Posljednjih godina svjedoci smo sve izraženijih klimatskih promjena, a voćari se svake vegetacijske sezone susreću s novim izazovima posebno što se tiče vremenskih prilika. Stoga je znanje o načinu života i funkcioniranju voćaka neophodno kako bi voćkama mogli pomoći i ublažiti te stresove, a istovremeno osigurati i zadovoljavajuće prirode odnosno dobru kondiciju voćke za iduću godinu. S obzirom na cijelu trenutnu situaciju u našoj domovini, ali i svijetu, vezanu uz COVID-19, pojavom niskih temperatura i ovakvim varanjem vremenskih prilika, ovo će biti još jedna izuzetno teška sezona za naše voćare, a ponuda domaćeg voća bit će upitna.

Voćke kao višegodišnje vrste prolaze kroz razne faze životnog i godišnjeg ciklusa koje su ključne za njihov normalni rast. Godišnji ciklus karakterizira razdoblje vegetacije i razdoblje mirovanja, a njihova izmjena je usko vezana s aktivnošću hormona i vremenskim prilikama.

Kako se „stvara“ otpornost voćke na niske temperature?

U vegetaciji su značajni hormoni rasta ili promotori (auksini, citokinini i giberelini), a ključni hormoni mirovanja (dormeni) su etilen i apscizinska kiselina. Promotori pri ulazu i izlazu iz mirovanja djeluju na slabiju otpornost voćaka na hladnoću i niske temperature, dok djelovanje dormena ima suprotnu ulogu.

Upravo zbog neuobičajenih vremenskih prilika krajem prošle vegetacije – duge i tople jeseni, kao i produljene berbe, voćke su već nespremno ušle u „zimu što se je moglo loše odraziti na  diferencijaciju cvjetnih pupova (nevidljiva promjena unutar pupova koji iz vegetativne faze prelaze u generativnu fazu). Uz to treba spomenuti da je i prošla vegetacijska sezona bila specifična po mnogočemu. U nekim intenzivnim voćnjacima prirodi su bili dobri, međutim zbog nekih tehničkih problema (npr. manjak radne snage u berbi), kao i tople jeseni, berba plodova nekih voćnih vrsta (npr. jabuka) značajno se produljila. To je usporilo ulazak voćaka u mirovanje iz razloga što je bila veća produkcija giberelina u sjemenkama, pa time dormeni nisu mogli otpočeti svoje djelovanje (ranijim odstranjenjem mjesta sinteze giberelina otpornost je povećana). Uz to prirod je dosta i iscrpio voćke (posebno ako nisu redovito njegovane, a posebno prihranjivane).

U ekstenzivnim nasadima došlo je do izostanka priroda, što zbog izuzetno rodne 2018. godine (posljedica alternativna rodnost), što zbog loših vremenskih prilika na početku ili tijekom vegetacije. Stoga je u 2019. godini prirod gotovo potpuno izostao ili je bio vrlo nizak, a bio je izražen jak vegetativni rast.

Dulje razdoblje povišenih temperatura tijekom jesenskih mjeseci, neadekvatna berba u intenzivnim voćnjacima i izražen vegetativni rast u ekstenzivnim voćnjacima, rezultiraju duljim zadržavanjem lišća, pa su voćke dugo aktivne i ne steknu dobru kondiciju za povećanu otpornost na niske temperature.

Štete od ranoproljetnog mraza

U različitim dijelovima naše zemlje došlo je do smrzavanja cvjetnih pupova, cvjetova u različitim fenofazama ili tek zametnutih plodova. Najviše su stradale koštičave voćne vrste koje inače prve procvatu (marelica, breskva, šljiva, ponegdje i trešnja), zatim kruška, neke jagodaste vrste (borovnica, jagoda), a i druge. Kod vrsta koje su prolistale, mladi listići su posmeđili ili poprimili tamniju boju. Stupanj oštećenja prvenstveno ovisi o sorti, kao i fenofazi u kojoj su se voćke trenutno nalazile. Najviše je došlo do smrzavanja potpuno otvorenih cvjetova i tek zametnutih plodova, dok je kod nekih vrsta došlo i do oštećenja pupova koji još nisu krenuli, iz razloga što je hladna fronta trajala nekoliko dana i bila je praćena hladnim sjevernim vjetrovima koji još dodatno pothlađuju tkivo.

Kako prepoznati i uočiti štete od mraza i kako pomoći voćkama da se oporave možete pročitati u cjelovitom članku u tiskanom izdanju Gospodarskog lista u broju 7 od 15. travnja 2020.

Prethodni članakStiže pomoć hrvatskim ribarima, prerađivačima i školjkarima
Sljedeći članakCijene hrane bit će pod snažnim utjecajem potražnje i pada gospodarstva!
izv. prof. dr. sc. Martina Skendrović Babojelić
Docentica na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost – Voćarstvo: Uvjeti i tehnologije uzgoja voća, građa, svojstva i kvaliteta plodova, očuvanje starih sorata voća. Rođena je 16.08.1979. godine u Brežicama. Diplomirala je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2002. godine, a od 2003. godine zaposlena je na Zavodu za voćarstvo. Doktorski rad obranila je 2009. kada je izabrana u zvanje znanstvenog suradnika. U zvanje docenta izabrana je 2010. godine, a u zvanje višeg znanstvenog suradnika 2012. godine. Znanstveni interesi vezani su uz sustave i tehnologije uzgoja voća, građu, svojstva i analize plodova, kvalitetu plodova, oksidativni stres plodova, prikupljanje i očuvanje starih sorata voća i dr. Od 2011. godine voditelj je laboratorija Zavoda za voćarstvo. Aktivno sudjeluje u nastavi na Agronomskom fakultetu: kao koordinator modula: 'Voćarstvo' (preddiplomski studij), 'Primijenjene tehnologije uzgoja voća' i 'Ukrasne voćne vrste' (diplomski studij) 'Pomotehnika i kvaliteta ploda' (doktorski studij), a suradnik je na još nekoliko modula ('Osnove uzgoja drvenastih kultura', 'Voćarstvo 1', 'Uvod u hortikulturnu terapiju'). Do sada je bila voditelj 14 diplomskih i 4 završna rada te član povjerenstva 42 diplomska i 23 završna rada. Suradnik je na dva europska projekta: 1) IPA projekt: „Izobrazba kao priprema za posao u ukrasnoj hortikulturi“ (2013-2015) i 2) LIFE + projekt: „Low pesticide IPM in sustainable and safe fruit production“ (2014-2017). Bila je voditelj jednog nacionalnog znanstvenog projekta te je sudjelovala kao istraživač na dva znanstvena projekta, dva tehnologijska projekta te većem broju istraživanja iz područja voćarstva: Ima objavljenih 6 radova a1 skupine, 14 objavljenih radova a2 skupine, te 5 radova a3 skupine. Kao autor/koautor prezentirala je 29 radova na znanstvenom-stručnim skupovima (domaćim i međunarodnim). U razdoblju od 2004-2007. godine u nekoliko navrata znanstveno se usavršavala na Zavodu za staničnu biologiju i ekofiziologiju biljaka, Odjela za biologiju Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku.