Lisne uši žitarica
U zadnjih nekoliko godina uslijed toplijih jeseni i blažih zima sve je značajnija jesenska pojava lisnih uši koje kao vektori virusa predstavljaju opasnost za ozime žitarice. Posebice je važan virus žute patuljavosti ječma (BYDV) koji parazitira na više od 100 vrsta iz porodice trava (Poaceae), među kojima su najznačajniji ječam, pšenica, raž, zob, tritikale, kukuruz i mnogi travnati korovi. Najvirulentnija vrsta Rh. Padi posebno je zastupljena u vrijeme jesenskog leta kada prelazi s kukuruza na tek iznikle strne žitarice.
Tipični simptomi virusa kojeg su prenijele uši vidljivi su u proljeće, to su zastoj u rastu (patuljavost), biljke ne klasaju ili je klas malen i često sterilan, lišće na ječmu postaje izrazito žuto, a na pšenici crveno.
Slične simptome mogu izazvati i niske temperature, manjak ili višak vode u tlu, nedostatak hranjiva i oštećenja od herbicida. Prisustvo virusa u biljci sa sigurnošću se može dokazati tek posebnim analizama.
Zaštita od lisnih uši
Lisne uši viruse prenose u jesen te su sve mjere poduzete u proljeće neučinkovite. Štete od virusa mogu se spriječiti jedino tretiranjem usjeva protiv lisnih uši i to u jesen. Preporučuje se kasnija jesenska i ranija proljetna sjetva, s tim da jarine treba sijati dalje od ozimih usjeva. Također ne pretjerivati gnojidbom dušikom, a smanjenju napada lisnih uši pomoći će i rjeđi sklop biljaka zbog smanjenja vlage.
Važno je suzbijati korove, jer su mogući izvor zaraze lisnim ušima. U slučaju da je zabilježena pojava virusa, nužno je pratiti let lisnih uši već tijekom ljeta pa sve do zime, pomoću žutih posuda. Praćenje leta lisnih uši na strnim žitaricama u nas se uopće ne provodi, a suzbijanje je rijetko. Odluka o suzbijanju donosi se na temelju prisutnih vrsta i dinamici leta. Pokazalo se da je pojavu virusa BYDV moguće smanjiti ili spriječiti primjenom insekticida protiv lisnih uši u jesen. Lisne uši brzo stječu otpornost na primijenjene insekticide, a neke su i prirodno otporne.
Stoga proizvođačima preostaje pratiti pojavu lisnih uši redovitim pregledima usjeva te se u slučaju potrebe odlučiti za selektivne insekticide (aficide) sa sistemičnim brzim početnim djelovanjem, koji pošteđuju prirodne neprijatelje. Takav je, primjerice, pripravak na osnovi djelatne tvari pirimikarb (Pirimor 50 WG). Od ostalih insekticida u Hrvatskoj su registrirani nesistemični pripravci na osnovi djelatne tvari pirimifos metil (Actellic 50 EC, Pirimifos-metil) i klorpirifos-etil (Dursban E-48, Pirifos EC, Finish E-48, Callifos 48 EC).
Od sistemika registrirani su pripravci na osnovi djelatne tvari dimetoat (Rogor 40, Chromgor 40, Perfekthion, Zagor, Ritam, Sistemin E-40, Calinogor), deltametrin (Decis 1,25 EC, Rotor 1,25 EC, Roetem, Decis 2,5 EC, Decide, Decis 6,25 EG, Decis 100 EC, Eco-trap, Proteus 110 OD), esfenvalerat (Sumialfa 5 FL) i beta-ciflutrin (Beta-baythroid EC 025). Za uspjeh suzbijanja bitno je u kritičnom razdoblju pratiti pojavu lisnih uši i u slučaju potrebe pravovremeno provesti suzbijanje.
Crni žitarac, zabrus
Crni žitarac je važan štetnik žitarica samo na parcelama na kojima se ponavlja uzgoj žitarica kroz više godina. Jedina je štetna vrsta trčaka (por. Carabidae). Odrasli kornjaši su crne boje, dugi 15 mm. Ličinke su blijedožute boje s tamnim segmentima, duge do 28 mm i pričinjavaju još veće štete nego odrasli. Odrasli se u vrijeme mliječne i voštane zriobe hrane zrnjem, no štete nisu velike. Znaju pregristi vlat odmah ispod klasa koji padne na tlo gdje se zabrus hrani zrnjem. Pregrižene vlati znak su opasnosti od većeg napada crnog žitarca ako se na istu parcelu opet sije pšenica.
Nakon žetve provode razdoblje mirovanja u tlu. Krajem kolovoza i početkom rujna događa se kopulacija i odlaganje jaja na mjestu gdje se ženka hranila, na strništu. Ženka odlaže jaja dok još nema novih usjeva iznikle pšenice, jer sjetva se događa tada ili malo kasnije. Nakon dva tjedna izlaze ličinke i hrane se vršnim dijelovima lišća pšenice. Oštećenja su karakteristična, ličinke noću pojedu mekane dijelove, a ostave žilice koje se onda ukovrčaju. Često uvuku vršni dio lista u zemlju gdje se onda njime hrane.
Ličinke crnog žitarca štete nanose u jesen, tijekom listopada i studenog, zatim im se aktivnost smanjuje. Početkom proljeća pa sve do kukuljenja u travnju, nastavljaju s ishranom i tada čine najveće štete. Jačoj pojavi crnog žitarca pogoduje topao i kišan kraj ljeta te što toplija jesen i zima. Smrtnost im je velika pri sušama. Prirodni neprijatelji su im neke gljivice, parazitske muhe i drugi trčci.