Tumori i rak-rane na voćkama predstavljaju jednu od najopasnijih skupina bolesti jer zahvaćaju tkivo kore, kambij i drvo, čime trajno oštećuju stablo i prekidaju provođenje sokova. U hrvatskim voćnjacima, ovisno o vrsti i klimatskim uvjetima, pojavljuju se bakterijski i gljivični rakovi, ali i rak-rane fiziološkog i entomološkog podrijetla, osobito one povezane s jabučnom krvavom uši.
Rak-rane se najčešće javljaju nakon mrazeva, mehaničkih oštećenja, pucanja kore ili napada štetnika. Uslijed infekcije ili kolonizacije patogenima, nastaje nekroza tkiva, kora potamni, ulegne se i puca, a s vremenom dolazi do odumiranja grana ili cijelog stabla.
Bakterijski rakovi
Najpoznatija bolest ove skupine je bakterijski rak koštičavog voća, uzrokovan bakterijom Pseudomonas syringae pv. syringae. Ova bakterija napada breskve, marelice, trešnje i višnje, a u povoljnim uvjetima može zahvatiti i jezgraste vrste. Infekcija se najčešće događa putem rana od rezidbe, mraza, tuče ili pucanja kore, ali i kroz prirodne otvore. Simptomi uključuju rak-rane na granama i deblu koje se šire, tamnu, udubljenu koru i obilan smolotok (gumozu). Zaražene grane najprije venu, a zatim odumiru. U povoljnim uvjetima (vlaga, niske temperature) bakterija može prezimiti u kori i ponovno se aktivirati u proljeće. Mlade sadnice i stabla neposredno nakon sadnje posebno su osjetljiva.
Prevencija se temelji na izbjegavanju rezidbe po vlažnom vremenu, dezinfekciji alata, uklanjanju zaraženih dijelova i primjeni bakrenih pripravaka nakon opadanja lišća ili u mirovanju vegetacije. Također je važno izbjegavati sadnju na mjestima gdje se voda zadržava, jer vlaga pogoduje širenju bakterije.
Bakterijski rak, poznat i pod nazivom Bakterijska palež (fire blight), jedna je od najopasnijih bakterijskih bolesti koja pogađa jabuke, kruške i druge voćke iz porodice ružovki (Rosaceae). Uzročnik bolesti je bakterija Erwinia amylovora, koja može izazvati brze i razorne infekcije tijekom vegetacije, a u težim slučajevima dovesti i do potpunog propadanja stabla. Bolest je rasprostranjena u većini voćarskih regija svijeta, a u Hrvatskoj je prisutna u gotovo svim područjima gdje se uzgajaju jabuka i kruška, osobito u kontinentalnim dijelovima s toplim i vlažnim proljećima. Infekcija se najčešće javlja u proljeće, tijekom cvatnje, kada su temperature između 18 °C i 28 °C, a vlaga u zraku visoka. Bakterija prezimljava u tkivima zaraženih grana i kora, u takozvanim rak-ranama s dolaskom toplijeg vremena ponovno se aktivira.
Tijekom cvatnje, Erwinia amylovora se širi putem kiše, vjetra, insekata (posebno pčela), te kapljicama bakterijskog izlučevina koje se pojavljuju na zaraženim dijelovima biljke. Bakterije ulaze kroz cvjetove, ožiljke od tuče, rane od rezidbe ili druge mehaničke ozljede. Prvi vidljivi simptomi pojavljuju se na cvjetovima i mladim izbojima, koji venu, tamne i izgledaju kao spaljeni — otuda i naziv „vatrena bolest“. Zaraženi izboji često se savijaju prema dolje u obliku pastirske kuke (shepherd’s crook).
Listovi ostaju na granama, ali postaju smeđi ili crni, suhi i lomljivi. Na granama i deblu razvijaju se rak-rane, udubljena, tamna područja kore koja pucaju i iz kojih može curiti bakterijski iscjedak boje jantara ili mliječno-bijele boje. Tijekom ljeta ti iscjedci se suše, ostavljajući sjajne tragove koji se lako prepoznaju. Plodovi također mogu biti zahvaćeni: potamne, smežuraju se i ostaju visjeti na stablu poput „mumija“. Kod jakih infekcija, bakterija prodire u dublje dijelove tkiva, pa cijela grana ili stablo brzo vene i ugiba.
