Marijana Podrug, nositeljica je OPG-a u sklopu kojega na 25 parcela u Piramatovcima kod Skradina uzgaja 1600 stabala maslina u punom rodu. Na ljeto 2000.g. aplicirala je na mjeru 6.2.1 i na njezinu žalost teče treća godina, a birokracija nije ništa riješila. Godine tako prolaze, ona više ne spada u kategoriju mlade poljoprivrednice. Time ne ostvaruje svoje planove.Ovih dana kad nije na traktoru, od ranog jutra s tresačem bere masline.
–Posla je ,,preko glaveʺ, a maslina kao u priči. Na sedam hektara imamo 25 maslinika na isto toliko lokacija i sad već 1600 stabala starih od 5 do 150 godina, kaže Marina.
Sve masline su u ekološkoj proizvodnji, za ekstra djevičanska ulja je višestruko nagrađivana na domaćim, međunarodnim i dvije godine za redom na najvećem svjetskom ocjenjivanju kvalitete maslinovih ulja u New Yorku. Uz ulja, Marijana pravi i zimnice, proizvodi likere, sokove, marmelade, razne kolače i sve to proda na kućnom pragu.
Ekološka proizvodnja maslina
Kakva će biti od ovogodišnja berba, što zamjera resornom ministarstvu. Zašto na njezinu prijavu na natječaj za mjeru 6.2.1. iz Agencije za plaćanja već tri godine nema nikakvog odgovora? – samo je jedno od brojnih pitanja na koja je za Gospodarski list, u pauzi branja maslina odgovorila ova vrijedna poljodjelka. Ona je prije tri godine ponijela lentu prve pratilje najuzornije hrvatske seoske žene.
OPG je osnovao njen svekar prije 17 godina. Preuzela ga je od svekra prije 8 godina da bi mogla aplicirati za sredstva EU i da bi ga modernizirala. Uz supruga Denisa na OPG-u u radu pomognu joj i djeca. Ona su, kako kažu u ovom kraju, „krenula k srići“. Kći Sara studira arhitekturu u Zagrebu, a sedamnaestogodišnji sin Dino pohađa treći razred srednje škole i pomaže na obiteljskom imanju, kažu da ,,u njegovim venama teče maslinarska krvʺ. Prije OPG-a Marijana se bavila malim poduzetništvom. Imala je trgovinu za mame i bebe, a suprug Denis je radio u tiskari kao grafičar. I pored toga su imali obiteljski štand za prodaju voća i povrća. Tamo su radili svekar i svekrva, a suprug i Marijana su im nabavljali robu.
-Imamo 25 maslinika i sad već 1600 stabala starih od 5 do 150 godina. Najzastupljenija je sorta oblice, zatim krvavice, leccino, pendolino te cipressino. Urod ove godine je vrhunski, a prerađena ulja do sad su ekstra kvalitete, boje, okusa i mirisa. Očekujemo prinos od oko 40 tona. Randman je od 15 % na više, a iskustvo proteklih godina kaže da se podigne i do 24 % kako berba odmiče. U berbu krenemo već na početku 10. mjeseca. Tako da imamo mlada i aromatična ekstra djevičanska ulja kakvo kupci najviše traže, kaže Marijana.
Najbitnije je „škaranje“
–Najbitnije kod uzgoja masline je škaranje. Ako se maslina dobro ,,ne oškaraʺ i to svaku godinu prinos zaostaje ili je sitan ili ga nema. To će reci da sama gnojidba neće pomoći. Gnojidba služi za dobar rast i razvoj kao i stabilnije i kvalitetnije prinose maslina te optimalne količine elemenata dušika fosfora, kalija, kalcija, sumpora, željeza i magnezija te manje količine mikroelemenata. Nekoliko puta godišnje ,,isfrezamoʺ maslinike posebno za vrijeme suše ljeti te bar dva puta izmalčiramo. Tako dobijemo zelenu gnojidbu posebno nakon rezidbe, objašnjava Marijana.
Ekološki uzgoj – isplativiji ili ne od konvencionalnog?
Marijana smatra da što se tiče isplativosti, svakako je ekološki uzgoj maslina manje ispaltiv od konvencionalnog uzgoj . Gnojiva su daleko povoljnija od ekoloških, nema kontrole na terenu. Manje je komplicirana papirologija itd. Poticaji su bolji u ekološkoj proizvodnji, ali nedovoljni s obzirom na visoke cijene gnojiva. Ali ima velike prednosti, a to su zabranjena primjena pesticida, mineralnih gnojiva i drugih kemijskih sredstava.
–U prvom redu ekološki uzgoj je namijenjen očuvanju prirode šta je jako bitno. Jednako bitno je da je potpuno zdrav za ljude – tako da je zaključak više prednosti za eko uzgoj, odvaguje Marijana.
–Aplicirala sam 2015. godine na mjeru 6.1.1 i prošla. S tom mjerom sam jako modernizirala svoj vozni park tako da smo tu dosta olakšali obradu i dobili jako puno na vremenu. 2020.g. na ljeto sam aplicirala na mjeru 6.2.1. Na žalost teče treća godina, a birokracija se igra s mojim životom. Ja još uvijek ne znam na čemu sam i tako prolaze godine. Nisam više mladi poljoprivrednik jer je birokracija spora ja gubim bodove, ne ostvarujem svoje planove i u konačnici gubim volju, ogorčena jeMarijana.
Planovi i prodaja
Ulje isključivo prodaju na kućnom pragu. Ljudi pronađu gospodarstvo koje označeno na karti i dođu u privatnu malu kušaonicu na degustaciju. Tamo imaju priliku iz prve ruke odabrati ulje po ukusu, čuti našu priču te pogledati naše brojne nagrade. Šta se tiče kušaonice, Marijana je aplicirala u gore spomenutom projektu na mjeru 6.2.1. Imala je puno ideja da se ta priča proširi na maslinarski turizam. Na žalost kako je spomenula – ide već treća godina i ona još ne zna na čemu je. Planirala je nakon ove mjere još uzeti 6.4.1 za proširenje ovog posla. Sve da ovu priču zaokruži s još jednim projektom i tako bi Marijanina djeca imala priliku raditi i živjeti na svom gospodarstvu.
Rad od jutra do mraka
M–ože se živjeti od poljoprivrede ako je radno vrijeme od jutra do mraka, odmora nema jer uvijek se može još nešto napraviti. To će me razumijeti svi koji imaju nešto svoje, kaže Marijana. Problema je puno, a najveći su patvorena ulja na tržištu koja im predstavljaju nelojalnu konkurenciju, a to ulje nije dobro ni za potrošače, a zapakirana su u predivne ambalaže i sama sebe prodaju, a šta se nalazi ispod te raskoši izgleda da nije nikom bitno.
,,Puževim korakomʺ
Već više godina razmišljaju i htjeli bi otkupiti državno zemljište, a kako to ide ,,puževim korakomʺ ni od toga ništa, izgleda. Natječaji se ne raspisuju, ali se redovno obećavaju. Koncesija dolazi u obzir, ali draža im je prodaja tj. kupnja. Komasacija u Dalmaciji je nemoguća. Zemljišta su katastarski nesređena, vlada kaos. Svaka čestica ima 30-ak vlasnika, a državnog zemljišta nema blizu tako da je okrupnjavanje neizvedivo. Ministarstvu zamjeraju zašto ne naprave analize u akreditiranim Hrvatskim labaratorijima i uklone s tržišta ulje koje ne odgovara standardima.
Nagrade na NYIOOC-u u New Yorku
Slanje ulja u NYIOOC u New York je pokrenuo kolega Tomislav Duvnjak. Već dvije godine imaju vrhunske rezultate i nadaju se i dalje nagradama.
-Iako nismo samodostatni u proizvodnji maslinovih ulja odnosno količinama i cijenama kojima možemo parirati velikim svjetskim proizvođačima, mi imamo kvalitetu na koju smo ponosni. Ljeta su jako suha sa sve manje oborina i navodnjavanje bi nas izdiglo jako visoko, kaže Marijana.
