Na tržištu su se posljednjih godina pojavile „let it grow“ ili „magnum“ sadnice. Te sadnice su dobivene korištenjem najnovijih tehnologija u rasadničarstvu i one su po raznim svojstvima bolje od dvogodišnjih „knip“ sadnica.

Rod već u drugoj godini- magnum sadnice

Magnum sadnice koje već u drugoj godini mogu roditi i do 40 tona po hektaru. Dok u trećoj godini daju već 70 tona. Unatoč cijeni oko 3,5 – 4 eura po sadnici, voćar već iste godine nakon sadnje dobije nešto plodova, a druge i treće godine većinu. Prije su se koristile sadnice koje su imale tek pokoju grančicu. Nerijetko su se prodavale i jednogodišnje sadnice bez ikakvih grančica. Problem takvih sadnica je što im treba 2-3 godine u najboljim uvjetima da počnu roditi. To je u suvremenom voćarstvu nedopustivo.

Radi velikih ulaganja u proizvodnju, cilj je da se dobije urod u najkraćem mogućem vremenu. Danas se koriste samo „knip“ dvogodišnje i spomenute „magnum“ sadnice za ozbiljnu voćarsku proizvodnju.

„Knip“ sadnice imaju 3, 5, 7 i više postranih grančica (ovisno o kategoriji). Pod širokim kutem na pravoj visini razgranjivanja, visine stabla barem 2m. Dvogodišnje su. Sadnice se prikraćuju na 50-70 cm visine prije početka druge vegetacije u rasadniku i tako se dobivaju postrane grančice. „Magnum“ sadnice su visine oko 2,5 m, potpuno vretenasto obrasle kratkim rodnim izbojima. Ove sadnice omogućavaju još gušću sadnju od preko 5.000 stabala po hektaru.

“Let it grow” i “Magnum” sadnice se više ne klasificiraju po broju grančica jer ih ima i preko 15-20 komada, već po visini, debljini i dužini grančica. Pored toga što takve sadnice brže ulaze u rod, što su razvijenije, prednost je i što omogućavaju bolju kvalitetu ploda. One su uže i više, te formiraju homogeni zeleni zid u kome plodovi imaju iste uvjete što se tiče sunčeve svjetlosti, vlažnosti zraka i svega ostalog. Na tim sadnicama se lakše obavljaju i svi radovi, a ujednačenost i kvaliteta plodova su bolji. Sadnice moraju biti bezvirusne i certificirane.

Prednost jesenske sadnje

Optimalni rokovi za sadnju voćaka su u vrijeme mirovanja vegetacije koji se u Hrvatskoj javljaju od jeseni do kasnog proljeća. Često se raspravlja kad je bolja sadnja, u jesen ili u proljeće? Prednost se daje jesenskoj sadnji prvenstveno iz razloga što je u tom razdoblju puno lakše doći do kvalitetnog sadnog materijala i odgovarajućeg sortimenta nego u proljeće. U jesen posađena sadnica ima veći porast što će biti odlučujuće i pozitivno se odražava na brže dolaženje voćke u rodnost. Jesensku sadnju treba obaviti odmah poslije opadanja lišća. Odnosno, dok se sadnice izvade iz rasadnika, klasiraju, deklariraju odnosno etiketiraju i stave u promet.

Pravodobna priprema tla i sadnja voćaka u jesen imaju veliku prednost jer jamče bolji primitak voćki. Voćka brzo obnavlja korijenov sustav, te ima povoljnije uvjete za dobro učvršćenje u tlu. Manji je gubitak rezervnih hranjiva, a poznato je da korijen u jesen ima intenzivan rast i obnovu oštećenog korijena prilikom vađenja sadnica što znači da voćka koja je posađ ena u jesen u proljeće ranije kreće.
Sadnja je moguća i cijelu zimu, posebno ako je blaga zima. Protekle zime je to bio slučaj, cijeli prosinac i veći dio siječnja moglo se saditi u kontinentalnom dijelu zemlje.

To je kod nas obično početkom studenog, no pravi početak i kraj sadnje, diktiraju svakako vremenski uvjeti, a ne kalendarski. Ako temperatura nije niža ispod 0°C, i ako nije tlo smrznuto, može se saditi i zimi bez većih problema. No, na teškim i vlažnim tlima kasna jesenska sadnja u sjevernim i hladnijim područjima lošije će uspjeti. Korijen neće odmah početi rasti i obnavljati se, nego tek u proljeće kad se tlo zagrije, a do tada se dogode razne povrede (pozeba, truljenje na mjestima reza i dr..

U kojim slučajevima je ipak bolje saditi u proljeće?

Proljetna (rana) sadnja je bolja od jesenske samo na tlu koje nije dovoljno ocjedito i rastresito (odnosno zbijeno, tvrdo i hladno) i ako su u jesen klimatski uvjeti bili loši. Ako se sade voćne vrste i sorte, koje su osjetljivije na niske zimske temperature, ili se sade na položajima koji su izloženi mogućim naglim nižim temperaturama i višim nadmorskim visinama, tada je bolje saditi u proljeće dok se zagrije tlo. Rana proljetna sadnja, u veljači i početkom ožujka je povoljnija nego kasna u proljeće. Zato jer kasna proljetna sadnja (kraj ožujka, travanj) izaziva niz nepovoljnih posljedica. Prije svega korijen se ne pripremi i ne razvija dovoljno, pa nadzemni dio ne može opskrbiti potrebnom količinom vode i hranjivih tvari.

Naime, rast nadzemnog dijela počinje gotovo u isto doba kad i rast korijenja (obnavljanje korijenja nakon sadnje). Kad zbog povoljnih temperatura zraka počne vegetacija nadzemnog dijela, onda se od korijena zahtijeva dosta vode. Budući da korijen još nije sposoban nadzemni dio opskrbljivati vodom, a kamoli hranjivima, dolazi do zastoja, usporenja i nedovoljnog rasta mladih voćaka tijekom proljeća i ljeta.

Tada mlade voćke u prvoj godini nakon sadnje ne postignu dobru, a često ni zadovoljavajuću razvijenost. Još gore je ako se posadi voćka s oštećenim ili dijelom isušenim korijenom, kakve se često mogu naći jer su među zadnjima ostale u rasadniku ili vrtnom centru. Kasna proljetna sadnja je moguća samo ako su se sadnice čuvale u hladnjači i ako postoji mogućnost natapanja. No, i u tom slučaju voćke se teže primaju i dolazi do pojave šoka.

Sadnice u pravilu gube godinu, odnosno te godine samo preživljavaju. Kruška je posebno osjetljiva na kasnu proljetnu sadnju, kao i koštićave vrste. Posebno se teže prilagođavaju starije dvogodišnje sadnice. Isto je tako problematično, ako nakon sadnje dođe duže sušno razdoblje. To se često zna dogoditi kod nas u proljeće, a u voćnjaku nema sustava za natapanje.

Priprema trapa za sadnice

Ako se ne stigne sa sadnjom radi zime ili snijega, ili ako nije odmah moguće provesti sadnju (nemogućnost obrade tla, gnojidbe tla ili pripreme parcele radi previše blata, snijega, zadržavanja vode i sl.) sadnice se moraju utrapiti do povoljnih uvjeta za sadnju. Trapljenje treba obaviti odmah po vađenju sadnog materijala u već pripremljene trapove. Kako bi se sadni materijal sačuvao od isušivanja, izmrzavanja ili nekih drugih nepovoljnih čimbenika.

Za trap treba odabrati pogodno mjesto koje nije izloženo vjetru i utjecaju niskih temperatura kao ni prevelikom izlaganju izravnog sunčevog svjetla. Dakle, potrebno je izabrati djelomično zaklonjene položaje na kojima se ne zadržava voda.