Rak nastaje u dijelu kore i drveta gdje se bakterija zadržava tijekom zime. U proljeće, bakterije se ponovno aktiviraju i šire u zdravo tkivo. Tkivo oko rane postupno odumire, stvarajući tamne, utonule zone koje se s vremenom šire i spajaju. Ako rak obuhvati veći dio obujma grane ili debla, prekinut je protok vode i hranjivih tvari, pa dijelovi iznad oštećenja brzo venu. Takva stabla postaju oslabljena, sklona pucanju kore, smolotoku i sekundarnim infekcijama, te često propadaju u roku od jedne do dvije sezone. U jesen i zimi, kada je tkivo drva vlažno i temperature blage, bakterije se mogu zadržati aktivne u rubnim dijelovima rana, pa infekcija lako prelazi na susjedne grane ili stabla.
Bolest je najizraženija u gustim, bujnim nasadima s obiljem mladih, sočnih izboja, jer su takva tkiva najosjetljivija. Prekomjerna gnojidba dušikom, obilno zalijevanje i nepravovremena rezidba dodatno povećavaju rizik. Također, Erwinia amylovora se brže širi u voćnjacima koji su pretrpjeli tuču ili mraz, jer oštećeno tkivo predstavlja idealan ulaz za bakterije.
Mjere protiv bakterijskog raka
Najvažnija mjera u borbi protiv bakterijskog raka je pravodobna rezidba i sanacija zaraženih dijelova stabla. Zaražene grane treba ukloniti barem 30 cm ispod vidljivog dijela infekcije, a alati za rezidbu moraju se dezinficirati nakon svakog reza (npr. otopinom alkohola ili natrijeva hipoklorita). Rezidbu treba obavljati u suhom vremenu, jer vlaga potiče širenje bakterija. Nakon rezidbe, rane treba očistiti do zdravog tkiva i po potrebi premazati tankim slojem voćarske paste na bazi bakra ili gline. Tijekom vegetacije, u osjetljivim fazama (osobito tijekom cvatnje), može se primijeniti preventivna zaštita bakrenim pripravcima ili registriranim biološkim sredstvima (npr. Bacillus subtilis ili Pantoea agglomerans). Gnojidbu treba prilagoditi umjerenom rastu, uz izbjegavanje kasnog unosa dušika.
Za sprječavanje širenja bolesti potrebna jesadnja zdravog, certificiranog sadnog materijala, odabir otpornijih sorata i podloga (npr. Malling 7, M9 EMLA kod jabuke, Pyrodwarf kod kruške), održavanje dobre ventilacije krošnje i izbjegavanje prekomjerne vlage, uklanjanje samoniklih biljaka iz porodice ružovki koje mogu biti prijenosnici bakterije.
Bakterijski rak jabuke i kruške uzrokovan bakterijom Erwinia amylovora jedna je od najopasnijih bolesti u suvremenoj voćarskoj proizvodnji. Iako se bakterija ne može potpuno iskorijeniti, pravodobnim prepoznavanjem simptoma, redovitom rezidbom, sanitarnim mjerama i preventivnom zaštitom moguće je ograničiti njezino širenje i očuvati rodnost nasada. U razdoblju jeseni i zime, kada bakterija miruje u rak-ranama, nužno je provoditi pregled stabala i uklanjanje zaraženih dijelova, kako bi voćke u proljeće započele vegetaciju zdrave i bez aktivnih žarišta infekcije.
Gljivični rakovi
Kod jezgričavih voćaka (jabuke, kruške) česta je pojava rakova kore uzrokovanih gljivicama iz rodova Neonectria (sin. Nectria galligena), Cytospora, Valsa i Botryosphaeria. Ove gljivice ulaze kroz rane, mehanička oštećenja, rezidbene rezove ili ožegotine od sunca. Simptomi se manifestiraju kao udubljene, koncentrične rak-rane na granama i deblu, često s tamnim, suhim rubovima i ponekad curenjem smole. U vlažnim uvjetima na rubovima rana mogu se pojaviti narančaste ili crne plodišne točkice (piknidi), po kojima se može prepoznati prisutnost gljivice. Zaraženo tkivo s vremenom odumire, rana se širi, a grana iznad nje vene.
Rak kore jabuke (Neonectria ditissima) najčešći je kod stabala uzgojenih u vlažnim, hladnijim područjima s čestim maglama. Gljivica prezimljuje u zaraženom drvu, a spore se šire kišom i vjetrom tijekom proljeća i jeseni. Prevencija uključuje pravodobnu rezidbu u suhom razdoblju, uklanjanje i spaljivanje zaraženih grana, te primjenu bakrenih ili specifičnih fungicida u fazama mirovanja vegetacije i nakon rezidbe. Preporučuje se i bijeljenje debla radi zaštite kore od temperaturnih oscilacija koje uzrokuju pucanje i olakšavaju infekciju.
