pa mediteranska područja nisu najbolja. Za dobru rodnost potrebno je 1200 – 1500 mm oborina dobro raspoređenih tijekom vegetacije. Takva su područja malobrojna, pa je natapanje obvezna mjera.

Osim vlage, potrebno je dosta sunca i povoljna razlika dnevne i noćne temperature u vrijeme dozrijevanja plodova kako bi crveno obojene sorte razvile lijepu boju. Prosječne optimalne vrijednosti pojedinih klimatskih uvjeta za jabuku prikazane su u Tablici 1. Ovisno o sorti, podlozi, kondiciji voćnjaka i mnogim drugim čimbenicima, stvarne vrijednosti mogu značajno odstupati, pa navedene vrijednosti mogu biti samo gruba orijentacija.

""

Prvi sistematični oplemenjivački program stvaranja novih sorti jabuke pokreće engleski kralj Thomas Andrew 1790. godine. Danas su u svijetu poznati mnogi oplemenjivački programi stvaranja novih sorti jabuka. Jedan od njih je i projekt HiDRAS (High-quality Disease Resistant Apples for a Sustainable Agriculture – visoko kvalitetne sorte jabuka otporne na bolesti za održiv uzgoj) u kojem sudjeluju najpoznatije znanstvene institucije koje se bave oplemenjivanjem jabuke iz čak 11 europskih zemalja sa svrhom da utvrde genetske čimbenike kakvoće ploda.

Pogodno tlo za uzgoj jabuka

Tlo za uzgoj jabuka, kao i za većinu drugih voćaka, mora biti duboko i dobro propusno, povoljnog vodozračnog režima. Količina humusa bi trebala prelaziti 3%, a pH vrijednost treba biti od 5,5 do 6,5. Najbolja su ilovasta tla, dok se na glinastim tlima također mogu postići solidni rezultati, ali samo ako je tlo dovoljne propusnosti.

Na pjeskovitom tlu nužno je redovito natapanje i gnojidba, dok je na tlima alkalne reakcije izražena pojava nedostatka željeza (ferokloroza) koja nastaje kao posljedica blokade ovog mikroelementa u tlu i nemogućnosti biljke da ga usvoji putem korijena. U tablici 2 prikazana su najvažnija svojstva tla za uzgoj jabuke prema američkim autorima.

Što je tlo nepovoljnije za uzgoj jabuka, to su potrebna veća ulaganja kako bi se ono popravilo. Meliorativni zahvati mogu biti opravdani u slučajevima kad su klimatski čimbenici optimalni, ali i tada treba oprezno procijeniti isplativost ulaganja, jer je i podizanje voćnjaka skupa investicija.

""

Odabir sorti za uzgoj jabuka

Smatra se da danas u Svijetu postoji oko 10.000 sorti jabuka, a prema nekim autorima, taj je broj i dvostruko veći. U tom se mnoštvu sorata ponekad teško snaći i profesionalcima, a kamo li voćarima amaterima. Jabuka je stranooplodna voćka, pa treba posaditi više sorata istodobne cvatnje i dobre međusobne sposobnosti oplodnje.

Neke sorte, kao što je primjerice Jonagold, imaju neparni broj kromosoma i slabu klijavost polena, pa ne mogu biti oprašivači. Prilikom konačnog odabira sorte za uzgoj jabuka uvijek se dobro savjetovati sa stručnjacima koji će pomoći pri odabiru sorte najbolje prilagođene klimatskim uvjetima, ali i znanju onoga tko želi uzgajati ovu ukusnu voćku.

Nažalost, domaći sortiment još uvijek previše ovisi o sorti Idared koja zbog dobre rodnosti i lakoće uzgoja ima nisku cijenu, ali joj kakvoća nije najbolja. Osim Idareda, u porastu je uzgoj jabuka sorti Elstar, Golden Delicious (Zlatni delišes), Jonagold i Granny Smith.

Mogu se naći i Braeburn, Cripp’s Pink i druge sorte. Ove dvije sorte imaju veću cijenu zbog bolje kakvoće plodova koja je bliža ukusu europskih potrošača zbog dobrog omjera šećera i kiselina. Starije sorte američkog podrijetla, kao što je Golden Delicious imaju pomalo tup i slatkast okus bez svježine.

Trend suvremenog sortimenta kod uzgoja jabuka su tzv. klubske sorte koje se uzgajaju pod određenom robnom markom koja ima svoja strogo definirana pravila koje proizvođači moraju poštivati. To je praćeno i većom cijenom sadnog materijala, ali se veći troškovi proizvodnje i ograničenja pravne i druge naravi kompenziraju kroz bolju prodajnu cijenu i lakši plasman plodova.

Brojne sorte jabuka

Braeburn – To je sorta s Novog Zelanda. Jedan je roditelj Lady Hamilton, a drugi roditelj nije poznat, premda se vjeruje da je to sorta Granny Smith. To je prvoklasna desertna jabuka koja traži dugu toplu i vlažnu jesen i umješnost u uzgoju. Prva je moderna sorta koja je okusom slična klasičnim starim sortama.

