Zdenka Horvatić i Pavao Kovačić, bračni par iz podravskoga sela Cvetkovca, prije sedam godina počeli su se baviti sadnjom odnosno spašavanjem starih vrsta voćaka. Svemu je prethodio jedan moj odlazak u Austriju. U sklopu kojega sam slučajno vidio i doznao kako se neki tamošnji voćari s ljubavlju bore protiv izumiranja njihovih starih voćnih vrsta. Umirovljenik sam i znam da je kod nas većinu, primjerice jabuka kojih se sjećam kao dijete ili mladić, sada gotovo nemoguće naći.
Po povratku kazao sam to supruzi Zdenki i ubrzo smo se dogovorili da ćemo i mi početi tražiti i saditi stare voćne vrste. Priča nam Pavao Kovačić, koji se, uz svoje životne poslove vodoinstalatera i vozača, četiri desetljeća bavio i još uvijek se bavi i travarstvom. A gdje ima mjesta za ljekovito bilje, ima i za stare voćke. Jabuka je prava riznica vitamina, minerala i drugih hranjivih tvari koja se lako probavljaju i smanjuje osjećaj gladi. Što je posebno korisno za one koji žele smršavjeti.
Suvremena istraživanja otkrila su da jabuke snažno djeluju protiv virusa. Taninska kiselina posebno je djelotvorna protiv virusa herpes simplex. Polifenoli imaju antikarcinogene osobine, dok se pektin veže uz otrovne metale, npr. živu i olovo, te ih izbacuje iz tijela. Stoga kažemo da su jabuke izvrsno oružje koje nas štiti od posljedica onečišćenja okoliša i od staračkih bolesti. No nikada ih ne konzumirajte hladne, jer mogu uzrokovati tegobe želuca i jetre, ističe Pavao Kovačić.
Kruške je dobro jesti kod bolesti vezanih uz cirkulaciju krvi i bubrega. Budući da zbog kalija, pospješuju smanjivanje oteklina uzrokovanih vodenom bolešću. Bolesnici koji imaju upalu probavnih organa kao i oni koji su skloni nadutosti, morali bi konzumirati samo kuhane kruške. Trešnje su zbog male količine masti, bjelančevina i soli dobre kod bolesničkih dijeta. Breskve pospješuje izlučivanje žući, oporavljaju jetru, osvježavaju stjenku želuca te jačaju pluća. Plodovi mušmule reguliraju rad crijeva.
Skupili više od 1000 starih sorti
I danas na njihovom voćnjaku površine 8 tisuća metara četvornih, raste više od 600 sorti jabuka, 160 sorti krušaka, 90 sorti šljiva. Tu su i višnje, 60 sorti trešanja, 40 sorti bresaka, 70 sorti marelica. Također dunje, dud (murva), oskoruša i mušmula kao i neke svjetski poznate vrste. Primjerice jabuka Apistar s atraktivnim plodom u obliku cvijeta ili pak Aprykira koja je voćni križanac marelice i trešnje. Do sada smo supruga i ja prošli nekoliko tisuća kilometara, tražeći i obilazeći stare napuštene vrtove. U njima stabla starih autohtonih voćaka, od kojih su mnoga bila gotovo na izdisaju. Tim više smo sretni kad uspijemo uzeti plemku i cijepiti je, jer to znači da, barem dok je nas, ta voćka neće izumrijeti.
U Hrvatskoj se još nekoliko ljudi bavi ovim poslom i s većinom međusobno surađujemo kao i sa stručnjacima Hrvatskoga centra za poljoprivredu, zagrebačkog Agronomskog fakulteta, Visokog gospodarskog učilišta iz Križevaca, te tvrtkom Displantarium d.o.o. iz Starog Petrovog Sela. Ponekad razmjenjujemo plemke, a ponekad savjete, jer bilo bi smješno reći da svi sve znamo priča nam Pavao. Dodaje kako je do sada sakupio više od 1000 vrsta starih sorti voća. Od kojih je gotovo polovicu nacijepio na podloge divlje jabuke i kruške. Također će svoj matičnjak proširivati dokle god ga bude služilo zdravlje. Upravo prije našeg dolaska, završeno je kopanje stotinjak rupa u koje će ovih dana biti posađene nove – stare voćke.
Gotovo svaka grana je druge vrste i kao što vidite na svakoj je etiketa s nazivom vrste i sorte. Bez obzira na Guinnessa, nastavit ću je i dalje obogaćivati. Zato jer mi je želja da s ovoga stabla možemo ubrati 200, ako ne i više vrsta jabuka i krušaka. Cijepljenjem voćaka sam se bavio i prije no što smo počeli ovaj posao spašavanja autohtonih sorti. Ta su mi iskustva itekako dragocjena – ističe Pavao Kovačić.
I dok članovi OPG-a Horvatić svakoga dana marljivo rade u voćnjaku, u očekivanju su odgovora. Hoće li njihovo stablo s kojega istovremeno možete ubrati, vjerovali ili ne, više od 150 vrsta voćaka od čega se više od 120 odnosi na jabuke, dok ostatak predstavljaju kruške, ući u Guinnessovu knjigu rekorda. Supruga Zdenka nam pak pokazuje registre s uredno vođenom foto dokumentacijom o tome gdje su, kada i u kakvom stanju pronašli pojedinu staru voćnu vrstu. Do sada smo obišli gotovo cijelu Hrvatsku. Ovo što mi imamo, iako se broj čini impresivnim, niti približno nije sve što stari hrvatski voćnjaci skrivaju. Posebno nas veseli što nam se javlja puno mladih obitelji koji žele kupiti neku starinsku vrstu. To znači da ljudi čitaju i informiraju se, te tako otkrivaju ono što mi stariji odavno znamo. To je činjenica da su stare voćke zdravije, otpornije i kvalitetnije.
Najveća prijetnja dijelu njih su jedino mrazevi u fazi kad stabla već cvatu ili su na njima već maleni plodovi. To se dogodilo upravo ovoga proljeća, pa s nekih vrsta nismo imali što brati. No to je nešto protiv čega ne možete i vjerujemo da će druge godine biti bolje zaključuje Zdenka Horvatić. Dodajući da će uskoro početi i s proizvodnjom prirodnih, voćnih sokova. Pavao nam na rastanku kaže kako mu je jednom jedan 90-godišnjak poručio. Sinek, voćku sadi kraj kuće, jer zaklanja od sunca, žege, vjetrova i oluja. Listovi čiste zrak, a korijen zemlju, pa tako čini ukućane zdravijima. Naravno, nemoguće je sve posaditi u blizini kuće. No siguran je da se u svakom dvorištu ili vrtu može pronaći mjesto za neku staru autohtonu voćku čiji će nam plodovi pomoći da budemo zdraviji.
