Meteorološki su uvjeti u mjesecu travnju ove godine bili neobični i značajno odstupali od prosjeka. Prosječna je temperatura zraka u prve dvije i pol dekade na većini kontinentalnih područja bila do 1,4°C manja od očekivanog prosjeka.

Niske negativne temperature zabilježene su gotovo na svim mjernim mjestima krajem prvog tjedna i krajem prve dekade mjeseca travnja (5.4-11.4.), a naknadno su tijekom druge dekade (13.4.-18.4.) na većini mjernih mjesta zabilježene iznadprosječne količine oborina (čak do 90,4 mm u sjeverno-zapadnim mjestima). Lokalno je na nekim mjestima zabilježena i tuča. Cvatnja koštičavih voćaka je ove godine započela već sredinom te u zadnjoj dekadi mjeseca ožujka (marelice, breskve, nektarine), odnosno početkom travnja (šljive, trešnje, višnje). Neke su sorte jabučastog voća (jabuke, kruške) otvaranjem prvih cvjetova započele također zadnjih dana mjeseca ožujka (npr. idared, viljamovka).

Ipak, prohladno, vjetrovito i kišovito razdoblje u prve dvije dekade mjeseca travnja “usporile” su cvatnju. Moguće su i štete na cvjetnim organima od niskih travanjskih temperatura. Kad nakon prohladnog razdoblja, koje oštećuje cvjetne organe, nastupi dugotrajnije vlažno (kišovito) vrijeme raste opasnost od pojave i razvoja različitih “monilija” u cvatnji voćaka. Upravo smo takve uvjete zabilježili od 5.4. do 19.4. 2023. godine. Prve znakove “monilije” u cvatnji voćaka pronalazimo od 16.4. (trešnje, šljive, breskve, višnje), a već 21.4. 2023. na nekim netretiranim stablima zaraza bila je >45 %.

Tablica 1. Najvažniji uzročnici paleži cvjeta i rodnih grančica (Monilinia)

Uzročnik bolestiOsjetljive voćne vrsteŠtete u cvatnji
Monilinia laxabajam, marelica, trešnja, nektarina, breskva, šljiva, jabuka, kruška+++
Monilinia fructigenajabuka, kruška, dunja
Monilinia vaccinii-corymbosiborovnice++
Monilinia linhartianadunja++

Zašto su ove bolesti najštetnije?

Monilijske bolesti smatramo među najštetnijim u hrvatskom voćarstvu. Štete su moguće u cvatnji kao palež cvijeta i rodnih grančica, i kasnije kao trulež plodova. U cvatnji latice poprime svijetlo-smeđu boju. Dovoljno je da bude zaražen jedan cvijet, pa se naknadno osuše i bliži cvjetni organi. Za vlažna vremena na bolesnim organima nastaju sivkaste nakupine (infektivne konidije). Listovi uz cvijet također postaju vodenasti i imaju svijetlo-smeđu boju i mlohavo vise poput zastavica. Uzročnik bolesti se širi u žilno staničje, pa kao posljedica nastaje venuće i sušenje rodnih grančica. Na osušene mladice se nakon nekog vremena nasele paraziti slabosti (npr. Cytospora sp.) i propada veći dio rodnog volumena ili cijela voćka (npr. kod marelica). Cvjetna “monilija” može biti jedan od razloga prijevremena sušenja ili apopleksije marelica.

Uzročnici ovih bolesti najčešće prezimljuju kao mumificirani plodovi u krošnji ili na tlu. U nekih voćaka i vegetativno tijelo gljivice (micelij) na rak-ranama starog drva ili grančica može biti proljetni izvor zaraze.

Uz obilje proljetne vlage i temperature >10°C bilježimo optimalne uvjete za formiranje infektivnih konidija koje vjetar, kiša ali i neki kukci šire u vrijeme cvatnje. Kod nekih voćaka infekcija cvjetnih organa može nastupiti i prije početka cvatnje (npr. marelice).

Već nakon 3-6 dana od uvjeta zaraze pojavljuju se prvi simptomi bolesti. Visoka relativna vlažnost zraka (>85 %), dugotrajno zadržavanje vlage i temperature 15-25°C optimalne su širenju parazita unutar voćnog tkiva. Bolest se može razvijati i pri nižim temperaturama zraka, ali tada neprekidno vlaženje osjetljivih biljnih organa mora trajati značajno duže razdoblje (>48 sati).