Dozrijeva u drugoj polovici listopada. Plodovi su koničnog do okruglastokoničnog oblika, kožica je osnovne zelenkastožute boje s narančastocrvenkastim prugama koje mogu prekriti veći dio ploda. Plod je jako privlačan, a na površini su dobro vidljive lenticele. Kožica je tanka i gotovo se i ne osjeti u ustima. Meso je kremasto obojeno, hrskavo, vrlo sočno, oštrog okusa i nije sklono brzom posmeđivanju kad se prereže. Postoji više mutacija i klonova ove sorte (Mariri Red, Hidala Lochbui Red Braeburn).

Cripp’s Pink (Pink Lady®) – Australska sorta koju je stvorio John Cripps križanjem sorata ‘Golden Delicious’ i ‘Lady Williams’. Dozrijeva krajem listopada i početkom studenog. Plod je krupan okruglastog do konusnog oblika. Kožica je tanka i nježna sa svijetlim lenticelama. Osnovna boja je žuta koja prelazi u ružičastocrvenu boju. Meso je bijelo, hrskavo, čvrsto i sočno. Okus je blag, nenapadan i sladak.

Nakon kraćeg čuvanja okus postaje puniji. To je sorta izuzetne kakvoće, ali traži dugu toplu i vlažnu jesen i umješnost u uzgoju. Ovu sortu možemo naći i pod posebnim zaštićenim nazivom ‘Pink Lady® koji smiju rabiti samo ovlašteni proizvođači za plodove vrhunske kakvoće. Zabranjena je neovlaštena uporaba ovog naziva.

Elstar – Nastala je u Nizozemskoj križanjem sorata Golden Delicious i Ingrid Marie. Kožica je lijepe svijetlocrvene boje na osunčanoj strani, dok je osnovna boja žutozelena. Meso ploda je čvrsto, sočno, hrskavo, slatko kiselkastog i vrlo ugodnog okusa. Dozrijeva krajem kolovoza i početkom rujna. Postoji više mutacija i klonova ove sorte (Elstar Elshof, Red Elstar, Elstar Schrama).

Fuji – To je japanska sorta nastala križanjem sorata Ralls Janet i Red Delicious. Prvo se zvala Tohoku 7, a kasnije je dobila naziv Fuji. Kasna je sorta koja dozrijeva krajem listopada ili početkom studenog. Kožica je osnovne blijedo žutozelene boje, prošarana narančastocrvenom dopunskom bojom s ružičastim maškom. Meso je žućkaste boje, hrskavo, čvrsto, vrlo sočno, fine strukture, aromatično, slatkog i blagog okusa. Ima visok omjer šećera i kiselina. Postoji više mutacija i klonova ove sorte (Fuji Nagafu, Fuji Kiku®8 itd.).

Gala – Nastala je na Novom Zelandu križanjem sorata ‘Kidd’s Orange Red’ i ‘Golden Delicious’. Dozrijeva u prvoj polovici rujna. Osnovna boja kožice ploda je žuta koja na sunčanoj strani prelazi u narančastocrvenu koja prekriva do polovice ukupne površine. Meso je izvrsne kakvoće kremasto obojeno, hrskavo, slatko i sočno. Kožica je tanka i plod ima blag okus, pa ga djeca vole. Postoji više mutacija i klonova ove sorte (Tenroy Royal Gala, Gala Galaxy, Gala Annaglo, Gala Schnitzer itd.).

Gloster – Njemačka sorta nastala križanjem sorata Glockenapfel i Richared. Dozrijeva krajem rujna i početkom listopada. Plodovi su izduženo koničnog oblika i blago rebrasti. Kožica je glatka, debela, osnovne svijetlozelene boje koja je prekrivena crvenom, čiji intenzitet ovisi o jačini osvjetljenja. Meso ploda je blijedožuto, sočno, slatko ili lagano kiselkasto i nema neku posebnu aromu. Postoje potrošači koji ju prepoznaju i vole, ali zbog promjenjive kakvoće često ostanu nezadovoljni.

Golden Delicious – Ova je sorta nastala kao slučajni sjemenjak, najvjerojatnije od sorte Grimes Golden u SAD-u. Najraširenija je sorta jabuke. Dozrijeva od druge dekade do kraja rujna. Plodovi su konusnog oblika i simetrični, a na vrhu čašice imaju slabo izražena rebra. Kožica je tanka i glatka.

Osnovna boja je zelenožuta u vrijeme berbe, a u dospjelosti postaje žuta poput limuna ili dunje. Meso ploda je svijetložute boje, čvrsto, srednje fine strukture i sočno, slatkog okusa sa specifičnom nenametljivom aromom. Plod brzo gubi vlagu i sklon je smežuranju. Postoji više klonova i mutacija ove sorte (Reinders, Smoothee, itd).

Granny Smith – Postoji više zanimljivih priča o nastanku ove sorte, a jedna od njih govori da je otkrivena kako raste na kompostištu u dvorištu gđe. Mary Ann Smith kao slučajni sjemenjak. Ova pomalo neobična sorta privlači oko zbog zelene boje i ima okus kojeg potrošači vole, posebno oni mlađe životne dobi.

