Kultura koja je u Međimurju prije samo nekoliko godina zauzimala velike površine i bila vrlo dohodovna, doživljava veliki pad. Veliki dio plodova aronije ostao je neobran, a prodaja opada iz dana u dan.
Prije dvadesetak godina u Međimurje dospijevaju prve sadnice aronije, voćarske kulture koja svoje podrijetlo ima u sjevernijim dijelovima zemaljske kugle i koja je po mnogim svojstvima i lijek, okrijepa i hrana, što su prepoznali mnogi u Međimurju te je započeli uzgajati, prvo na domaćinstvima, a potom i na većim poljoprivrednim površinama. Zasađeno je na desetke, moguće i više od stotinu hektara sadnica, što su značajne površine za malo Međimurje gdje se najviše uzgajaju jabuke, grožđe, višnje te kruške i drugo voće. Voćari su bili zadovoljni, a potrošača je bilo koliko želiš. I tako je bilo sve do nedavno, a ovo ljeto, nikad kvalitetnijoj aroniji je gotovo ‘propala’ vrijednost.
Zapuštene površine, pandemija i manjak potrošača
Mnoge površine su zapuštene i mnogo aronije je ostalo neobrano. Gomilaju se i gubitci zbog ulaganja u voćnjake, opremu i stvaranje tržišta. Ivan Premuš iz Zebanec Sela među prvima se u Međimurju počeo baviti aronijom i bio je vrlo uspješan u uzgoju i preradi te prodaji plodova-bobica, ali i sokova, vina i rakije od aronije. U međuvremenu, zbog zdravstvenih tegoba je svoj nasad, više od jednog hektara prodao, ali još uvijek je emotivno vezan za aroniju za koju kaže da zaslužuje puno više nego joj se daje.
–Očito je kako aronija više nije aktualna i žalosti me kad vidim neobrane bobice na uređenim, ali i pomalo zapuštenim voćnjacima. Razloga je sigurno više, no po mojoj procjeni, za ovakvo stane najviše je krivo vrijeme pandemije kad je poremećeno stanje u gospodarstvu. Stala je navika turista koji su do tada kupovali proizvode od aronije jer nije bilo moguće dolaziti po njih, a i ljudi su slušali razne preporuke koje su branile potrošnju prirodnih lijekova, govori Premuš.
Tatjana Hažić bavi se prešanjem i preradom raznog voća pa tako i aronije, no ove godine neće isprešati niti jednu bobicu jer kaže, ne isplati se.
–Interes za aronijom pada sve više, prvenstveno jer su ljudi po dvorištima zasadili po grm ili više, tako da veći proizvođači jednostavno nestaju jer ne mogu prodati svoju aroniju. Iz tog razloga i mi smo prestali prerađivati aroniju jer nemamo ekonomsku isplativost. Šteta, jer aronija je bila dobro prihvaćena i vlasnici su dobro gospodarili, ali poremećaji na tržištu zbog pandemije koronavirusa kao i manjak radnika berača u sadovnjacima učinili su svoje, kaže Hažićeva kojoj su proizvodni kapaciteti nepopunjeni.
Slovenci prešaju našu aroniju, a sokovi su izvrsni
Nekoliko vlasnika voćnjaka aronije nisu se predali i ubrali su plodove te ih na preradu odvezli u Sloveniju gdje se još uvijek intenzivno bave uzgojem aronije, ali nešto manje te je prerađivačima međimurska aronija jako dobro došla u popunjavanju prerađivačkih kapaciteta koji nisu mali. Marko Mesarić jedan je od onih koji na obiteljskom imanju uzgaja dosta velike količine aronije i koji je na preradu bobice odvezao u Sloveniju, a iz nje u Hrvatsku uvezao visoko kvalitetan sok, najbolji u posljednjih nekoliko godina.
–Istina je kako opada zanimanje za aroniju, po mojem mišljenju upravo zbog poremećaja izazvanih pandemijom jer bivši vlasnik našeg voćnjaka ostvarivao je izvrsne rezultate što nas je navelo da kupimo sadovnjak. Ove godine ubrali smo dva-tri puta manje količine nego prethodnih godina što nam stvara gubitke, ali odlučili smo ne odustati.
–Ovogodišnji sok od aronije je iznimne kakvoće što nam je potvrđeno u Sloveniji i nadam se da ćemo ga uspjeti prodati onima koji znaju prepoznati kvalitetu i svojstva soka od aronije. Sigurno je da ćemo se i dalje baviti aronijom jer nas je opčinila, a imamo potrošače koji su sokom i žganicom (rakijom) od aronije ublažili zdravstvene tegobe, jasan je Marko dodajući kako je veliki problem nedostatka radnika u voćnjaku.
A upravo zbog navedenih problema u opadanju je i uzgoj kupina, malina, borovnica i drugog bobičastog voća, koje simbolizira ugoda i korisnost konzumiranja.