Tablica 2. Optimalni epidemiološki uvjeti za razvoj nekih cvjetnih “monilija”

Uzročnik bolestiOptimalni epidemiološki uvjeti
  Monilinia laxa  Primarne zaraza nastaju iz “mumificiranih” prošlogodišnjih plodova ili iz skrivenog micelija u rak-ranama: puno kiše neposredno prije ili tijekom cvatnje voćaka uz temperature >10°C pogoduju formiranju prvih izvora zaraze (optimalno za infekciju je 15 sati vlaženja pri 15°C). Uzročnik preko tučka cvijeta zarazi plodnicu, kasnije se širi na cijeli cvat, a ako se optimalni uvjeti nastave bolest napreduje u žilno staničje mladica.
  Monilinia vaccinii-corymbosi  Kritično razdoblje primarnih zaraza: kad zeleni vegetativni pup dostigne 5 mm, odnosno od otvaranja cvjetnih pupova: česte oborine, visoka vlažnost zraka (≥95 %) i temperature 10-16°C  krajem zime – početkom proljeća pozitivno utječu na formiranje infektivnih “plodišta”. Zaraze moguće pri vlaženju biljaka barem 4 sata pri 14°C (ili barem 10 sati pri 2°C).

Mjere zaštite

Higijenom u voćnjaku nastojimo umanjiti izvor zaraze. Tako krajem zime rezidbom uklanjamo suhe izboje i iznosimo iz voćnjaka “mumificirane” plodove skupljene na ili ispod stabla. Ovisno o učestalosti kiša, duljini cvatnje te osjetljivosti sorte ovisi i broj potrebnih mjera zaštite. Za zaštitu cvijeta voćaka od monilije registrirani su pripravci na osnovi djelatnih tvari ciprodinila, fenheksamida, fludioksonila & ciprodinila, boskalida & piraklostrobina, a zarazu umanjuju trifloksistrobin i fluopiram. Postoje modeli prognoze koji se koriste pri uzgoju voća u plantažnim nasadima, a projektom istraživanja osjetljivosti Monilinia vrsta na neke fungicide (2019.) dokazana je u našoj zemlji otpornost ili rezistentnost ovih patogena na neke djelatne tvari (https://rezistentnost-szb.hr).

Tablica 3. Neki organski fungicidi dopušteni za suzbijanje paleža cvata i rodnih grančica koštičavog voća (Monilinia spp.)

Zadnjih godina na našem se tržištu pojavljuju biološki pripravci kojima možemo preventivno suzbijati i “monilije” u cvatnji voćaka. Među njima ističemo antagonističke mikroorganizme Bacillus subtilis (npr. u pripravcima Ekstrasol, BioLifei slično) i Bacillus amyloliquefaciens(npr. u pripravcima Serenade ASO SC, Taegro WG). Bolji učinak daju prije pojave simptoma bolesti. Patogeni ne razvijaju otpornost ili rezistentnost na biološke pripravke, a također su djelotvorni protiv nekih bakterijske bolesti voćaka (Pseudomonas, Xanthomonas). Prikladni su u ekološkom uzgoju, jer ne ostavljaju mjerljive ostatke (rezidue) na voćnim plodovima.

“Monilije” su tijekom prohladnog kišovitog razdoblja česta pojava u cvatnji voćaka. Niske jutarnje temperature u prvoj dekadi i naknadno veći broj uzastopno kišnih dana u drugoj dekadi travnja o.g. pogodovale su razvoju “monilije“ već na cvjetnim organima (slika 1). Naknadno se bolest može proširiti u žilna staničja pa uzrokuje sušenje pojedinih mladica (slike 2 i 3) ili propadanje krošnje (npr. na stablima marelice – slika 4). Snimio: M. Šubić.

Cupro-Activ® je folijarno gnojivo koje u svom sastavu sadrži bakar (14%) koji je potpuno kelirani tako da je njegova apsorpcija brža i učinkovitija, a njegovo otpuštanje je sporiji i dugotrajnije. Koristi se za prevenciju i poboljšanje nedostataka bakra te ojačavanje biljke od napada gljivičnih bolesti. Može se primijeniti folijarno i putem navodnjavanja u bilo kojem vegetativnom stanju biljke i ima dozvolu u ekološkoj proizvodnji.

Prethodni članakJagode mjesečarke – interesantne sorte za uzgoj
Sljedeći članakPčelinje paše u kontinentalnom i primorskom dijelu
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.