Truleži korijena jedna su od najopasnijih i vrlo podcijenjenih bolesti voćaka. One polako, ali postojano oslabljuju korijenov sustav, remete opskrbu vodom i hranjivim tvarima te uzrokuju propadanje stabala. Problem se najčešće javlja na tlima koja su zbijena, slabo propusna ili često preplavljena, ali i u situacijama kada su stabla izložena stresu, oštećenju korijena ili lošoj drenaži.
U hrvatskim voćnjacima najčešći uzročnici truleži korijena su gljivice iz rodova Phytophthora, Armillaria, Fusarium i Rosellinia. Bolest se obično razvija sporo i neprimjetno, pa voćari prve simptome uoče tek kad je šteta već učinjena, tj. stablo vene, lišće žuti, izboji se suše, a korijen truli i omekšava. U tom trenutku bolest je već duboko u tlu.
Trulež uzrokovana rodom Phytophthora
Najrašireniji i najštetniji uzročnik truleži korijena voćaka u svijetu i kod nas je gljivica Phytophthora spp. (posebno P. cactorum, P. cambivora, P. citrophthora i P. nicotianae). Ovi patogeni žive u tlu i šire se vodom, bilo površinskom ili podzemnom. U vlažnim, slabo dreniranima tlima, u kojima se voda zadržava oko korijenova vrata, stvaraju spore koje plivaju u vodi i aktivno pronalaze osjetljivo biljno tkivo. Kad pronađu korijen, ulaze kroz mikropukotine, oštećenja ili zone uz površinu tla te započinju infekciju.
Najpovoljniji uvjeti za razvoj Phytophthore su temperatura između 12 i 25 °C i stalna vlaga u tlu. Infekcija se širi kroz korijenov vrat, deblo uz tlo i korijenje. Zaraženo tkivo postaje tamnosmeđe, vodenasto i mekano, a kora se lako odvaja od drva. Kod voćaka poput jabuke, kruške, trešnje i oraha često se vidi tamna, mokra mrlja uz površinu tla koja se širi uzdužno po deblu. Kad se kora ukloni, ispod nje je vidljiva granica između zdravog, svijetlog i zaraženog, tamnog tkiva.
Kako infekcija napreduje, dolazi do prekida protoka sokova i stablo počinje venuti, osobito u toplom dijelu godine. Lišće postaje svjetlo zeleno ili žućkasto, smanjuje se prirast izboja, a na kraju dolazi do potpunog sušenja krošnje. Phytophthora može preživjeti u tlu i više godina u obliku oospora i micelija, pa se bolest ponovno aktivira kad se pojave povoljni uvjeti.
Armilarijska trulež korijena (Armillaria mellea i srodne vrste)
Ova bolest, poznata i kao bijela trulež korijena, javlja se u mnogim starijim voćnjacima i šumarcima. Uzročnik je gljivica Armillaria mellea, koja napada oslabljena ili stresom pogođena stabla. Širi se kroz rizomorfe – tanke, tamne „žice“ koje se poput korjenčića šire kroz tlo i prenose infekciju s jednog stabla na drugo. Simptomi su žutilo lišća, slab porast, prerano opadanje listova i sušenje pojedinih grana. Na korijenima i vratu korijena vidi se bijela micelijska prevlaka ispod kore, a kora se lako odvaja od drva.
Kod starijih stabala gljivica uzrokuje bijelu trulež drva, što dovodi do propadanja korijena i loma stabla pri vjetru. Infekcija se najčešće javlja u tlima bogatim organskom tvari, posebno ako su u tlu ostali stari panjevi ili korijenje prijašnjih stabala. Armillaria može preživjeti u mrtvom drvu i više od deset godina.
Slika 4. Armillaria – bijeli micelij („lepeze“) ispod kore zaraženog korijena (Izvor: https://agriculture.vic.gov.au)
Fusariozna i Rosellinijina trulež
Fusarium spp. i Rosellinia necatrix uzrokuju sušenje korijena i propadanje mladih voćaka, osobito u toplim i suhim područjima ili nakon prekomjernog zalijevanja. Fusariozna trulež najčešće napada fini korijen koji postaje tamnosmeđ, lomljiv i bez dlačica.
Zaražena biljka gubi sposobnost upijanja vode i hranjiva, pa vene i suši se iako u tlu ima dovoljno vlage. Rosellinia necatrix, poznata i kao bijela trulež korijena, formira bijele micelijske prevlake s tamnim nitima koje obavijaju korijenje. Kod jake infekcije cijelo stablo naglo vene i ugiba. Ovi patogeni često se razvijaju u tlima s visokom organskom tvari i slabom ventilacijom.
Razvoju truleži korijena pogoduju:
- Prekomjerna vlaga (najvažniji čimbenik) tla s lošom drenažom, depresije i mjesta gdje se zadržava voda idealna su za razvoj Phytophthore.
- Zbijeno tlo ograničava pristup kisika korijenu, slabi biljku i potiče anaerobne uvjete koji pogoduju patogenima.
- Oštećenja korijena i vrata korijena, tj. rane od mehaničkih zahvata, glodavaca, mraza ili rezidbe mogu poslužiti kao ulazna mjesta.
- Stres biljke kao suša, mraz, nedostatak hranjiva ili prevelika gnojidba dušikom smanjuju otpornost korijena.
- Ponovna sadnja voćaka na istom mjestu bez uklanjanja starih korijenova povećava rizik od infekcije Armillarijom i Roselliniom.
Kako prepoznati trulež korijena?
Rani simptomi često nisu uočljivi. Stablo može izgledati zdravo, a već ima zahvaćen korijenov vrat.
Najčešći znakovi su: usporen rast, manji listovi, žućenje i prerano opadanje lišća, venuće tijekom suše iako je tlo vlažno, tamne mrlje uz vrat korijena i površinu tla, omekšala kora koja se odvaja od drva, neugodan miris truleži i prisutnost smolotoka. Kad se ukloni tlo oko debla, vidi se granica između zdravog i zaraženog tkiva. Zdravo je svijetlo i čvrsto, a zaraženo tamno, vlažno i mekano. Kod Armillarije se ispod kore često vidi bijeli micelij poput leda, dok Phytophthora uzrokuje tamnu, vodenu zonu raspadanja tkiva.
Mjere zaštite i sanacije – prevencija je temelj uspjeha!
- Izbor mjesta i dobra drenaža tla: tlo mora biti propusno i bez zadržavanja vode. Kod težih tala preporučuje se sadnja na uzdignute redove i oblikovanje jaraka za odvodnju.
- Sadnja zdravog sadnog materijala: korištenje certificiranih sadnica bez infekcije Phytophthorom ili Armillarijom ključan je korak.
- Izbjegavanje mehaničkih ozljeda: tijekom obrade tla, gnojidbe i rezidbe treba paziti da se ne ošteti vrat korijena.
- Održavanje umjerene vlažnosti tla: sustavi navodnjavanja trebaju omogućiti kontrolirano vlaženje i izbjegavati stvaranje lokvi oko stabala.
- Izbjegavanje kasne dušične gnojidbe: prekomjerni dušik potiče mekan rast i osjetljivost tkiva na infekciju.
- Plodored i fitosanitarna higijena: kod sumnje na infekciju, zaražene biljke treba ukloniti s korijenjem i spaliti, a tlo ostaviti da „odmori“ barem dvije godine ili zamijeniti.
Ako se bolest pojavi, moguće je ograničiti širenje, ali ne i potpuno izliječiti zahvaćeno stablo. Oko korijenova vrata treba ukloniti zaraženo tkivo do zdravog dijela, omogućiti strujanje zraka i sušenje zone infekcije. Kod Phytophthore može se primijeniti zalijevanje fungicidima na prema uputama stručnjaka. Kod Armillarije, nakon vađenja zaraženih stabala, preporučuje se potpuno uklanjanje korijena i zamjena tla na mjestu sadnje. Ponekad pomaže i unošenje bioloških pripravaka na bazi Trichoderma spp. koji kompeticijom smanjuju prisutnost patogena u tlu. Na manjim površinama može se poboljšati stanje prokopavanjem i prozračivanjem tla, jer kisik nepovoljno djeluje na patogene truleži.
Truleži korijena pripadaju skupini bolesti koje se razvijaju polako, ali imaju dugoročne i teške posljedice za vitalnost i prinos voćaka. Glavni uzročnici, poput Phytophthore i Armillarije, koriste povoljne uvjete vlage i slabu drenažu za prodor u korijen. Jednom kad uđu u tkivo, bolest je teško zaustaviti. Zato su preventivne mjere kao dobra priprema tla, izbjegavanje prekomjernog zalijevanja i pažljivo rukovanje sadnicama, najvažniji dio zaštite. Redoviti pregledi voćaka, praćenje vlažnosti tla i brza reakcija na prve simptome mogu spasiti nasad od gubitaka. Zdravo korijenje temelj je snažnog stabla – a bez njega nema ni bujne krošnje ni obilnog uroda.