Plod je okruglasto-tupog ili konusnog oblika s osnovnom tamnozelenom bojom kožice koja dozrijevanjem postaje svjetlije zelena. Meso je zelenkastobijele boje, srednje do grube teksture, hrskavo, vrlo čvrsto, sočno, naglašeno kiselkastog i vrlo oštrog okusa, te izvrsne arome. Poslužena malo ohlađena može biti vrlo osvježavajuća. Izvrsna je za potrošnju u svježem stanju, u pitama, a isto tako je vrlo dobra kao sastojak voćnih salata, jer narezana zadržava svoju boju.

Idared – Ovo je američka sorta nastala križanjem sorata Jonathan i Wagner. Najpopularnija je sorta jabuka u Republici Hrvatskoj zbog lakoće uzgoja, velike rodnosti i izvrsnog čuvanja. Nažalost, kakvoća plodova u usporedbi s drugim sortama je slaba. Dozrijeva u drugoj dekadi rujna. Plodovi su okruglasti do blago spljošteni. Osnovna boja je žutozelena koja dospijevanjem prelazi u zelenkastožutu, a prosječno 80 % površine prekriva vinsko crvena boja. Meso ploda je gotovo bijele boje, srednje fine teksture, srednje sočno, srednje kiselog okusa. Zbog lošijeg omjera šećera i kiselina, okus je manje pun i skladan, a aroma je srednje izražena i nenametljiva.

Jonagold – Ova je sorta nastala križanjem ‘Golden Delicious’ i ‘Jonathan’ u SAD-u. Preporučuje se za uzgoj u hladnijim područjima. Postoji više klonova koji se odlikuju boljom obojenošću. Dozrijeva u drugoj polovici rujna. Plodovi su izduženo konusnog oblika, krupni do vrlo krupni. Kožica je tanka, osnovne zelenkastožute boje koja na sunčanoj strani prelazi u svijetlocrvenu koja prekrije do polovice ukupne površine ploda.

Plodovi su prevučeni voštanom prevlakom i imaju tanku i dugačku peteljku. Meso je kremaste boje, vrlo sočno, slatkokiselog okusa, hrskavo i ugodne arome. Višenamjenska je sorta pogodna za jelo, voćne salate i pečenje. Postoji više klonova ove sorte (Decosta, Wilmuta, Jonagored, Novajo) koji se odlikuju boljom obojenošću od osnovne sorte.

""

Sorte otporne na bolesti

Osim navedenih sorata, u posljednje vrijeme se probijaju i sorte koje se odlikuju određenom otpornošću na bolesti i štetnike. Najveći problem kod uzgoja jabuka ovih sorata je nešto slabija kakvoća plodova. Kakvoća ploda je vrlo složeno svojstvo koje se prenosi većim brojem gena, pa je skoro nemoguće dobiti genotip koji bi imao sva poželjna svojstva (izvrsnu kakvoću i otpornost na sve važne bolesti).

U institutu Dresden-Pilnitz u Njemačkoj, selekcionirano je nekoliko sorata jabuka s višestrukom otpornošću na bolesti i štetnike i dobrom kakvoćom plodova. Dodatna pozitivna strana dobra je otpornost na zimsku hladnoću i proljetne mrazeve, što ih čini osobito zanimljivima za uzgoj.

Nažalost, u Republici Hrvatskoj nema dovoljno iskustva s tim selekcioniranim sortama s višestrukom otpornošću, i ovom prilikom treba još jednom istaknuti potrebu sustavne introdukcije novih sorata i objavljivanja rezultata u domaćoj znanstvenoj i stručnoj literaturi.

U posljednje vrijeme oplemenjivački rad koncentrirao se na postizanje višestruke otpornosti (otpornost na više bolesti istovremeno), a također i na otpornost na više sojeva iste bolesti. Glavni nedostatak otpornih sorata je što njihova otpornost nije jednaka u svim uvjetima okoline, i što nije trajna. Uzročnici biljnih bolesti također prolaze prirodnu selekciju koja nakon nekog vremena rezultira “probijanjem” otpornosti sorte.

Odabir podloga za uzgoj jabuka

Jabuka se ubraja u voćke za čiji uzgoj postoji široka mogućnost izbora podloge, od onih najslabije bujnosti kao što je M27, na kojoj je jabuku moguće uzgojiti i kao lončanicu, do jako bujnih kao što je uzgoj na sjemenjaku koji daje stablo visine pet i više metara. Izbor podloge za uzgoj jabuka treba uskladiti s razinom znanja i vremenom koje želimo posvetiti njezi voćaka. Podloga slabe bujnosti omogućuje uporabu uzgojnih oblika koji traže više njege, ali za uzvrat pruža dobar prirod na maloj površini i berbu bez uporabe ljestava. Danas je uzgoj jabuka najviše prisutan na slabo do srednje bujnim vegetativnim podlogama. U uporabi su najviše podloge M9, M26 i MM106.


M9
je slabo bujna podloga stvorena u istraživačkoj postaji East Malling. Na njoj cijepljena stabla postižu oko 30 % veličine stabla cjepljenog na sjemenjaku, pa je pogodna za suvremeni uzgoj u gustom sklopu. Ovo je jedna od najčešće rabljenih podloga za uzgoj jabuka i na tržištu se mogu naći klonovi koji su termoterapijom oslobođeni od virusa (M.9 EMLA, Pajam 1 (Lancep), Pajam 2 (Cepiland), NAKB T337, Fleuren 56, MAC 9).