Rak-rane i pucanje kore uzrokovano jabučnom krvavom uši
Jedan od čestih, ali često zanemarenih uzroka rak-rana na jabukama jest napad jabučne krvave uši (Eriosoma lanigerum). Ovaj štetnik siše biljni sok u kori i ispod nje, najčešće na deblu, granama i korijenovu vratu. Na mjestima uboda nastaju otekline, zadebljanja i pukotine koje se lako inficiraju bakterijama i gljivicama. Tijekom hranjenja uš ispušta voskaste niti koje prekrivaju kolonije, a ispod njih tkivo polako odumire.
Posljedica su rak-rane nepravilnog oblika iz kojih često curi tamna tekućina ili smola. U zoni napada može doći do pucanja kore zbog kombinacije mehaničkog pritiska i infekcije sekundarnim patogenima (najčešće Neonectria ili Cytospora). Takva oštećenja zimi postaju još izraženija zbog djelovanja mraza, pa se na mjestima uboda stvaraju duboke pukotine koje se teško zarastaju. U starijim nasadima, krvava uš može dugoročno uzrokovati slabljenje stabla, deformaciju debla i smanjenu rodnost.
Suzbijanje jabučne krvave uši temelji se na smanjenju populacije štetnika i sprečavanju sekundarnih infekcija. U integriranoj proizvodnji koriste se biološki pripravci na bazi parazitoida Aphelinus mali i uljni pripravci u fazi mirovanja vegetacije. Kod jače zaraze primjenjuju se i insekticidi prema preporukama savjetodavnih službi. Uz to, treba redovito uklanjati suhe grane i dezinficirati alate, jer se patogeni mogu zadržati u rak-ranama i širiti pri rezidbi.
Važno je naglasiti da rakovi i pukotine kore često nastaju kao posljedica kombinacije čimbenika – oštećenja od mraza, sunčanog ožegnuća, mehaničkih rana i napada krvave uši. Takva mjesta postaju „ulazna vrata“ za bakterije i gljivice koje inače ne bi mogle prodrijeti u zdravo tkivo.
Jednom kad infekcija zahvati kambij, proces odumiranja tkiva širi se u dubinu i širinu, stvarajući rak-ranu koja se s godinama povećava i okružuje sve veći dio obujma stabla. Stablo tada pokušava zarasti oštećenje stvaranjem kalusa, ali ako su infekcije učestale ili se ponavljaju, tkivo gubi sposobnost regeneracije i rana ostaje trajna.
Mjere zaštite i sanacije
Redoviti pregledi kore i debla tijekom jeseni i zime ključni su za pravovremeno otkrivanje ranih znakova oštećenja, osobito nakon mraza, jakih temperaturnih oscilacija ili intenzivne rezidbe. Rezidbu treba obavljati isključivo po suhom vremenu, kada je rizik od infekcija najmanji, a svi alati koji se koriste moraju biti dezinficirani nakon svake voćke kako bi se spriječilo prenošenje patogena. Zaražene grane i dijelove s vidljivim rak-ranama potrebno je odmah ukloniti i spaliti, jer se u njima patogeni mogu zadržati i više godina te poslužiti kao izvor nove zaraze.
U razdoblju mirovanja vegetacije, osobito u kasnu jesen ili rano proljeće, preporučuje se provesti zimsko tretiranje bakrenim pripravcima, koji učinkovito smanjuju prisutnost bakterija i gljivica na površini kore. Kod voćaka sklonih napadu jabučne krvave uši (Eriosoma lanigerum), potrebno je redovito provoditi biološko ili kemijsko suzbijanje prema preporukama struke, jer ove uši često oštećuju koru i otvaraju put sekundarnim infekcijama.
Dodatnu zaštitu debla i grana od temperaturnih oscilacija i sunčevog ožegnuća osigurava bijeljenje kore vapnom ili bijelom lateks bojom, čime se odbija sunčeva svjetlost i sprječava naglo zagrijavanje i pucanje kore. Održavanje vitalnosti stabala ima presudnu ulogu – pravilna gnojidba, dobra drenaža tla i izbjegavanje stresa omogućuju stablu da se lakše odupre infekcijama i uspješnije zacjeljuje oštećenja.
