Prema “Katalogu kalkulacija poljoprivredne proizvodnje” američku borovnicu ubrajamo među najisplativije hortikulturne nasade, gdje nakon pokrića ukupnih varijabilnih troškova vlasnici plantažnih nasada u rodu mogu očekivati godišnji prihod 151.435,51 kn/ha (2018., savjetodavna.hr). Ipak, zbog globalnih klimatskih promjena taj očekivani rezultat može biti umanjen zbog prirodnih nepogoda ili prekomjerne pojave neželjenih organizama – uzročnika bolesti, štetnika životinjskog podrijetla i korova.
Uvjeti za uzgoj borovnica
Borovnice pripadaju vrstama iz porodice vrijesovki (Ericaceae) i nalazimo ih u širokom području od polarnog kruga pa sve do tropskog pojasa jugoistočne Azije. U našoj flori postoji šumska borovnica (Vaccinium myrtillus) koja se uz još četiri vrste može naći na području Europe, dok je većina vrsta raširena na području Sjeverne Amerike odakle dolaze i vrste od kojih su razvijene sorte koje se danas uzgajaju. U Hrvatskoj je šumska borovnica raširena u borovim, smrekovim i bukovim šumama i to je listopadni grm prosječne visine od 20 do 50 cm. Cvate u svibnju i lipnju, a plod dozrijeva od lipnja do kolovoza.
Plod je okrugla bobica, promjera 5 – 10 mm, tamno plave boje, kožastog ovoja i kiselkasto-slatkog okusa.
Temperatura
Borovnica se ubraja u vrste koje su otporne na zimsku hladnoću. Dobro podnosi temperature -20 °C do -25 °C ako se nalazi u fazi zimskog mirovanja. Ako je grm prekriven snijegom, izdrži i znatno niže temperature. Na području Republike Hrvatske u većini područja najniže temperature tijekom zime uglavnom ne prelaze navedeni raspon pa se borovnica može uzgajati bez većeg rizika od pozebe. Za kakvoću plodova su najbolja područja u kojima tijekom vegetacije ima dovoljno topline tijekom dana, ali su noći prohladne. Treba naglasiti da je tijekom zime potrebno da u području uzgoja bude najmanje 800 .- 1000 sati s temperaturama nižim od 7 °C.
Navodnjavanje
Borovnica se odlikuje plitkim korijenom pa je stoga osjetljiva na sušu. Stoga je u svim područjima gdje tijekom vegetacije nema dovoljno pravilno raspoređenih oborina treba redovito navodnjavati. Komercijalni uzgoj bez navodnjavanja i nije moguć jer suša može prouzročiti veliku štetu (slab rast pa čak i sušenje biljaka) pa je izgradnja sustava za navodnjavanje obvezni trošak kojeg treba uzeti u obzir prilikom kalkulacije troškova.
Tlo
Borovnica za, razliku od mnogih drugih voćnih vrsta traži kiselo tlo.
Optimalni pH tla za uzgoj borovnice je 4 – 5,2. Može se reći da je pH tla glavni ograničavajući čimbenik za uspješan uzgoj borovnice. Na područjima gdje tlo nije dovoljno kiselo potrebno je uzgajati borovnicu u kontejnerima u koje će se staviti odgovarajući supstrat. Također se mogu izraditi humci ili se supstrat se može stavljati i u kanale širine 0,5 do 1 m i dubine 0,3 do 0,5 m iskopane u smjeru redova. Ako se od supstrata izrađuju humci, potrebno ih je nasuti slojem tla kako bi se održala vlažnost i spriječilo isušivanje.
Neki autori umjesto humaka ili kopanja kanala, preporučuju zakiseljavanje tla do potrebne vrijednosti pH primjenom sumpora u prahu u količini od 50 kg po hektaru za snižavanje pH vrijednosti za 1 stupanj. Ovaj postupak može biti i štetan za biljke, pa ga zato mnogi izbjegavaju. Ako se odlučimo za njegovu primjenu, to je potrebno obaviti barem jednu godinu prije sadnje. Drugi važan čimbenik je dovoljna količina organske tvari u tlu koja bi trebala biti 4 – 5 %.
Izbor položaja za podizanje nasada borovnice
Kao i mnogim drugim vrstama voća, borovnica voli tople i osunčane položaje. Stoga su najbolji blago nagnuti južni do jugozapadni položaji koji su dobro osvijetljeni tijekom cijelog dana. Na takvim je položajima dobra cirkulacija zraka što doprinosi zdravstvenom stanju, a time i produktivnosti biljaka.
Priprema tla za sadnju borovnice
Na kiselom tlu dovoljna je relativno plitka obrada od najviše 40 – 50 cm. Postoje li u tlu ispod ove dubine zbijeni i nepropusni horizonti koji onemogućuju procjeđivanje vode, potrebno je provesti podrivanje. Borovnica ne podnosi zbijena i teška tla pa je na takvim tlima nužno dodavanje organske tvari u obliku kiselog treseta, piljevine ili mljevene kore drveta. Ako se dodaju velike količine piljevine, biljka može trpjeti od nedostatka dušika pa je potrebno dodavati ovo hranjivo u obliku amonijevog sulfata.