Zajedničko svojstvo ovih klonova je da su nešto bujniji od izvorne podloge. Korijen ove podloge je plitak i slabe mehaničke čvrstoće, pa se stabla lako izvaljuju pod teretom plodova. To je ujedno i glavna mana ove podloge zbog koje je obvezna uporaba armature u voćnjaku. Potiče ranu ulazak voćke u rod i povoljno djeluje na krupnoću plodova i poboljšava njihovu obojenost.

M26 je podloga stvorena u istraživačkoj ustanovi East Malling 1959. godine. Odlikuje ju dobra otpornost na hladnoću, a bujnost je otprilike 40 % veličine sjemenjaka. Bolje se ukorjenjuje od podloge M9, pa je potporanj potreban samo u prvih desetak godina nakon sadnje, pa armatura može biti izrađena od jeftinijih materijala.

Kako bi se potaklo ukorijenjavanje, poželjno je smanjeno opterećenje plodovima u prvim godinama nakon sadnje. Ne podnosi sušu i dobro se prilagođava težim tlima, ali ne podnosi veliko zadržavanje vode u tlu. Sklona je tjeranju korijenovih izbojaka koje treba redovito uklanjati. Poželjno ju je saditi nešto dublje, odnosno do dubine od svega nekoliko centimetara od razine tla, kako bi se potaklo ukorijenjivanje.

MM106 (Malling-Merton 106) je podloga rezultat suradnje istraživačkih stanica East Malling i Merton. Mnogi je smatraju jednom od najsvestranijih podloga za jabuku. Bujnija je od podloge M9, pa stabla dostižu i do 80 % veličine stabla cijepljenog na sjemenjaku, što joj je glavna mana. Izvrsno se ukorijenjava pa se može uzgajati bez armature.

Kako odabrati uzgojni oblik za jabuku?

Jabuka se može uzgajati u mnogo različitih uzgojnih oblika. Na slabo bujnim vegetativnim podlogama za okućnice uporabljivi su svi oblici palmeta, kordonaca, vretenasti grm i vitki vretenasti grm. Zahvalna je za oblikovanje ukrasnih oblika palmeta ili drugih ukrasnih oblika. U komercijalnim voćnjacima najrašireniji je vitki vretenasti grm, koji se razvio iz vretenastog grma. Razvijaju se i drugi uzgojni oblici, čiju vrijednost tek treba potvrditi u praksi.

Vretenasti grm i njegove inačice

Vretenasti grm u svom se osnovnom obliku sastoji od središnje osi (provodnice) i spiralno raspoređenih osnovnih grana koje se dalje razgranjavaju, na grane drugog i trećeg reda. Od osnove krošnje prema vrhu duljina se osnovnih grana postupno smanjuje, pa dobro oblikovan vretenasti grm ima stožast izgled krošnje koji je sličan božićnom drvcu. Tako je krošnja bolje osvijetljena, osobito u nižem dijelu gdje je opasnost od zasjenjivanja najveća. Poboljšana inačica ovog uzgojnog oblika ima rodne izbojke oblikovane izravno na provodnici kako bi se postigla što ranija rodnost. Tako je nastao ‘’vitki vretenasti grm’’ ili popularno ‘’vitko vreteno’’.

Zbog malih dimenzija krošnje, lakoće oblikovanja (uz uvjet da se poznaju osnovne zakonitosti rasta i rodnosti), ranog ulaska u rod, mogućnosti obavljanja rezidbe i berbe sa zemlje bez uporabe ljestava, vitki vretenasti grm preporučljiv je i za okućnice. Dobro uzgojene voćke u obliku vitkog vretenastog grma su dekorativne, pa je to još jedan razlog više za njegovu uporabu.

Kako bi se u potpunosti iskoristile prednosti vretenastog grma, moraju se uporabiti najbolje sadnice. Stoga ih treba kupovati isključivo od ovlaštenih rasadnika koji jamče podrijetlo, zdravstveno stanje i sortnu čistoću kupljenih sadnica.

Poželjno je nabaviti sadnice s dobro razvijenim prijevremenim izbojcima, jer je tada oblikovanje krošnje lakše i brže. Saditi ih treba u jesen, jer im je rast bolji zbog boljeg rasta korijena. Uz svaku sadnicu treba postaviti kolac kako bi se izbjegla oštećenja voćaka i mogle vezivati povijene mladice i izbojci.

Ono omogućuje sadnju voćaka na manje razmake što ubrzava ulazak u punu rodnost. Prvobitna inačica vitkog vretenastog grma nije imala osnovnih grana, ali se ubrzo vidjelo da je dominacija vrha voćke prevelika i da donji dijelovi krošnje ogoljavaju. Zbog toga se danas najčešće uzgaja modificirani vitki vretenasti grm koji ima tri ili četiri osnovne grane u donjem dijelu krošnje, a ostatak se oblikuje po pravilima za vitki vretenasti grm.

""

Kako orezivati prve godine?

Nerazgranate jednogodišnje sadnice u proljeće prije kretanja vegetacije skraćuju se na visinu od osamdesetak cm. Na razgranatim se sadnicama provodnica skraćuje na 50 – 70 cm iznad najvišeg prijevremenog izbojka. Ako je provodnica manja od navedene visine, ne skraćuje se. Prijevremeni se izbojci također ne skraćuju. U fenofazi bubrenja pupova ili kada mladice izrastu 10 – 15 cm, izolira se vrh provodnice, ali i svaki od prijevremenih izbojaka iz kojih će se uzgojiti osnovne grane. Tako se postiže da ostavljene mladice rastu pod odgovarajućim kutom u odnosu na provodnicu (idealno je 90°), pa je povijanje nepotrebno.

Ponekad se još u prvoj godini na voćki mogu pojaviti jedna ili više bujnih mladica. Njih treba odstraniti ili oštro pincirati kako bi im se na vrijeme zaustavio rast. Ostave li se, preuzet će glavnu ulogu i pokvariti uzgojni oblik. Na voćki smiju ostati samo slabo do srednje bujne mladice položenog smjera rasta i jedna uspravna mladica za produžetak provodnice. Provodnicu treba privezati za kolac, a ostale mladice poviti, ako je potrebno. Izbojci ili mladice iz kojih će se uzgojiti osnovne grane za donji dio krošnje treba poviti pod kutom 45 – 65° kako bi imali povoljniji vegetativni rast i oslabili dominaciju vrha krošnje.

Preostale se mladice mogu poviti pod kutom od 90°, jer im je tako oslabljen rast, a povećana rodnost. Takvim se pristupom uravnotežuje krošnja voćke i smanjuje ogoljivanje donjeg dijela krošnje. Povijanje se može odgoditi dok mladice ne dostignu duljinu od tridesetak cm, ali ih treba poviti prije njihova odrvenjivanja kako bi zadržale željeni kut grananja.

Kako orezivati u drugoj godini?

U drugoj godini ponovo treba obaviti izolaciju vrhova provodnice i svih postranih izbojaka. Rezidbom u vrijeme mirovanja odstranjuju se samo prebujni uspravni izbojci, ako ih ima. Provodnica se skraćuje na 70 – 80 cm, samo ako je narasla više od 80 do 90 cm. U fenofazi bubrenja pupova na vrhu izbojka ostavi se jedan ili dva pupa, a ostali se u duljini od dvadesetak cm odstrane rukom. Sve izbojke na provodnici iznad osnovnih grana povijenih pod kutom od 45 do 65° treba poviti pod kutom od 90° u odnosu na provodnicu kako bi im se ograničio rast, ako to nije učinjeno u prvoj godini.

Ovi izbojci moraju biti spiralno raspoređeni tako da se spriječi zasjenjivanje, a razmak među njima ne smije biti manji od 25 cm kako bi imali dosta mjesta za rast. Na osnovnim se granama sada stvaraju razgranjenja drugog reda. Suvišne se mladice pinciraju ili odstrane uz obveznu izolaciju vrhova izbojaka, kao što je opisano za prvu godinu. Sva razgranjenja moraju biti raspoređena po načelu ‘’riblje kosti’’ kako bi se spriječilo međusobno zasjenjivanje. U drugoj godini voćke mogu donijeti prve plodove. Zametne li se previše plodova, treba ih što prije prorijediti da se ne bi usporio rast voćke. Ako se plodovi nalaze na izbojcima koji će biti osnovne grane, izbojke obvezno treba privezati za kolac ili žicu kako se pod teretom plodova ne bi previše povili i prestali rasti.

Rezidba u trećoj godini i rezidba na rod

U trećoj je godini uglavnom završeno oblikovanje vretenastoga grma. U razdoblju mirovanja vegetacije rezidba se obavlja kako bi se popravili propusti napravljeni u drugoj vegetaciji i prorijedili suvišni rodni izbojci na razgranjenjima. Duljina grana od osnove prema vrhu krošnje postupno se skraćuje kako bi se održao njezin stožast oblik i spriječilo zasjenjivanje. Konačna visina voćke ne bi smjela prelaziti 2,5 m. Sade li se voćke u više redova, treba uskladiti međuredni razmak s visinom voćke kako bi se izbjeglo zasjenjivanje od susjednog reda. Vrh voćke održava se povijanjem provodnice ili se svodi na niži umjereno bujni izbojak ili granu. Povija li se provodnica, povijanje treba pomnjivo obaviti prije kretanja vegetacije.

U početku vegetacije treba odstraniti sve mladice koje bujno rastu u blizini mjesta povijanja ili na samoj provodnici kako ravnoteža rasta voćke ne bi bila poremećena. Potrebno je prorijediti plodove u skladu s kondicijom voćke i uvjetima uzgoja. Rezidbom u vegetaciji treba odstraniti sve mladice koje rastu okomito i zasjenjuju unutrašnjost krošnje. Posebnu pozornost treba posvetiti debljini provodnice i postranih grana. Kada je grana deblja od dvije trećine debljine provodnice ili druge grane iz koje izrasta, mora se zamijeniti, odnosno skratiti do prvog slabijeg izbojka ili tanje grane.

