Početkom svibnja ove godine u nekoliko mladih nasada koštičavog voća (šljiva i višnja) te nasadu lijeske u Osječko-baranjskoj županiji, zabilježene su štete od vrlo uočljivog kornjaša bakrenasto-sive boje. Štete su se manifestirale na približno 30 % stabala. I to na način da je štetnik na tek formiranoj krošnji izgrizao veliki broj pupova i peteljki mladih listova.

Nakon identifikacije prikupljenih odraslih oblika štetnika koja je izvršena u HAPIH-u, Centru za zaštitu bilja u Zagrebu, utvrđeno je kako se radi o malo poznatom kornjašu iz porodice krasnika (Buprestidae), vrsti Perotis lugubris (Fabricius 1977.). Ime mu je bakrenasti krasnik.

Štete slične štetama od žilogriza

Bakrenasti krasnik je kukac koji je izraziti polifag tj. napada više od 200 voćnih, ukrasnih i šumskih vrsta. Od voćnih vrsta biljke domaćini su mu koštičavo voće: badem, šljiva, marelica, višnja i trešnja. Štete koje čini slične su štetama koje na koštičavom voću čini vrlo opasni štetnik – žilogriz (Capnodis tenebriones L.) na području mediterana.

Bakrenasti krasnik pripada skupini periodičnih štetnika. Domaći autori krajem 50-tih godina prošlog stoljeća, navode kako su štete koje je činila vrsta P.lugubris, na području kontinentalne Hrvatske bile rijetke i sporadične. Postoji literaturni navod kako se 1935. godine u mjestu Židlochovice (Republika Češka), u nasadima marelice masovno pojavio bakrenasti krasnik čineći velike štete na nadzemnim organima. Vlasnici nasada branili su nasade na način da su skupljali imaga krasnika u kante te njime hranili stoku na gospodarstvu.

bakrenasti krasnik novi štetnik koštićavog voća
Ženka bakrenastog krasnika izgriza pupove na prošlogodišnjem izbojku šljive
Ličinka u korijenovom vratu stabla višnje (Foto: T. Validžić)

Međutim, nakon drugog svjetskog rata, populacija bakrenastog krasnika je gotovo potpuno nestala s prostora srednje i južne Europe. Proglašena je gotovo izumrlom. U novije vrijeme pojedini autori navode kako je bakrenasti krasnik ponovno pronađen na pojedinim lokalitetima u srednjoj Europi (Češka i Poljska). Međutim, nisu zabilježene veće štete. Također, u proljeće 2013. g. na obroncima Fruške gore (Vojvodina) u nasadima šljive i marelice, utvrđeno je prisustvo šiljokrilca (P.lugubris). Njen napad izaziva sušenje i propadanje stabala koštičavih voćaka. Navodi se kako vrsta postaje sve značajniji štetnik koštičavog voća u susjednoj državi kao i žilogriz. Iz navedenog može se zaključiti kako se populacija bakrenastog krasnika proširila u RH iz dva moguća pravca. To je sa sjevera (Poljska-Češka-Mađarska) ili s istoka (Srbija).

Opis šteta i štetnika

Odrasli oblik bakrenastog krasnika pravi štete na nadzemnim organima voćaka. I to na način da u proljeće izgriza pupove i koru oko pupova te lisne peteljke mladih listova. Ličinke štetnika su puno opasnije. Napadaju korijen voćke na način da izgrizaju područje ispod kore (floem). Tako za sobom ostavljaju tunel ispunjen grizotinama. Zaraza većim brojem ličinki, dovodi do postupnog uništenja korijenovog sustava i odumiranja cijelog stabla.

Bakrenasti krasnik je relativno velik kukac i lako ga je uočiti na stablu. Imago ženke dužine je 15-25 mm dok su mužjaci nešto manji i rijetko dosegnu 20 mm. Boja glave i pokrilja je bakrenasto-siva s izraženim presijavajućim (metalik) efektom. Jaja štetnika su bijele boje, dužine 1-1,5 mm i teško su vidljiva na kori ili tlu. Ličinka ima izražene čeljusti (mandibule) crne boje te jako proširen prvi prsni kolutić. Može narasti u dužinu do 5 cm.

Imago nije naročito pokretan, ali ima sposobnost prelijetanja iz nasada u nasad. Odmah nakon izlijetanja (kraj travnja i početak svibnja), imago se hrani te započima s parenjem. Ženke se pare u više navrata. Nakon svakog parenja odlažu prosječno 120 jaja u skupinama (klasterima) u prikladna mjesta u pukotinama kore korijenovog vrata ili na površini tla u blizini debla, najčešće sa osunčane strane. Jedna ženka može odložiti i više od 500 jaja.

Moguće mjere zaštite

Kako se ličinke nalaze u korijenu stabla, mjere borbe su vrlo složene i samo djelomično učinkovite. U nasadima je potrebno provoditi preventivne mehaničke i agrotehničke mjere te kemijske mjere zaštite kao što su:

  • Za podizanje nasada potrebno je koristiti certificirani sadni materijal
  • Na iskrčenim površinama ne treba saditi koštičave voćne vrste najmanje 3 do 5 godina
  • Navodnjavanje i češća površinska obrada tla u razdoblju izlaska ličinki iz jaja i kretanja prema korijenovom sustavu. Ove mjere dovode do visokog mortaliteta ličinki.
  • Prekrivanje tla i prizemnog dijela stabla raznim vrstama folija (svibanj-srpanj) kako bi se spriječilo polaganje jaja.
  • Uklanjanje i iznošenje zaraženih stabala iz nasada (spaljivanje)
  • Mehaničko skupljanje odraslih jedinki i postavljanje lovnih klopki (posude svjetlijih boja u kombinaciji s voćnim sokom) kako bi se smanjila populacija imaga

Neki autori preporučuju da se prilikom podizanja novih nasada iskopane jame tretiraju zemljišnim insekticidima. Također i da se u prvim godinama od sadnje nasada do 1 metar oko stabala inkorporiraju insekticidi u površinski sloj u razdoblju piljenja ličinki (Napomena: u EU i RH nema registriranih sredstava za ovu namjenu). Imago se može suzbijati uporabom insekticida (Mospilan 20 SP) za vrijeme dopunske ishrane na mladim voćkama, ali svakako prije polaganja jaja (ovipozicije). Nažalost, u RH navedeni pripravak nije registriran za suzbijanje ovoga štetnika.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje