U Republici Hrvatskoj trenutno ne postoji komercijalno intenzivni uzgoj limuna, kao niti organiziranog otkupa, transporta i prodaje. Limun se uzgaja duž obale i na otocima. Nasadi s većim brojem stabala su rijetkost, uglavnom se radi o 1-3 pojedinačna stabla, rjeđe grupiranima. Ona se pak nalaze na okućnicama ili zasađena u posude. Uzgoj limuna kod nas je ekstenzivan, pretežno ekološki, za vlastite potrebe.
Agrotehnički i pomotehnički zahvati se rijetko ili uopće ne primjenjuju. Obavlja se eventualno rezidba, gnojidba stajskim gnojem ili se stablo omata mrežom radi zaštite od vjetra itd. Stabla su izrazite bujnosti, visine i više od 5-6 m, dugovječna (i do 50-60 godina starosti), redovite rodnosti, ali nepoznatog podrijetla i sortimenta.
Dozrijevanje započinje u 7. i 8. mjesecu, a berba se provodi od 11. do 1. mjeseca. Broj sjemenki u plodu se kreće od 6 do 20. Ako je sortiment poznat, uglavnom su to sljedeće sorte: mjesečar, lisbon, meyer i eureka. Moguće je i da su neka stabla sjemenjaci, križanci limuna s nekom drugom vrstom agruma, genotipovi koji još nisu detektirani ili vegetativno razmnožene mutirane jedinke.
Limuni uzgajani kod nas u okućnicama uglavnom imaju zadovoljavajući prinos, krupan plod te visok sadržaj topljive suhe tvari. U svijetu minimalni udio soka u plodu koji je određen za tržište iznosi 33 %. Minimalni promjer ploda za trište treba iznositi 45 mm.
Duga tradicija uzgoja i sortiment
Uzgoj limuna ima drugu tradiciju na našem području. Prvi se put spominju krajem 15. stoljeća, te kasnije u 17.stoljeću kad se navodi da su zastupljeni u vrtovima pomoraca i gospara dubrovačkog područja, u kolekcionarske i ukrasne svrhe. Nema preciznih podataka o broju stabala, ukupnim površinama i prinosu limuna u Republici Hrvatskoj. Podaci FAOSTAT-a za 2019. godinu navode da u RH površine pod limunom iznose 40 ha, a ukupna proizvodnja 210 tona, no u stvarnosti je to zasigurno više.
Broj stabala prema procjenama kreće se 120.000–270.000, uključujući uzgoj u zatvorenom i na otvorenom prostoru. Većih nasada ima na otoku Visu, u Dolini Neretve, na otoku Pašmanu, u Kaštel Štafiliću itd., ali je uzgoj ekstenzivan. Najsjevernija područja uzgoja limuna u RH su otok Lošinj i Nacionalni park Brijuni. Naše područje uzgoja agruma je granično, stoga se upotrebljavaju podloge s većom otpornošću na hladnoću, pr. Poncirus trifoliata, ali slabo podnosi zaslanjeno tlo.
Za uzgoj limuna se koriste i sjemenjaci: gorke naranče (prednost je što dobro podnosi sušna tla), slatke naranče te limuna. Neke vegetativne podloge koje su također u upotrebi su: Troyer Citrange, Citrunelo Swingle 4475, Cleopatra mandarin itd. Velik je broj sorti limuna koje se međusobno razlikuju po čitavom nizu svojstava. Na Sortnoj listi voćnih vrsta RH (2019. godina) nalazi se sedam sorti limuna: ‘eureka’, ‘lisbon’, ‘meyer’, ‘meyer improved’, ‘mjesečar’, ‘panache’ i ‘villafranca’.
Eureka je američka sorta, razvijena u Kaliforniji prije više od 170 godina, gdje je vodeća sorta. Na naše prostore je introducirana 1930-ih, no nije široko rasprostranjena. Srednje bujnog je rasta, grančice na sebi rijetko imaju bodlje. Plodovi se pretežno oblikuju na periferiji krošnje, odnosno na vrhovima izboja. Dobre je i redovite rodnosti. Plod je osrednje krupan, izduženog oblika, na vrhu se nalazi bradavica. Kora je glatka, debela, limunastožute boje. U jednom plodu najčešće ima 10 kriški, s malim brojem sjemenki, koje su šture. Meso ploda je izrazito sočno, sok je jako kiseo, bistar i izvrsnog okusa. Plodovi dobro podnose duže skladištenje.
Lisbon je kod nas česta sorta. Bujnog je rasta, guste krošnje,obilne i redovite rodnosti. Može se uzgajati na otvorenom i u zatvorenim prostorima. Izbojci su dugi, s bodljama većim nego kod sorte meyer. U odnosu na sortu mjesečar bolje podnosi hladnoću. Cvjeta triput godišnje. Plodovi su osrednje veličine, ujednačeni, izduženog oblika, kora je tanka i glatka. Na vrhu ploda je izraženo ispupčenje, a donji dio je šiljast. U jednom plodu ima 10-ak kriški te 1-5 sjemenki. Sok je izrazito kiselog okusa, ugodne arome, visokog udjela vitamina C.
Meyer improved ranije dozrijeva, već krajem 10. mjeseca, rodnost je visoka i redovita. Stablo je osrednje bujnosti s većim brojem kraćih izbojaka na kojima su kraće bodlje, krošnja je gusta. Sporije raste, uzgaja se na otvorenom i u posudama. Dobro podnosi niske temperature. Cvjeta triput godišnje, plodovi su osrednje krupnoće, okruglastog oblika, kora je glatka i tanka. Na vrhu ploda nema izraženog ispupčenja. Plod je sočan, blago kiselog okusa.
Mjesečar je sorta koja više puta cvate tijekom jedne godine, tako da se na stablu nalaze plodovi u različitim fazama rasta. Zbog toga ima i izrazitu dekorativnu vrijednost. Najviše se uzgaja u okućnicama. Stablo je izrazito bujno, s dugim izbojcima i sitnim listovima. Na izbojima su bodlje, dok kod nekih klonova ove sorte bodlji uopće nema. Plodovi su osrednje krupnoće, međusobno dosta neujednačeni, ovalnog oblika, s ispupčenjem na vrhu, kora je svijetlije žute boje, debela i glatka. U jednom plodu je do 12 kriški te 10-20-ak sjemenki. Velik je udio soka u plodu, osrednje kiselog okusa, ugodne arome.
Villlafranca je rjeđe zastupljena sorta kod nas. Podrijetlom je iz Italije, najvjerojatnije sa Sicilije. Vodeća je sorta limuna u Floridi, a značajno je zastupljena i u Izraelu. Rodnost joj je obilna i redovita. Stablo je bujno, slično sorti lisbon, s još više bodlji na izbojima. U odnosu na plodove sorte lisbon, plodovi ove sorte su manje krupnoće, kora im je tanja i glađa, također su izduženog oblika, s izraženim ispupčenjem na vrhu ploda. Po nekim osobinama je slična i sorti eureka.
Trenutno najpogodnija lokacija u Dalmaciji za komercijalni uzgoj limuna je otok Vis, odnosno određene mikrolokacije na području Grada Komiže (pr. Norpino, Brojkovica, Kamenica, Šćeće itd.), koje su dobro zaštićene od štetnog utjecaja jakog vjetra te imaju mali rizik stradavanja od mraza. Sveukupno se radi o površini od 100-ak ha, na kojima bi se mogle podignuti intenzivne plantaže. Veliki problem predstavlja nedostupnost vodnih resursa, posebno tijekom ljetnog razdoblja, usitnjenost parcela te prometna povezanost otoka s kopnom. 1987. godine je započeo projekt podizaja 25 ha nasada limuna u Komiži, no nije realiziran.
Osim otoka Visa potencijalne lokacije za intenzivan uzgoj su u dubrovačkom području te u mjestu Postira na otoku Braču. Što se tiče tla, za uzgoj agruma pogodno je dubrovačko obalno područje, poluotok Pelješac, otoci Mljet, Elafiti, dijelovi Korčule, Lastova, Hvara, Visa, područje Opuzena i Doline Neretve.
Široka upotreba, a u Hrvatskoj zapostavljen
Plod limuna dobiva sve veću važnost na svjetskom tržištu, kao svježi ili u obliku prerađevina. Upotrebljavaju se i ostali dijelovi. Širok je spektar upotrebe, u prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Također se sve više proučava i upotreba nusproizvoda u različite svrhe. Važan je izvor vitamina C, fenolnih spojeva, eteričnih ulja i ostalih vrijednih spojeva. Niske je kalorijske, a visoke nutritivne i zdravstvene vrijednosti.
U mnogim se kulturama od davnina upotrebljava u narodnoj medicini. Ima pozitivno djelovanje na ljudski organizam, preventivno djeluje na pojavu mnogih bolesti i tegoba. Kod nas se limun upotrebljava za spravljanje napitaka, limunade, likera „limoncella“, naribana netretirana korica ploda se upotrebljava u izradi kolača i slastica, a kandirana za izradu limuncina. Svi dijelovi limuna su i značajne ukrasne vrijednosti, u svim godišnjim dobima, posebno je zanimljiv kontrast zelenih listova i bijelih cvjetova kada su istovremeno na stablu. Također je i ugodnog mirisa.
S obzirom na važnost i mogućnost uzgoja, limun je kod nas zapostavljena voćna vrsta. Velik dio ponude plodova na našem tržištu je iz uvoza. Premalo se posvetilo pažnje limunu kod nas, nisu provođena ni neka veća znanstvena istraživanja. Prednost limuna uzgojenih kod nas je kvaliteta, svježina te visoka zdravstvena i nutritivna vrijednost. Štetan utjecaj vjetra ograničava područje širenja uzgoja limuna. Potrebno je odabrati zaštićenije položaje ili kao vjetrozaštitni pojas oko nasada posaditi čemprese, ili masline „cipressino“. Potrebno je introducirati i ispitati nove sorte i podloge, proširiti proizvodnju, urediti tržište, organizaciju berbe, otkupa, transporta i skladištenja.