Ako su pojedine grane predebele i prijete prebujnim rastom, u zelenoj se rezidbi ostavlja mladica izrasla iz povoljnog mjesta uz osnovu grane. U razdoblju mirovanja vegetacije obavlja se skraćivanje predebele grane do ove mladice i tako odstranjuje opasnost da ona preuzme dominantnu ulogu u krošnji. Ako nema ovakve mladice, u rezidbi u mirovanju se čitava grana skraćuje „na čep“ duljine 5 – 10 cm. Iz tog se čepa s donje strane razvija mladica koja će zamijeniti prebujnu granu. Ona zadržava vodoravan smjer rasta i bez povijanja, što pogoduje zametanju rodnih pupova.

Kako gnojiti? Kao i za druge voćne vrste, gnojidba jabuke treba biti umjerena i provedena na temelju analize tla prije sadnje voćnjaka, a na temelju analize tla i listova nakon sadnje. Česta je praksa da se gnoji napamet po „standardnim“ preporukama, što znatno poskupljuje proizvodnju i negativno utječe na kakvoću plodova. To je naročito izraženo za gnojidbu dušikom čija je prekomjerna uporaba najčešći krivac za slabe rezultate u proizvodnji. Voćke pregnojene dušikom imaju prejak vegetativni rast pa slabo zameću rodne pupove.

Krošnje su preguste i jako zasjenjene pa je potrebno znatno više radne snage za zelenu rezidbu, a također se povećava osjetljivost voćke na bolesti i štetočine. Plodovi su premekani i loše se čuvaju, a okus im je vodenast i prazan. Stoga se gnojidbi treba pristupiti oprezno, odgovorno i na temelju stvarnih potreba voćaka određenih ponoću analize tla i lišća. Prije sadnje, a također i tijekom uzgoja jabuka poželjno je unositi što više organskih gnojiva koja, osim uloge ishrane voćke, imaju i važnu ulogu poboljšanja strukture tla i količine humusa.

Rezidba jabuke

Rodni izbojci jabuke – Rodni pupovi jabuke uglavnom se nalaze na vrhu izbojka. Iznimno se na nekim sortama mogu nalaziti postrance na gornjem dijelu izbojka. Rodni je pup jabuke mješoviti pup. Iz njega se razvija kratka pršljenasta mladica koja na vrhu ima cvat (gronju) od 8 do 12 cvjetova. Prvi se otvara cvijet na vrhu gronje i iz njega se zameće plod najbolje kakvoće. Kod jabuke se razlikuju sljedeće vrste rodnih izbojaka:

""

a) štrljak – je rodni izbojak najbolje kakvoće. Ima duljinu 2 – 5 cm i na vrhu nosi mješoviti pup koji izrasta iz postranih pupova dugih jednogodišnjih izbojaka. Štrljak brzo završava vegetativni rast, pa mu ostane dovoljno vremena za zametanje rodnog pupa.
b) stapka – je kratak jednogodišnji izbojak duljine od nekoliko cm do dvadesetak i više cm. Na vrhu nosi mješoviti pup, a postrani su pupovi vegetativni. Neke sorte daju veći dio priroda upravo na stapkama. Među njima je i poznata sorta Golden Delicious. Plodove na stapkama može oštetiti vjetar koji ih lako zanjiše, pa udaraju o druge plodove ili o susjedne grane.
c) plodnjak – se razvija iz tkiva izbojka koji se nalazi neposredno uz peteljku ploda. Zbog velikog priliva hraniva u plod dolazi do naglog dijeljenja stanica i tvorbe pupova kojih može biti jedan ili više.

Plod iz plodnjaka obično je lošije kakvoće od plodova sa štrljka i stapke.
d) pršljenasto rodno drvo – oblikuje se kroz nekoliko godina razgranjavanjem stapki, nerodnih štrljaka i plodnjaka. Može se naći na zapuštenim voćkama koje imaju slab vegetativni rast pa ne stvaraju štrljke i stapke. Na kordoncima se ovaj tip rodnih izbojaka namjerno oblikuje rezidbom.


e) dugi jednogodišnji izbojak – može biti rodan na nekim sortama (Jonathan, Rome Beauty, Golden Delicious). Rodni su postrani pupovi u gornjem dijelu izbojka. Dugi jednogodišnji rodni izbojak može se naći i na ostalim sortama dođe li do sušnog i vrućeg ljeta. Mješoviti se pupovi tada zameću gotovo po cijeloj duljini izbojka. Cvjetovi na takvim izbojcima slabije zameću plodove, a ako se plod i zametne sitniji je i lošije kakvoće. Dođe li do jačeg zametanja rodnih pupova na dugim jednogodišnjim izbojcima koji su potrebni za oblikovanje krošnje, obvezno ih treba skratiti do prvog vegetativnog pupa koji se nalazi ispod zadnjeg mješovitog pupa.

Preporuke za rezidbu kod uzgoja jabuka

Rezidba na oblik

Treba paziti na kutove grananja. Ako su preuski, mladice i izbojci moraju se povijati kako bi krošnja imala više svjetla i bila razgranatija. Sorta koja ima uže kutove grananja jest Granny Smith, dok je Golden Delicious sorta koja se odlikuje srednje širokim kutovima grananja. Široke kutove grananja ima sorta Idared. Jabuka ima izraženu dominaciju vrha, pa se najjače razvija mladica iz gornjeg pupa i nekoliko mladica koje izrastaju iz pupova neposredno ispod njega. Mladice iz nižih pupova razvijaju se slabije. Gornje mladice imaju i uže kutove grananja, dok niže mladice imaju šire kutove grananja. Zbog takva načina rasta ponekad je potrebno rovašiti pupove kako bi se potaknuo rast mladice na željenom mjestu. Rana izolacija vrha omogućuje bolje razgranjavanje i šire kutove grananja pa ju je potrebno obavljati na svim uzgojnim oblicima.

Rezidba na rod

Prema načinu rasta, sorte jabuka dijele se na četiri skupine. Svaka se skupina mora drukčije orezivati kako bi se ostvarila povoljna ravnoteža rasta i rodnosti. Prva se skupina slabo razgranjava i većina se plodova nalazi na štrljcima i pršljenastom rodnom drvu na jednogodišnjim ili višegodišnjim granama. Stapka ima malo, a vegetativni rast je slab. Predstavnik ove skupine jest sorta Starcrimson i sorte koje se ubrajaju u tzv. spur tipove. Pogodne su za kordonce i različite ukrasne uzgojne oblike. Druga skupina također stvara puno kratkih rodnih izbojaka, i to uglavnom na dvogodišnjim do četverogodišnjim granama. Stapka ima malo, a rodnost se polako pomiče prema vrhovima pri čemu se ne mijenja položaj osnovnih grana. Grananje također nije izraženo. Skupinu čine sorte iz skupine reneta i njima srodne sorte.

Treća skupina oblikuje kratke rodne izbojke na jednogodišnjim do trogodišnjim granama, ali se na njima nalazi i znatan dio dugih rodnih izbojaka. U odnosu na sorte iz prvih dviju skupina grananje je bolje. Rodnost se brzo premješta prema vrhovima osnovnih grana, pa se moraju odstranjivati suvišne grane i pravodobno izlirati vrhovi da ne dođe do zasjenjivanja. Zamjenom izrođenih grana postiže se stvaranje novih rodnih izbojaka i dobra rodnost. Predstavnik ove skupine sorata jest Golden Delicious. Četvrta skupina ima kratke rodne izbojke na vrhu dvogodišnjih grana. Mogu biti i na bočnim grančicama koje su se povile pod teretom plodova u prijašnjoj vegetaciji. Vegetativni rast odvija se uglavnom na bujnim izbojcima koji rastu na vrhovima lukova povijenih grana. Sorte iz ove skupine također se slabo razgranjavaju.

Skraćivanje povijenih grana i njihovo svođenje na grane s povoljnijim kutom grananja je osnovni način rezidbe. Predstavnik je sorta Granny Smith. Na starijim stablima cijepljenim na sjemenjaku, posebice ako im krošnja nije bila redovito orezivana, postupno dolazi do stvaranja pršljenastog rodnog drva na kojem pomnijom rezidbom treba prorijediti suvišne rodne pupove i pojačati vegetativni rast kako bi se omogućilo stvaranje boljih rodnih izbojaka (štrljaka i stapka).

Zaštita od bolesti i štetnika kod uzgoja jabuka

Jabuku napada velik broj bolesti i štetnika, pa je u komercijalnim voćnjacima nerijetko potrebno provesti petnaestak, pa i više prskanja pesticidima. Među najvažnije bolesti jabuke ubraja se krastavost i pepelnica, a od štetnika se mogu izdvojiti jabučni savijač i u posljednje vrijeme jabučna osica. U Republici Hrvatskoj je 2014. godine otkrivena i azijska smeđa trulež koja napada jabuku, ali i druge vrste voća. Istraživanja primjene fotoselektivnih mreža za suzbijanje jabučnog savijača kao di projekta Life SUSAFRUIT (LIFE 13 ENV/HR/000580) provedena u Krapini pokazala su izvrsnu učinkovitost protiv jabučnog savijača, tako da nije bilo potrebno tretiranje pesticidima.

Već i klasične mreže protiv tuče postavljene iznad stabala smanjuju populaciju jabučnog savijača, ali su svejedno potrebna tretiranja. S obzirom da se pesticidi ne smiju rabiti poslije berbe, suzbijanje truleži plodova poslije berbe može se provoditi uporabom termoterapije, odnosno toplinskih tretmana plodova. U okviru navedenog projekta u 2017. godini planira se istraživanje učinkovitosti prototipa uređaja za termoterapiju i u Republici Hrvatskoj, a rezultati će biti opisani i na stranicama Gospodarskog lista.

U amaterskim voćnjacima uporabu pesticida treba što više izbjegavati. Voćari amateri trebaju saditi sorte koje su otpornije na bolesti i štetnike, a po potrebi i na temelju savjeta stručnjaka suzbijati samo bolesti i štetnike koji ugrožavaju opstanak stabla. Više o ljetnoj zaštiti jabuka možete pronaći u članku Ljetna zaštita jabuka od crvljivosti plodova. Manji se gubitak priroda može tolerirati, jer će u većini slučajeva plodova ostati više nego dovoljno za osobne potrebe, a plodovi će imati znatno manje ostataka pesticida. Također će nepovoljno djelovanje na okoliš biti znatno smanjeno ili ga čak neće ni biti.

