U prošlom članku opisana je rezidba mladih voćaka šljive u prvoj godini u oblik popravljene piramide. Taj oblik je za šljivu vrlo pogodan i ne iziskuje previše vremena za oblikovanje i održavanje krošnje. Slijedi nastavak.

Među sortama šljive postoji razlika u kutovima grananja pa u sorata koje imaju uže kutove grananja (prune d’ agen (aženka), bistrica i sl.) treba pravodobno poviti mladice i izbojke. Neke sorte iz skupine ringlo i sorta stanley imaju šire kutove grananja i slabo obrasle donje dijelove. U njih je potrebno jačim skraćivanjem i ranom izolacijom vrhova poboljšati razgranjavanje. Ponekad će radi postizanja boljeg vegetativnog rasta biti potrebno poneku granu ili više njih privremeno uspraviti kako bi se poboljšao vegetativni rast. Ako su osigurani povoljni uvjeti za rast, mogu izrasti vodopije koje obvezno treba odstraniti ili zalomiti kako bi ih se pretvorilo u rodne izbojke.

Rezidba u drugoj godini

Rezidba u drugoj godini obavlja se slično kao i u prvoj godini. Jedino se izbojci ostavljeni za osnovne grane skraćuju na duljinu one koja je slabija. Provodnica se skraćuje na visinu dvostrukog razmaka između osnovnih grana. Potrebno je odabrati dvije nove osnovne grane koje se pružaju, gledano odozgo, u smjeru 90° u odnosu na prve dvije osnovne grane. Svrha navedenog postupka jest razvoj još jedne do dvije grane na provodnici koje se pružaju, gledano odozgo, u smjeru između osnovnih grana. Ta bi razgranjenja morala biti kraća od osnovnih grana, stoga im se pravodobnim povijanjem mora ograničiti rast.

Ako ostanu uspravne, osnovne grane kržljaju i kvari se uzgojni oblik. Osnovne se grane također skraćuju na navedenu duljinu, ali im visina mora biti manja od visine provodnice kako bi voćka zadržala piramidalan oblik. Prva se sekundarna grana nalazi na 20 – 30 cm od mjesta izrastanja osnovne grane. Druga sekundarna grana nalazi se na 60 – 80 cm od prve grane, ali na suprotnoj strani. Treća sekundarna grana trebala bi biti na istom razmaku i suprotno od druge. U drugoj će se godini vjerojatno uzgojiti samo jedna do dvije sekundarne grane na svakoj osnovnoj grani. Sve mladice koje na osnovnim granama izrastaju okomito i prema unutrašnjosti krošnje treba pinciranjem, dok nisu dulje od 10 do 15 cm, ograničiti u rastu i pokušati pretvoriti u rodne grane ili ih potpuno odstraniti.

Rezidba u trećoj i sljedećim godinama

U trećoj se godini kombinacijom rezidbe u razdoblju mirovanja i one u vegetaciji nastavlja oblikovanje uzgojnog oblika na sličan način kao i u drugoj godini. Bitno je odabrati dobru produljnicu provodnice i ne dopustiti da razgranjenja duž provodnice prebujno narastu. Sve kako ne bi došlo do zasjenjivanja.

U trećoj se godini oblikuje novi kat osnovnih grana kao i u drugoj godini. Treba paziti da se ne razviju suparnički izbojci provodnice ili produljnica osnovnih grana. Kad je oblikovanje krošnje završeno, a voćka postigne punu rodnost, provodnica se odstrani sve do najgornje osnovne grane.

Šljive, kao i druge koštičave voćke, osjetljive su na rezidbu pa treba izbjegavati rezidbu debljih grana. Sve kako se ne bi napravile velike rane koje teško zacjeljuju. Umjesto toga, bolje je na vrijeme odstraniti jednogodišnji izbojak ili ga poviti u odgovarajućem smjeru i tako izbjeći suvišnu uporabu škara.

Koliko god je moguće, pinciranjem mladica u fazi intenzivnog rasta ili orunjivanjem pupova u početku kretanja vegetacije treba na vrijeme usmjeriti rast voćke u željene mladice. Ne smije se zarezivati kora ili rovašiti jer rane teško zacjeljuju i kroz njih mnoge bolesti i štetočine lako uđu.

Redovita rezidba na rod počinje kad se zametnu prvi rodni pupovi. Potrebno je paziti da se ne ostavi prevelik broj plodova. Zato suvišne treba prorijediti kako bi se rodnost uskladila s razvijenošću voćke.

Prethodni članakOdržana 500. tradicionalna manifestacija Antonja
Sljedeći članakGraševina priča sve jezike svijeta
prof. dr. sc. Tomislav Jemrić
Rođen je 1971. godine u Zagrebu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1993. godine. Magristrirao je 2000. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorsku disertaciju obranio 2004. godine. Od 1995. godine radi na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta. Rođen je 11. siječnja 1971. godine u Zagrebu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1993. godine na VVV smjeru. Magristrirao je 2000. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju je obranio 2004. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1995. godine radi na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta. U znanstveno-nastavno zvanje mlađeg asistenta izabran je 1995. godine, u zvanje asistenta 2000. godine, u zvanje višeg asistenta 2004. godine, u zvanje 2005. godine, u zvanje izvanrednog profesora 2009. godine, a redoviti je profesor od 2013. godine. Voditelj je preko 80 diplomskih ili završnih radova i jedne doktorske disertacije. Bio je mentor 1 studentskog rada koji je dobio dekanovu nagradu. Znanstveno se usavršavao u Izraelu kao korisnik stipendije Izraelske vlade. Član je jednog međunarodnog i jednog domaćeg znanstvenog društva. Autor je 9 knjiga i priručnika, od toga dva znanstvena priručnika i dvije međunarodne monografije. Član je uredništva međunarodnog znanstvenog časopisa Scientia Horticulturae citiranog u skupini A1 časopisa i član uredništva časopisa Agriculturae Conspectus Scientificus (Poljoprivredna znanstvena smotra). Dobitnik je priznanja časopisa Scientia Horticulturae za izvrsnost u recenziranju znanstvenih radova. Sudjelovao je na četrdesetak stručnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu te objavio više od 50 znanstvenih i stručnih radova. Voditelj je jednog nacionalnog znanstvenog projekta, a do sada je surađivao na pet nacionalnih znanstvenih projekata. Bio je voditelj jednog VIP projekta i jednog tehnologijskog projekta i suradnik na jednom VIP i jednom tehnologijskom projektu. Također je bio nacionalni koordinator na jednom međunarodnom SEEDNet projektu, voditelj radne skupine na jednom TEMPUS projektu i suradnik na jednom međunarodnom COST projektu. Trenutačno je koordinator međunarodnog LIFE+ projekta „Low pesticide IPM in sustainable and safe fruit production“ vrijednog preko 1.8 milijuna €.