Najveći proizvođač lješnjaka je Turska s oko 70 % ukupne svjetske proizvodnje. Slijedi Italija s oko 20 %, a zatim Španjolska, SAD i dr.
Hrvatska svojom proizvodnjom lješnjaka ne podmiruje niti 5 % svojih potreba. Znači, od ukupne količine potrebne za preradu Hrvatska uvozi više od 95 % lješnjaka. U novije vrijeme podižu se manji nasadi lijeske na privatnim posjedima, ali je to još uvijek daleko od naših potreba.
Lijeska se nalazi u sustavu poticanja podizanja trajnih nasada naše Vlade. Osim izravnog poticanja podizanja nasada, postoji kreditna linija HBOR-a u sklopu Operativnog programa za podizanje trajnih nasada s povoljnim kamatama (4 %) i rokom otplate do 15 godina.
Vlasnici koji podižu nasad u sklopu spomenuto ga Operativnog programa mogu ostvariti investicijsku potporu od 40 do 50 % ukupne investicije, ovisno o tome je li investicija svrstana u jednostavnu ili složenu. Prema pravilniku o poticajima za voćarske vrste, lijeska spada u drugu skupinu i za nju poticaj iznosi 16 800,00 kn/ha, ili 22 700,00 kn/ha na područjima od posebnoga državnog interesa.
Osim poticaja za podizanje nasada, postoje i poticaji za godišnje održavanje nasada i iznose 2500,00 kn/ha. Minimalna površina koja se potiče je 0,5 ha.
Zahtjev za isplatu poticaja podnosi se najkasnije šest mjeseci nakon završetka sadnje, i to za razdoblje najviše tri roka sadnje unatrag.
Zahtjev potpisuje i stručna osoba Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu nakon pregleda podignutog nasada. Uz državne poticaje u većini slučajeva postoje i poticaji županija, gradova i općina na čijem prostoru se podižu nasadi.
Lijeska je kultura koja dospijeva u puni rod između pete i sedme godine. Sustav uzgoja prvenstveno ovisi o primjeni mehanizirane berbe, a razmak sadnje kreće se od 4 x 2 m pa do 4 x 4 m, ovisno o nagibu tla i bujnosti sorte. Minimalan broj sadnica za ostvarivanje poticaja je 300 kom./ha.