Sadnice se mogu čuvati u trapu u vrijeme mirovanja vegetacije. Međutim najbolje je sadnice posaditi na stalno mjesto čim prije, tj. da se što kraće nalaze u trapu. Trapiti se može na otvorenom ili u zatvorenom prostoru. Na otvorenom prostoru često nije potrebno zalijevanje budući da često ima vlage u izobilju preko zime. Međutim ako vladaju sušni uvjeti, treba voditi računa i o toj mjeri. U zatvorenom prostoru se treba održavati vlaga u trapu.

Najbolji materijal za trapljenje u prostorijama je sitan i vlažan pijesak. Na dno prostorije se nabaci 20 cm pijeska, a uza zid 50 cm cijelom dužinom zida. Zatim se postavljaju buntovi sadnica jedan do drugog. Pijesak se nabacuje preko korijena tako da sadnice budu zatrpane bar 40-50cm. Ako sadnice ostanu duže u trapu potrebno je provjeravati vlažnost pijeska i po potrebi zalijevati. Češće je trapljenje na otvorenom polju. Mjesto trapljenja mora biti ocjedito. Tako da se u trapu ne zadržava višak vode, jer u tom slučaju dolazi do gušenja i truljenja korijena. Trapljenje se obavlja kopanjem kanala, dubine 40cm, širine 50cm ili se plugom otvara brazda, i postavljanjem sadnica.

Posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti sadnica od miševa i voluharica (mamci, pletena žica oko korijena), zečeva i srna (pletena žica ), stoke. Prednost pijeska kao materijala za trapljenje je da miševi u pijesku ne mogu praviti rupe i oštetiti korijen i korjenov vrat sadnica.

Ako je moguće, bolje je postaviti sadnice pojedinačno jednu do druge, nego u buntovima. Preko korijenovog sustava nabacuje se sitna zemlja koja se blago nagazi da se istisne zrak i da zemlja što bolje prekrije žile. To se može riješiti i zalijevanjem ako zemlja nije vlažna. Zemljom punimo kanal do vrha uz malo uzvišenje, 10-15cm zemlje oko sadnica.

Prethodni članakHrvatske jabuke-loša cijena ili slaba kvaliteta?
Sljedeći članakLukoljubac
Nino Ivančan, dipl. ing. agr.
Autor je diplomirao 2008. g na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Radi na vlastitom OPG-u u okolici Đurđevca na poslovima proizvodnje i prerade voćarsko-vinogradarskih i povrtlarskih kultura. Honorarno piše članke voćarsko vinogradarske tematike. RADNO ISKUSTVO 1996. – 2014. Rad na vlastitom OPG-u u okolici Đurđevca na poslovima proizvodnje i prerade voćarsko-vinogradarskih i povrtlarskih kultura. Također 16-godišnje iskustvo na agrotehničkim zahvatima navedenih kultura, korištenju i održavanju mehanizacije, poslovima kemijske i biološke zaštite, na planiranju i održavanju vv nasada, drvenastih i ukrasnih kultura te zelenih površina, na planiranju i održavanju kultura u zaštićenim prostorima, na biotehnološkim procesima prerade vv kultura, enološkim i enokemijskim zahvatima prilikom prerade i dozrijevanja vina, te analizama vina. Također 16-godišnje iskustvo davanja konzultacija iz pedoloških analiza, kemijskih analiza te primjena meliorativne gnojidbe, fertirigacije i folijarne aplikacije hraniva na osnovi toga, korištenja prognostičkih modela meteoroloških podataka, CDA uređaja za dijagnosticiranje i predviđanje bolesti i štetnika, savjetovanja prilikom izrada agroekoloških studija. 2004. Službovanje u Uredu državne uprave u Zagrebačkoj Županiji, Ispostava Zaprešić, u Uredu za gospodarstvo na poslovima poljoprivredne administracije. 2006. – Honorarni rad u Glasniku Zaštite Bilja, Vinogradarskom portalu Voćarskom portalu koji obuhvaća pisanje članaka i preporuka zaštite bilja, odgovore na pitanja preko foruma i e-maila portala. 2012. – Honorarni rad u Gospodarskom Listu na pisanju članaka voćarsko vinogradarske tematike.