Uzgoj jabuka opterećen je velikim brojem bolesti i štetnika i razvoj njihove otpornosti na pesticide nameće potrebu da se njihovom suzbijanju pristupi na način koji će uključivati sve raspoložive mjere suzbijanja od preventivnih (higijena voćnjaka, čisti alat za rezidbu, ograničavanje pristupa neovlaštenim osobama voćnjaku, umjerena gnojidba i znalačka rezidba, osiguravanje skloništa i životnih uvjeta za korisne insekte) do kurativnih mjera (uporaba selektivnih pesticida u optimalno vrijeme, pojačana uporaba ekološki prihvatljivih pesticida na bazi eteričnih ulja i drugih tvari smanjenog nepovoljnog utjecaja za okoliš).

Uzgoj jabuka – berba i čuvanje plodova

Glavni pokazatelji zrelosti su tvrdoća, količina topljive suhe tvari i stupanj razgradnje škroba. Ovi pokazatelji su manje pristupačni voćarima amaterima jer zahtijevaju instrimente (refraktometar i penetrometar) i kemikalije (otopina jod jod kalija) i iskustvo u profesionalnom uzgoju. Stoga se u amaterskim uvjetima zrelost ploda može odrediti na temelju lakoće odvajanja peteljke od rodnog izbojka, promjene boje plodova i kušanja. Broj dana od cvatnje do berbe za neke sorte koje se uzgajaju u Republici Hrvatskoj nalazi se tablici 3. U amaterskim se uvjetima jabuka čuva znatno kraće.

Za uzgoj jabuka najbolje je osigurati uvjete što bliže temperaturi između 0 i 1 °C i relativnoj vlazi zraka između 90 i 95 % jer su to uvjeti koji se nalaze u hladnjačama. Što temperatura i relativna vlaga zraka više odstupaju od navedenog, dužina i kakvoća čuvanja se skraćuju. Plodove treba redovito kontrolirati i uklanjati one koji pokazuju znakove truleži. Za čuvanje treba ostaviti samo najbolje i pravovremeno ubrane plodove, a sve ostale što prije potrošiti ili preraditi.

""

Zrelost ploda je od ključne važnosti za dugotrajnost čuvanja jabuke. Za duže čuvanje plodovi moraju biti ubrani neposredno prije klimakterijskog maksimuma. Suvremene hladnjače s kontroliranom atmosferom omogućuju čuvanje jabuke i do 12 mjeseci, ali ono najčešće traje do 9 mjeseci, ovisno o sorti, zrelosti ploda, potražnji plodova na tržištu i drugim čimbenicima. Zbog grešaka u određivanju zrelosti ploda i drugih čimbenika, tijekom čuvanja mogu nastati veliki gubitci plodova izazvani fiziološkim poremetnjama plodova, među kojima su najčešći površinski scald, gorke pjege, brašnjavost i posmeđenje sjemenjače.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakŠtapići od oraha
Sljedeći članakObiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima nove isplate iz Mjere 4
prof. dr. sc. Tomislav Jemrić
Rođen je 1971. godine u Zagrebu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1993. godine. Magristrirao je 2000. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorsku disertaciju obranio 2004. godine. Od 1995. godine radi na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta. Rođen je 11. siječnja 1971. godine u Zagrebu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1993. godine na VVV smjeru. Magristrirao je 2000. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju je obranio 2004. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1995. godine radi na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta. U znanstveno-nastavno zvanje mlađeg asistenta izabran je 1995. godine, u zvanje asistenta 2000. godine, u zvanje višeg asistenta 2004. godine, u zvanje 2005. godine, u zvanje izvanrednog profesora 2009. godine, a redoviti je profesor od 2013. godine. Voditelj je preko 80 diplomskih ili završnih radova i jedne doktorske disertacije. Bio je mentor 1 studentskog rada koji je dobio dekanovu nagradu. Znanstveno se usavršavao u Izraelu kao korisnik stipendije Izraelske vlade. Član je jednog međunarodnog i jednog domaćeg znanstvenog društva. Autor je 9 knjiga i priručnika, od toga dva znanstvena priručnika i dvije međunarodne monografije. Član je uredništva međunarodnog znanstvenog časopisa Scientia Horticulturae citiranog u skupini A1 časopisa i član uredništva časopisa Agriculturae Conspectus Scientificus (Poljoprivredna znanstvena smotra). Dobitnik je priznanja časopisa Scientia Horticulturae za izvrsnost u recenziranju znanstvenih radova. Sudjelovao je na četrdesetak stručnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu te objavio više od 50 znanstvenih i stručnih radova. Voditelj je jednog nacionalnog znanstvenog projekta, a do sada je surađivao na pet nacionalnih znanstvenih projekata. Bio je voditelj jednog VIP projekta i jednog tehnologijskog projekta i suradnik na jednom VIP i jednom tehnologijskom projektu. Također je bio nacionalni koordinator na jednom međunarodnom SEEDNet projektu, voditelj radne skupine na jednom TEMPUS projektu i suradnik na jednom međunarodnom COST projektu. Trenutačno je koordinator međunarodnog LIFE+ projekta „Low pesticide IPM in sustainable and safe fruit production“ vrijednog preko 1.8 milijuna €.