Na teškim i vlažnim tlima preporuča se izrada humaka humaka od oko 30 cm visine i širine 120 cm. Prilikom izrade humaka također se mogu dodavati gore opisani materijali radi poboljšavanja strukture tla.
Na okućnici se tlo može pripremiti kopanjem sadnih jama dimenzija 60 × 60 cm i dubine 40-50 cm. Ako je potrebno korigirati pH tla, zemlja iskopana iz sadne jame može se pomiješati s odgovarajućom količinom kiselog treseta ili supstrata za azaleje i rododendrone koji ima povoljan pH za rast biljke. Na okućnicama treba izbjegavati sadnju borovnice uz betonske zidove i ograde jer na tim mjestima u tlo ulaze veće količine vapna koje podiže pH tla i uzrokuje propadanje biljke.
Podizanje nasada borovnice
Sadnja borovnice treba biti samo sa zdravim i kvalitetnim sadnicama iz provjerenog i certificiranog rasadnika koji će moći jamčiti sortnu čistoću i zdravstveno stanje. Najbolje je odabrati sadnice starosti dvije do tri godine jer će one najbrže ući u rod i tako početi vraćati ulaganje.
Borovnica se uglavnom uzgaja u obliku grma i žive ograde. Na većim nadmorskim visinama preporučljivo je da smjer redova bude sjever-jug jer je tada najbolje osvjetljenje. Na nižim položajima gdje ima dovoljno topline i svjetlosti, redovi se mogu pružati i u smjeru istok-zapad. Tako se smanjuje pretjerano zagrijavanje i isušivanje tla i biljke manje stradaju od proljetnog mraza. Tada je usporeno dozrijevanje plodova, što i nije loše jer borovnica ionako ne dozrijeva istovremeno pa su manji ukupni zahtjevi za radnom snagom. Na berbu otpada najveći dio vremena pa je to ključni čimbenik kojeg treba uzeti u obzir prilikom određivanja veličine nasada.
S obzirom da se sadnice borovnice prodaju u kontejnerima, sadnja je moguća cijele godine. Ipak bi trebalo izbjegavati sadnju sredinom vegetacije zbog opasnosti od visokih temperatura i isušivanja korijena.
Jesenska sadnja tijekom listopada i studenog daje najbolje rezultate jer nema opasnosti od isušivanja i biljka se nalazi u fazi mirovanja pa se puno bolje ukorjenjuje i na proljeće kreće s vegetacijom bez zastoja. Rasadnici prodaju sadnice i u većim kontejnerima od 50 l i u takvim kontejnerima se biljka može uzgajati cijelo vrijeme bez potrebe za posebnom pripremom tla. Potrebno je samo voditi brigu o redovitom navodnjavanju, prihrani i nagrtanju grma piljevinom ili mljevenom korom. Standardni razmaci za borovnicu su 120 cm u redu i 3 m između redova.
Održavanje nasada borovnica
Borovnica zahtijeva dosta fosfora zbog kiselog tla u kojem je ovaj makrobiogeni element slabije dostupan. Važno je napomenuti da je korijen borovnice jako osjetljiv na dodavanje dušičnih gnojiva, pa gnojidbu dušikom treba izbjegavati u prvoj godini poslije sadnje. To ionako nije potrebno ako se obavi dobra priprema tla i dodavanje dovoljne količine organske tvari. Omjer dušika, fosfora i kalija treba biti 1 : 1 : 1 i od druge godine dodaje se oko 30 g po grmu. Količina gnojiva se povećava svake godine prema rastu biljke da bi dosegla oko 150 g po grmu kad biljka naraste 2,5 m. U usporedbi s ostalim vrstama voća, borovnica nije zahtjevna u pogledu hranjiva. To ne znači da ne treba voditi brigu o ishrani biljke. Gnojiva je najbolje dodavati na temelju stvarnih potreba utvrđenih analizom listova kako bi se izbjegao nepotrebni trošak.
Tijekom vegetacije potrebno je obavljati zagrtanje grmova piljevinom od crnogoričnih stabala ili borovom korom. Ovako se smanjuje rast korova i održava vlažnost tla i povoljna razina hranjiva.
Rodni izbojci i rezidba
Borovnica rađa na dugim jednogodišnjim izbojcima koji na vrhu nose rodne pupove. Iz jednog rodnog pupa razvija se cvat s 5 – 8 zvonolikih cvjetova. Rodne izbojke je lako prepoznati jer su cvatni pupovi veći od vegetativnih pupova i imaju zaobljen vrh. Rodni mogu biti i kraći jednogodišnji izbojci, ali su njihovi plodovi slabije kakvoće.
Na mladim biljkama u prve tri godine poslije sadnje ne smije se ostaviti više od jednog do dva rodna izbojka kako bi se postigao bolji rast i ukorjenjivanje biljke.
