""

Potaknuta rezultatima provođenja opsežnih monitoringa ostataka pesticida u namirnicama i okolišu, Europska unija nakon 2002. godine poduzima niz rigoroznih mjera u domeni primjene pesticida radi zaštite zdravlja ljudi, domaćih životinja i očuvanja okoliša. Pritom se pod utjecajem javnog mijenja i društvenih medija ponekad ignoriraju studije i mišljenja europskih agencija za sigurnost hrane (EFSA) i kemikalije (ECHA).

Zabranjeni su stariji pesticidi loše toksikologije (ranije korišteni za “zimsko” tretiranje voćnjaka i vinograda) pa zadnjih godina u plantažama jabuka sve više pronalazimo neke napasne štetne vrste, među kojima ističemo jabučnu krvavu uš i štitaste uši. Većina suvremenih plantažnih nasada jabuke u kontinentalnom dijelu Hrvatske uzgaja se na slabo bujnim vegetativnim podlogama, među kojima dominiraju M9 i M26. Bez obzira na mnogobrojne prednosti uzgoja jabuka na slabije bujnoj vegetativnoj podlozi M9, ista se smatra vrlo osjetljivom na napad jabučne krvave uši (Eriosoma lanigerum). Također, nasadi oštećeni tučom naročito pogoduju jačem množenju ove štetne vrste na jabukama, pa mnogi voćari tijekom ljetnih vrućina i sparina primjećuju bijele, vunaste, nakupine na mladicama, korijenovim izdancima, mjestima reza ili rak-ranama na debljim granama ili deblu voćaka (vidi slike). Iako nametnik potječe iz Sjeverne Amerike, najveće štete pravi u Europi.

Prepoznavanje krvave uši

Kao većina biljnih uši i ova je vrsta relativno mala (1,8-2,3 mm), ali se lako prepoznaje po dva osnovna obilježja: pokrivene su gustom bijelom voštanom prevlakom, pa se uši uglavnom od nje ne vide (vidi sliku). Ako se prstima prevlaka makne, a uši zdrobe, vidi se crvena tekućina po čemu je uš dobila ime “krvava”. Na mjestima gdje sišu biljne sokove formiraju se izrasline, tzv. rak-rane koje ostaju i nakon suzbijanja štetnika.

Odrasle uši se hrane na korijenju, razvijenim granama i mladicama, a zbog pucanja kore napadnuti organi voćke s vremenom propadaju.

Idealno vrijeme kontrole

Tablica 1. Praktična (pokusna) iskustva učinkovitog i usmjerenog suzbijanja krvave uši (Eriosoma lanigerum) u nasadima jabuke na području Međimurja

Osica koristan prirodni neprijatelj

Teppeki WG, Pirimor 50 WG, Movento SC, Etalfix Pro, Inex-A, Silwett

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 1/2019

""

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakNjega sobnog bilja zimi
Sljedeći članakZa razvoj hrvatskog ribarstva osigurano 65 milijuna eura
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.