Uspješan uzgoj jagoda ugrožava više od 50 gljivičnih uzročnika bolesti, 3 bakterioze i više od 25 vrsta virusa i fitoplazmi. Učinkovite mjere usmjerene kemijske zaštite možemo provoditi samo protiv nekih kategorija gljivičnih bolesti lista i ploda jagode. Dok je većina bolesti korijena gotovo neizlječiva.
Prema “Naputku za podnošenje zahtjeva za izdavanje dozvole za proširenje primjene sredstva za zaštitu bilja na male kulture i/ili male namjene” koje je u svibnju 2010. izdala Uprava poljoprivrede i prehrambene industrije (Fitosanitarni sektor, Odjel sredstava za zaštitu bilja) pri tadašnjem MPRRR-u. Jagode su svrstane u popis “velikih kultura” (uz pšenicu, kukuruz, šećernu repu, krumpir, vinovu lozu, jabuke, kruške, breskve, rajčicu, kupus i dr.). Premda ih uzgajamo na skromnim površinama i izbor sredstava za zaštitu bilja je donedavno bio vrlo ograničen.
Bolesti korijena jagoda
Ovom prilikom donosimo pregled najvažnijih uzročnika bolesti jagoda koje su bilježili proizvođači jagoda tijekom proteklih 10-ak godina, kao i moguće mjere zaštite prema službenim dopuštenjima i ograničenjima kod primjene fungicida u našoj zemlji.
Budući da je još uvijek najrašireniji otvoreni ili plastičnim visokim tunelima pokriveni uzgoj jagoda na humke s folijom i mekanim cijevima za namakanje “kap po kap”, proizvođači prilikom podizanja takvih nasada moraju biti upoznati da je većina danas raširenih i robusnih sorata (madeleine, raurica, idea) vrlo osjetljiva na bolesti korijena.
Među najvažnijim se gljivicama uzročnicima truleži korijena jagoda navode vrste Phytophthora, Rhizoctonia, Aphanomyces, Fusarium, Alternaria, Coniothyrium, Phytium, Cylindrocarpon i Verticillium. U manjem opsegu te se gljivice nalaze u svim staništima, pa i tamo gdje jagode nikad nisu uzgajane. Uzgoj pod folijom i intenzivno navodnjavanje pridonose pojačanim štetama od bolesti korijena jagoda. Prilikom izbora staništa za nove nasade prednost uvijek dajemo zračnim i propusnim tlima s većim udjelom organske tvari. Ako se na istim parcelama jagode češće uzgajaju problemi s bolestima korijena bit će učestaliji, a štete sve veće. Moguća je kemijska sterilizacija površina primjenom dazometa* (Basamid G) barem dva mjeseca pred sadnju jagoda. No zbog visokih troškova proizvođači ovu mjeru izbjegavaju. Obično se simptomi infekcija korijena pojave tijekom vrućeg dijela dana u obliku brze i nenadane uvelosti, smeđe promjene boje lišća i potpunom propadanju biljaka.
Tamna ili crna trulež jagoda
Kod nas je najraširenija tamna ili crna trulež korijena jagoda koju uzrokuju gljive roda Verticillium, Fusarium i Rhizoctonia. Ako je napadnut manji broj biljaka, najbolje ih je čupanjem odmah odstraniti iz nasada. Djelomičnu zaštitu daje zalijevanje jagoda otopinom klortalonila* (Daconil 720 SC) ili iprodiona (Kidan SC). Ako zaraza potječe od vrste Rhizoctonia solani. Odnosno otopinom azoksistrobina (Quadris SC) ili tebukonazola* ( Folicur 250 EW). Ako je korijen jagoda napadnut gljivama iz roda Fusarium. Zbog sprječavanja mogućih šteta na korijenu jagoda od gljivica roda Phytophthora i Phytium struka preporučuje, a proizvođači često pred sadnju potapaju presadnice jagoda u otopinu propamokarb-hidroksida* (Previcur 607 SL). Zbog karantenske vrste Phytophthora fragariae var. fragariae nasade jagoda podignute sadnjom uvezenih presadnica treba redovito zdravstveno pregledavati. PPo potrebi odstraniti sve bolesne biljke i naknadno ili parcijalno nasad zalijevati otopinom metalaksila (Ridomil Gold MZ i sl.) ili Al-fosetila* (Previcur Energy, Aliette WG i sl.).
Antraknoza jagoda
Posljednjih godina sve češće u intenzivnim nasadima jagoda pronalazimo simptome tzv. antraknoze (Colletotrichum acutatum, C. gleosporioides). Uzročnika srčane truleži stabljike i lisne drške, nepravilnih tamnih lisnih pjega i uleknute tamne pjegavosti plodova jagoda. Većina najčešće uzgajanih sorata jagoda je vrlo osjetljiva na spomenuti poremećaj (marmolada, elsanta, miss, arosa, raurica i dr.). Većina specifičnih fungicida koje koristimo za suzbijanje sive plijesni (Botrytis cinerea) ima samo djelomičnu djelotvornost na antraknozu jagoda, fenheksamid (Teldor 500 SC) i pirimetanil* (Mythos SC i dr.) pokazuju slabiji sporedni učinak na antraknozu 30-40%, a iprodion (Kidan SC) čak 50-60%. Djelomičnu zaštitu daju i svi bakarni pripravci, kaptan* (Captan WP 50 i dr.) i neki pripravci iz IBE skupine (npr. difenkonazol, miklobutanil*). Puno su na antraknozu jagoda djelotvorniji klortalonil* ( Daconil 720 SC) i azoksistrobin (Quadris SC). U 2007. godini posebno se učinkovitom na antraknozu jagoda pokazala kombinacija boskalida & piraklostrobina (Signum DF).
Crvena i siva pjegavost jagoda
Među bolestima lišća treba spomenuti crvenu pjegavost (Diplocarpon earliana) i sivu pjegavost ( Mycosphaerella fragariae). U prosječnim godinama i uz preventivnu primjenu djelotvornih fungicida: azoksistrobin (Quadris SC), difenkonazol (Score 250 EC) i bakarnih pripravaka, spomenute lisne pjegavosti ne mogu ugroziti urode jagoda. Crvena pjegavost se obično u nasadu jagoda pojavljuje nakon berbe na starijem lišću. Siva pjegavost je česta u hladnim i vlažnim proljetnim mjesecima na mladom lišću.
Pepelnica jagoda
Ovu bolest uzrokuju gljivice Sphaerotheca macularis, S. aphanis koje nasele donju lisnu stranu, pa se zaraženo tkivo uvija prema gore. Dok rubni dio naličja pocrveni. Za razliku od drugih biljnih pepelnica površinski je micelij na jagodama vrlo rijetko vidljiv. Najvažniji ekološki čimbenik ranije pojave pepelnice u jagodama je visoka vlažnost zraka.
Pepelnica se brže razvija i veće štete pravi pri uzgoju jagoda u zaštićenom prostoru (visokim tunelima, plastenicima, staklenicima).
Moguća je zaraza još mladih i zelenih plodova. Nakon čega se njihov oblik mijenja zbog neravnomjernog rasta zdravog i napadnutog dijela. Upravo zato napad pepelnice na jagodama mnogi poistovjećuju s fiziološkim poremećajima uslijed neravnomjerne gnojidbe. Pepelnicu vrlo dobro suzbijaju fungicidi iz skupine strobilurina, (npr. Quadris SC, Signum DF), a u nekim razvijenim zemljama se protiv pjegavosti i pepelnice nakon berbe koriste još difenkonazol (Score 250 EC), penkonazol (Topas 100 EC) i sl.
Bolesti jagoda nakon kišnih razdoblja
Među bolestima plodova jagode svakako je najopasnija siva plijesan (Botrytis cinerea). Pored sive plijesni zadnjih se godina pojavljuje i ranije opisana antraknoza ili tamna pjegavost plodova (Colletotrichum). Tijekom vrlo kišovitih ljeta pri kraju berbe plodove jagoda naseljavaju i druge gljivice: npr. Mucor, Fusarium, Trichotecium, Alternaria, Rhizopus i Penicillium. Siva plijesan (Botrytis cinerea) pored plodova napada i druge biljne organa, npr. cvjetove jagoda ili izdanke malina. U nasadima s lošim uređenim vodenim režimom pojava plijesni na cvjetnim organima jagoda je učestalija. Svakako je najopasnija u vrijeme početka dozrijevanja plodova. Na cvjetnim organima napadnuto tkivo prvo posivi, ubrzo potamni. Za nekoliko se dana u uvjetima vlažnog vremena razvija karakteristična siva prevlaka, po čemu bolest zovemo siva plijesan.
Pri uzgoju jagoda na otvorenom štete od sive plijesni su veće, jer je nasad duže vlažan nakon kišnih razdoblja!
No, zbog visoke vlažnosti zraka u zaštićenim prostorima, siva plijesan nije ništa manje opasna pri uzgoju jagoda u visokim tunelima, plastenicima ili staklenicima. Svakako se preporučuje odstraniti sve zaražene plodove iz nasada, posebice ako dozrijevanje jagoda i berba traju duže razdoblje. Kemijske pripravke s djelomičnim ili sporednim učinkom na sivu plijesan koristimo barem dvaput od početka rasta do početka cvatnje, npr. klortalonil* (Daconil 720 SC), i azoksistrobin (Quadris SC). Od početka cvatnje do berbe preventivno koristimo specifične botriticide, npr. fenheksamid (Teldor 500 SC), ciprodinil & fludioksonil ( Switch WG) ili boskalid & piraklostrobin (Signum DF). Koristimo ih naizmjenično u prosječnim razmacima 10-14 dana, uz poštivanje propisane karence.