Od četvrte godine nadalje, počinje redovita rezidba na rod. Rezidbom se prvo se potpuno uklanjaju stare, slabe i oboljele grane. Potrebno je ukloniti stare grane iz središta grma kako bi se osvijetlila unutrašnjost grma i spriječilo ogoljivanje najnižih dijelova biljke. Zatim se uklone grane starije od dvije godine i izbojci koji su donijeli rod. To će potaknuti rast mladica i obnovu grma.
Otprilike u osmoj godini nakon sadnje, ovisno o uvjetima uzgoja i kondiciji biljke, vegetativni rast slabi pa je potrebno postupno obnoviti grm skraćivanjem nekoliko grana na 30 cm od tla kako bi se on obnovio. Treba paziti da se to radi tijekom nekoliko godina, a ne odjednom kako ne bi došlo do jačeg pada priroda i negativnog učinka na ukupan rast biljke.
Berba i čuvanje borovnica
Borovnica se bere u nekoliko navrata i to 3 – 7 puta u 5 – 8 dana jer bobice ne sazrijevaju istodobno.
Berba traje 6 – 8 tjedana što, naravno, ovisi o sorti i klimatskim uvjetima. Peteljke se skidaju ručno ili specijalnim „češljevima“. Idealno je plodove brati ujutro dok je hladnije kako bi se spriječio gubitak plodova na težini (kalo). Plodovi su jako osjetljivi pa ih treba brati pažljivo u ambalažu u kojoj će se i isporučiti potrošačima. Bobice borovnice čuvaju se u hladnjačama 3 – 4 tjedna na temperaturi od 0 °C – 2 °C, uz relativnu vlažnost od 85 – 90 %. Borovnica se pakira u male plitke posudice.
Prirod potpuno razvijenog grma borovnice kreće se od 3 do 10 kg, a dobro održavani nasad borovnice može dati oko 10 tona plodova po hektaru.
Sorte
Sorte borovnice pripadaju dvjema vrstama, i to američkoj vrsti borovnice visokog rasta Vaccinium corymbosum i vrsti Vaccinium australe. Ove vrste narastu i do 2 metra u visinu. Postoje i križanci sa vrstom V. lamarckii koja ne naraste više od 50 cm.
U uzgoju borovnice nužno je imati barem dvije, a idealno i tri sorte koje se međusobno preklapaju u vremenu cvatnje kako bi se osigurala dobra oplodnja i zametanje plodova. Također je potrebno rasporediti sorte i po vremenu dozrijevanja kako bi se osigurao kontinuitet berbe i ravnomjernije iskoristila radna snaga. U suprotnom je potrebno puno radne snage u kratkom vremenu što može predstavljati veliki problem i ugroziti čitav projekt.
Jedna od najraširenijih sorata je Bluecrop koja ima prod osrednje kakvoće, ali je zato vrlo rodna sorta koja može dati i do 3 kg plodova po grmu. Osim velike rodnosti, ova se sorta odlikuje dobrom otpornošću na sušu, hladnoći i bolesti. Selekcionirana je 1941. godine, ali je u proizvodnju puštena 1952. godine i još uvijek je dominantna sorta na tržištu.
U našim rasadnicima mogu se naći još i sorte, Darrow, Duke, Elliot, Patriot i Spartan.
Darrow je američka sorta nastala 1965. godine. To je kasna sorta jake bujnosti i uspravnog rasta grma. Plod se odlikuje dobrom tvrdoćom, otporan je transport i dobro se čuva. Cvate kasno pa izbjegava rane mrazove traži redovitu rezidbu jer je inače sklona slabijem zametanju plodova.
Duke je američka sorta nastala 1973. godine. To je vrlo kasna sorta razgranatog i širokog rasta grma. Plod je krupan i ima izraženu aromu, ali je osjetljiv na transport jer lako puca. Traži dobro osunčane položaje jer u protivnom ne razvija aromu što je glavna prednost.
Elliot je američka sorta nastala 1987. godine. To je srednje rana sorta jake bujnosti i uspravnog rasta grma. Plod se odlikuje dobrom tvrdoćom, otporan je transport i dobro se čuva. Cvate kasno pa izbjegava rane mrazove traži redovitu rezidbu jer je inače sklona slabijem zametanju plodova.
Patriot je američka sorta nastala 1976. godine. To je srednje rana sorta srednje bujnosti i širokog rasta grma. Plod je relativno sitan ali je dobrog okusa. Ova sorta dobro podnosi zimsku hladnoću, ali je osjetljiva na proljetni mraz.
Spartan je američka sorta nastala 1978. godine. To je rana sorta bujnog uspravnog rasta. Plod je sladak, aromatičan ali ima vrlo slabu mogućnost čuvanja pa ga treba duboko zamrzavati ili potrošiti odmah nakon berbe. Cvate kasno pa izbjegava rane mrazove ali je vrlo zahtjevna na uvjete tla i traži idealne uvjete za rast.
