Štetni kukci glavna su prijetnja proizvodnji hrane, a ujedno su i najvažniji uzročnik gubitka prinosa poljoprivrednih kultura. Svake godine troše se velike količine insekticida u suzbijanju štetnika što proizvođačima predstavlja veliko financijsko opterećenje. S obzirom na opasnost od velikih ekonomskih gubitaka, proizvođači često obavljaju veći broj primjena insekticida od potrebnog uz korištenje pripravaka istog mehanizma djelovanja. Kao posljedica toga pojedini štetni kukci razvili su rezistentnost na određene aktivne tvari, a njihova primjena više nije učinkovita. S obzirom na razvoj rezistentnosti kod većeg broja ekonomski važnih štetnika te zabranu primjene pojedinih aktivnih tvari proizvođači imaju sve manje učinkovitih kemijskih rješenja u zaštiti poljoprivrednih kultura.

Zbog toga je potrebno razviti nove alternativne, nekemijske mjere koje će biti dovoljno učinkovite u suzbijanju štetnika nakon što visina njihove populacije dostigne prag odluke. Pojedine se mjere već koriste u zaštiti nekih poljoprivrednih kultura od rezistentnih populacija štetnika, međutim one ne moraju biti uvijek učinkovite, a njihov uspjeh ovisi o raznim čimbenicima tijekom vegetacijske sezone. Neke od nekemijskih mjera jesu tzv. „push-pull“ strategija, SIT tehnika i masovni ulov štetnika.

„Push-pull“ strategija

„Push-pull“ strategija predstavlja kombinaciju stimulansa koji mijenjaju ponašanje štetnika, a oni utječu na prostorni raspored i gustoću populacije. Ova mjera uključuje dvije komponente – „push“ (gurnuti) komponenta koja omogućava odgurnuti štetnika od glavnog usjeva korištenjem različitih repelenata i „pull“ (povući) komponenta koja istovremeno privlači štetnike na drugo područje (Slika 1).

Sastavnice „push-pull“ strategije

Jedna od najvažnijih komponenti ove strategije jesu lovne biljke iako su one samo dio ove strategije, odnosno njena „pull“ komponenta koja ima za cilj odmaknuti štetnike od glavnog usjeva što omogućuje smanjenje unosa insekticida potrebnih za njihovo suzbijanje, a u pojedinim slučajevima primjena insekticida može u potpunosti izostati. Lovne biljke učinkovito se koriste u smanjenju populacije nekih štetnika kao repičina sjajnika, žičnjaka, krumpirove i repine nematode i dr.

Visoka učinkovitost lovnih biljaka utvrđena je u suzbijanju repičina sjajnika, a za potrebe istraživanja uspostavljena su tri polja uljane repice, veličine 1 ha. Lovne biljke (ogrštica) zasijane su uz bočne rubove glavnog usjeva, tjedan dana prije sjetve uljane repice, u različitom udjelu (25 %, 20 % i 15 %) u odnosu na glavni usjev. Lovne biljke su u potpunosti ispunile svoju ulogu na sva tri polja jer je na njima utvrđena najveća koncentracija odraslih oblika repičina sjajnika. Na biljkama uljane repice prosječan broj repičina sjajnika po terminalnom cvatu nije prelazio kritičan broj, a primjena insekticida je izostala. Već i kod najmanjeg udjela lovnih biljaka (15 %) ispunjena je uloga lovnih biljaka u privlačenju štetnika (Gotlin Čuljak i sur., 2016.g).

SIT tehnika

SIT tehnika temelji se na ispuštanju velikog broj sterilnih mužjaka određene vrste na veliko područje uzgoja pojedine kulture. Veliki broj mužjaka se prethodno uzgaja u laboratoriju koji se prije ispuštanja steriliziraju različitim metodama. Sterilni mužjaci, ispušteni u nasad, brojčano su nadmoćni i konkuriraju prirodnim plodnim mužjacima te kopuliraju sa ženkama, međutim ženke odlažu sterilna jaja iz kojih se ne razvija potomstvo čime se smanjuje i brojnost štetnika u narednim godinama. Ova se metoda danas koristi za suzbijanje većeg broja štetnika kao što su mediteranska voćna muha, lukova muha, trešnjina muha i dr.

Učinkovitost ove metode utvrđena je u suzbijanju mediteranske voćne muhe u okviru pilot projekta na području doline Neretve u razdoblju 2010. – 2013.g. Tijekom dvije godine ispušteno je 350 milijuna jedinki sterilnih mužjaka pri čemu je njihova brojnost, u ukupnoj populaciji, bila znatno viša u odnosu na fertilne mužjake uz smanjeni indeks zaraze na plodovima (Bjeliš i sur., 2016.).

Masovni ulov štetnika

Metoda masovnog ulova štetnika uključuje postavljanje velikog broja trapova s atraktantom u usjev kako bi se uhvatio što veći broj jedinki ciljanog štetnika. Cilj metode je smanjiti broj jedinki iduće generacije ulovom samo mužjaka ili oba spola na određenom području. Kao sredstvo privlačenja koriste se feromoni, hranidbeni atraktanti, a ponekad i boja.

Jedan od primjera masovnog ulova, koji se provodio na području Istre (Jurkovć i sur., 2013.g.), jest masovni ulov lisnog minera rajčice. Istraživanje je provedeno u zaštićenom prostoru, a za masovni ulov korištene su dvije vrste trapova – tutasan (Slika 2.a) i ferolite (Slika 2.b) koji su postavljeni u vrijeme sadnje rajčice. Tutasan trap sastoji se od plastične posude koja se puni vodom i u kombinaciji s feromonom privlači samo mužjake. Ferolite je kombinacija seksualnog atraktanta i svjetlosti određene frekvencije te privlači oba spola, a radi tijekom zadnja četiri sata u noći.

Tutasan (a) i ferolite (b) trapovi za masovni ulov lisnog minera rajčice (Izvor: a – Koppert, 2020, b – Russel IMP, 2020)

Temeljem primjene ove tehnike suzbijanja utvrđeno je znatno smanjenje populacije lisnog minera rajčice kao i smanjenje broja primjena insekticida. U slučaju niske populacije ovog štetnika masovni ulov sam je po sebi učinkovit, ali u slučaju visoke populacije štetnika ipak je potrebno uključiti i kemijske mjere.

Navedene nekemijske metode relativno su zahtjevne za provedbu jer zahtijevaju više znanja, veći utrošak vremena, a neke od njih zahtijevaju i „žrtvovanje“ uzgojnih površina za provedbu. S druge strane one su vrlo učinkovite, a kod pojedinih metoda primjena insekticida može u potpunosti izostati. Preduvjeti za učinkovito korištenje ovih metoda jesu prognoza pojave štetnika i pravovremena signalizacije te njihova pravovremena priprema i primjena. Za provođenje ovih mjera potrebna je i dodatna edukacija osoba koje ih primjenjuju, ali i spremnost proizvođača za korištenjem i provođenjem ovih metoda. Neke od ovih mjera nisu dovoljne ako se primjenjuju samostalno, ali u kombinaciji s kemijskim mjerama postiže se uspjeh u zaštiti pojedinih poljoprivrednih kultura od štetnika.

Melonotha melontha ili obični hrušt štetnik je i u voćarstvu i ratarstvu

U pisanju ovog članka korištena je sljedeća stručna literatura: Bjeliš, M., Popović, L., Kiridžija, M., Ortiz, G., Pereira, R. (2016). Suppression of Mediterranean fruit fly using Sterile Insect Technique in Neretva River Valley of Croatia. Proceedings of the 9th ISFFEI, 29-45.

Gotlin Čuljak, T., Pernar, R., Juran, I., Ančić, M., Bažok, R. (2016). Impact of oilseed rape crop management systems on the spatial distribution of Brassicogethes aeneus (Fabricius 1775): Implications for integrated pest management. Crop Protection, 89, 129-138.

Jurković, A., Gotlin Čuljak,. T., Jurković, P. (2013). Masovni ulov lisnog minera rajčice – Tuta absoluta Povolny, 1994 (Lepidoptera: Gelechiidae) na području Istarske županije. Glasilo biljne zaštite, 6,434-441.

doc. dr. sc. Ivan Juran

Prethodni članakPostoje li razlike među osiguranjima od mraza?
Sljedeći članakBosiljak, matičnjak i menta – isplati li se proizvoditi ih?
dr. sc. Ivan Juran
dr. sc. Ivan Juran
Poslijedoktorant na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: integrirana zaštita uljane repice od štetnika, rezistentnost štetnika uljane repice na insekticide, prirodni neprijatelji štetnika uljane repice. Rođen je 27. kolovoza 1983. u Zagrebu. Osnovnu školu Josipa Kozarca završio je u Lipovljanima, a opću gimnaziju Tina Ujevića u Kutini. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je u prosincu 2008., a od 2009. godine radi kao asistent na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju. Na preddiplomskom studiju sudjeluje u nastavi iz predmeta Opća entomologija, Sistematska poljoprivredna entomologija, Zaštita povrća i ukrasnog bilja od štetočinja, Ekologija štetnih organizama i načela prognoze u zaštiti bilja i Aplikacija pesticida, a na diplomskom studiju iz modula Forenzična entomologija. Suradnik je na projektima „Integrirana zaštita uljane repice za proizvodnju biodizela od štetnika“ Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, „Rezistentnost repičinog sjajnika na piretroide u Hrvatskoj i novi pristup suzbijanju“ Ministarstva poljoprivrede i „Unaprjeđenja u tehnologiji proizvodnje šećerne repe sukladno načelima integrirane zaštite od štetnika“ Hrvatske zaklade za znanost. Suradnik je na IPA projektu „Enhancement of collaboration between science, industry and farmers: Technology transfer for integrated pest management (IPM) in sugar beet as the way to improve farmer's income and reduce pesticide use“ te međunarodnom europskom SEE-ERA-PLUS projektu „Impact of oilseed rape production on functional biodiversity of predators and decomposers including means for their conservation and improvement in Croatia, Germany and Serbia“. Poslijediplomski doktorski studij „Poljoprivredne znanosti“ upisao je akademske godine 2009./10. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorsku disertaciju naslova „Velika (Ceutorhynchus napi Gyllenhal, 1837) i mala (Ceutorhynchus pallidactylus Marsham, 1802) repičina pipa – biologija, ekologija i suzbijanje“ obranio je 25. svibnja 2015. na matičnom fakultetu. Bio je mentor jednog završnog rada i neposredni voditelj 10 završnih i četiri diplomska rada. Autor je ili koautor dva A1 znanstvena rada i 12 radova objavljenih u A2 časopisima. Sudjelovao je na sedam međunarodnih znanstvenih skupova i na dva domaća stručna skupa. Znanstveno se usavršavao na Sveučilištu Aldo Moro u Bariju, Italija tijekom 2012. te na institutu Rothamsted Research u Velikoj Britaniji od ožujka do lipnja 2014. godine. Dobitnik je jednokratne potpore Zaklade Agronomskog fakulteta i nagrade IOBC radne grupe „Integrated control in oilseed crops“ za istraživanje i znanstvenu prezentaciju rezultata. Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ), Hrvatskog entomološkog društva (HED) i International Organization for Biological Control (IOBC).

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA