Nakon kišnog i hladnog razdoblja mnogi hobisti voćari krenut će u uređivanje svojih okućnica, voćnjaka i nasada. Rezidba je jedan od većih i zahtjevnijih radova koji se obavlja u ovom dijelu godine. Kao agrotehnička mjera ima svoj značaj za formiranje stabala i u planiranju roda. Također, ne treba zanemariti njenu značajnu ulogu u preventivnom suzbijanju bolesti i štetnika.
Kad priđemo stablu, isto treba dobro pregledati. Rezidbi treba pristupiti na način da se prvo uklone suhe grane, grane koje na sebi imaju rak rane, kojima je kora ispucana, crna, smeđa ili izrazito promijenjena u odnosu na ostali dio biljke. Suhi plodovi koji su na stablu ostali od prošle godine predstavljaju izvor zaraze u novoj vegetacijskoj sezoni. Njih treba ukloniti, iznijeti iz nasada i uništiti.
Vrlo često na granama voćaka i maslina možemo pronaći prezimljujuće stadije štitastih ušiju. Ako je njihova brojnost velika, tada ih je potrebno mehanički ukloniti, a nakon toga primijeniti kemijske mjere. Rezidba zaraženih dijelova biljaka, uklanjanje suhih plodova predstavljaju važne preventivne mjere. One su sastavni su dio sveobuhvatne, a posebno ekološke zaštite bilja.
Suzbijanje biljnih bolesti na početku vegetacijske sezone
Prvi simbol proljeća na Mediteranu je bajam, koji nažalost često strada zbog „hladnog vala“ u veljači uz ostalo koštičavo voće. Breskva, marelica, šljiva, trešnja, višnja prisutni su u gotovo svakom vrtu, okućnici i voćnjaku, pa čak i vinogradu u priobalju.
Često u proljeće možemo vidjeti listove, grane, a ponekad i cijela stabla koja ostaju bez lišća i nerijetko propadaju uz obilno lučenje smole. Uzrok ovoj pojavi je cijeli niz gljivica i bakterija koje napadaju koštičavo voće i bajame. S obzirom da se neke od njih javljaju svake godine, mjere zaštite radi sprječavanja njihova širenja trebalo bi provesti u jesenskom razdoblju u fazi otpadanja lišća, odnosno u proljeće prije kretanja vegetacije.
Znakovi bolesti kovrčavosti lišća breskve (Taphrina deformans) javljaju se već u rano proljeće, no kad su vidljivi – kasno je za zaštitu. Zaraženi listovi su deformirani, kovrčavi s mjehurastim ispupčenjima, lako pucaju i obično su veći od zdravog lišća. Zaraženo lišće mijenja boju, ovisno o sorti u crvenkastu ili blijedo zelenu.
To je najčešća bolest koja napada breskvu i nektarinu, a nešto rjeđe i bajam. Uzročnik bolesti, gljivica prezimljuje u zaraženim pupovima. Tretiranje je potrebno provesti prije pojave prvih znakova bolesti. Tretira se pripravcima na bazi bakra u jesen te u rano proljeće pred sam početak vegetacije.
Palež cvijeta i sušenje mladica (Monilinia spp.) osim na bajamu prisutna je i na drugim voćnim vrstama. Izravne štete, smanjeni urod nastaje zbog propadanja cvjetova. Dolazi do naglog sušenja mladica ili dijelova mladica s cvjetovima. Vrlo često se javljaju kapljice smole, odnosno rak-rane na rodnim izbojcima i višegodišnjim granama.
Preventivne mjere zaštite obuhvaćaju mehaničko uklanjanje i uništavanje sasušenih izbojaka, rezom 10-15 cm ispod zaraženoga dijela. Kemijske mjere u jesen i rano proljeće, koje se provode uporabom pripravaka na osnovi bakra zbog ostalih gljivičnih bolesti, smanjuju infektivni potencijal i ove gljivice.
Šupljikavost lista koštičavog voća (Stigmina carpophila) napada i bajam. Simptomi se najčešće vide na napadnutom listu, ali može napasti i mlade grančice i plod. Grančice se suše, a plod (kod breskve) zbog prisustva udubljenih crvenkastih pjega gubi tržišnu vrijednost. Na bajamu mogu biti napadnuti pupovi i mladi plodovi koji otpadaju.
Zaraženi listovi imaju okruglaste crveno-smeđe pjege koje su tamnije obrubljene. Tkivo unutar pjege odumire i ispada, pa takav list postaje šupljikav. Kod jačeg napada listovi otpadaju prije vremena, a voćka ostaje bez lisne mase. Kemijsko suzbijanje uzročnika ove bolesti provodi se bakrenim fungicidima već u jesen u periodu otpadanja lišća te potkraj zime u fenofazi bubrenja pupova.
Izbor bakrenih pripravaka, mineralnih ulja ili kombinacije ovih aktivnih tvari potrebno je prilagoditi situaciji u nasadu. Pri tome treba voditi računa o namjeni pripravka i kulturi za koju određeni pripravak ima dozvolu. Izbor pripravaka: BORDOŠKA JUHA 20 WP MANICA/CAFFARO, CHAMPION, CUPRABLAU-Z 35 WG, NEORAM WG, NORDOX 75 WP, CRVENO ULJE, PYXAL i drugi.
Štitaste uši su kukci koji vole toplinu. Suho vrijeme na njih djeluje povoljno, pa ih vrlo često pronalazimo na višegodišnjem bilju u priobalju. Često napadaju masline, agrume, vinovu lozu, voćke, grmlje i ukrasno drveće. Tijelo im je uglavnom prekriveno voskom ili oklopom veličine 2-5 mm. Hrane se sisanjem biljnih sokova, pri čemu nerijetko izlučuju ljepljivu mednu rosu. Na mednu rosu se naseljavaju gljive čađavice zbog čega napadnuta biljka dobije tamniji izgled.
Na napadnutim biljkama možemo uočiti mrave jer ih privlači izlučevina medne rose. Biljke na kojima se štitaste uši hrane mogu biti deformirane, promijeniti boju, zaostajati u rastu pa na kraju i uginuti jer im je smanjena aktivna lisna površina i asimilacijska sposobnost. Plodovi napadnutih biljaka nisu prihvatljivi za konzumaciju i prodaju jer su prekriveni slojem ljepljive medne rose i čađavice, pa izravna šteta može biti velika.
Nekoliko vrsta štitastih ušiju napada maslinu od kojih je maslinarima najpoznatiji maslinov medić (Saissetia oleae). Osim njega u maslinicima se može vidjeti i lempirikina štitasta uš (Lichtensia viburni). Prepoznatljiva je po karakterističnom plosnatom omotaču bijele boje koji stvara na naličju lista . Štitaste uši mogu prezimiti na stablu u različitim stadijima. Najčešće kao ličinke iz kojih se tijekom proljeća razvijaju odrasle ženke. Gusta krošnja u kojoj se rezidba ne provodi redovito uz preobilnu gnojidbu dušikom pogoduju razvoju štitastih ušiju. Štitaste uši imaju nekoliko prirodnih neprijatelja koji se hane njihovim ličinkama ili se pak razvijaju ispod oklopa. Primjena insekticida širokog spektra djelovanja uništava ove prirodne neprijatelje te tako pogoduje širenju štitastih ušiju.
Štitaste uši možemo pronaći i na smokvi, primjerice smokvin medić (Ceroplastes rusci). Napadnuti listovi i plodovi postaju ljepljivi neprikladni za konzumaciju, a nerijetko može doći i do rane defolijacije.
Agrumi, smokve, masline u priobalju vrlo često su prekrivene nakupinama narančinog crvca (Icerya purchasi) i limunovog crvca (Pseudococcus citri). Njih možemo uočiti i na oleanderu, lovoru, kaktusima i sobnom bilju.
Kad i čime tretirati?
Nakon rezidbe uputno je krošnju poprskati kombinacijom pripravaka na bazi mineralnih ulja i bakra. Kod korištenja kemijskih pripravaka pozornost treba obrati na namjenu i kulturu za koju određeni pripravak ima dozvolu. Prema podatcima iz FIS –baze (na dan 14.02.2021.) za suzbijanje štitastih ušiju na voću, dakle šira primjena, dozvolu imaju pripravci BIJELO ULJE, MINERALNO SVIJETLO ULJE, OVIPRON TOP I MODRO ULJE. Navedeni pripravci primjenjuju se prije kretanja vegetacije tzv. zimska zaštita.
Zaražene biljke potrebno je poprskati „okupati“ odnosno nanijeti dovoljnu količinu škropiva. Primjena navedenih pripravaka raspršivanjem česta je greška u praksi. Škropivo koje primjenjujemo raspršivanjem pada svud uokolo jer su kapljice presitne, imamo pojavu „drifta“, dok na ciljane grančice i izboje na kojima je štetnik vrlo često skriven na donjoj strani pripravak nije nanesen. Navedenim pripravcima osim štitastih ušiju suzbijamo i zimska jaja crvenog voćnog pauka, lisnih ušiju, kruškine buhe i drugih štetnika.
Simptomi uzročnika bolesti poznate pod nazivom paunovo oko (Spilocaea oleaegina) u maslinicima su više ili manje prisutni već godinama, a dio maslinara još uvijek nije savladao osnove suzbijanja ove bolesti. Paunovo oko se suzbija preventivno prije nastanka zaraze. Pripravci čije su djelatne tvari bakreni spojevi ( NORDOX 75 WG, NEORAM WG, CODIMUR 50/SC, COPPER LAINCO/KEY/KEY FLOW, DOUBLE COPPER KEY, AIRONE SC, CUPRA,) imaju površinsko djelovanje i na list masline moraju biti naneseni prije infekcije. Njihova primjena preporuča se u ranu jesen, prije prvih kiša (kraj kolovoza, rujan). Zaštita maslina nakon berbe može se provesti ako berba nije obavljena prekasno. Ukoliko na listu na kojem se nalazi bakreni pripravak u jutarnjim satima imamo pojavu mraza („slana“), utoliko postoji rizik od fitotoksičnog učinka zbog niskih temperatura.
Nakon primjene pripravaka koji u sebi sadrže bakrene spojeve može doći do opadanja zaraženog lišća ako se gljivica već razvila u listu. Zbog navedenog u proljetnom razdoblju (ožujak) nakon rezidbe maslina preporuča se zaštitu provesti pripravcima koji imaju sistemično/lokalsistemično djelovanje čije su djelatne tvari krezoksim-metil (SUGOBY i QUIMERA) tebukonazol (NATIVO 75 WG). Poseban problem u suzbijanju paunovog oka predstavljaju duga kišna razdoblja tijekom studenog i prosinca. Velika količina kiše ispere s površine lista bakrene pripravke odnosno škropivo kojim su masline poprskane u jesen.
Maslinari u okviru ekološke proizvodnje zaštitu protiv paunovog oka mogu provesti jednim od dozvoljenih pripravaka: NORDOX 75 WG, NEORAM WG, CUPRA, ovisno o vremenskim prilikama krajem veljače ili početkom ožujka. Ostalim maslinarima koji nemaju ograničenja u pogledu zaštite, preporuča se primjena jednog od tri pripravaka sistemičnog odnosno lokal sistemičnog djelovanja.
