Globalne klimatske promjene značajno narušavaju privrednu djelatnost 4,2 milijarde ljudi diljem svijeta. Uz industriju i turizam, poljoprivreda je gospodarska aktivnost u kojoj posjednici zadnjih dvadesetak godina sve više dojavljuju neželjene promjene na biljkama podrijetlom od neživih i živih čimbenika. Među važnijim neživim promjenama na biljkama su negativan utjecaj niskih ili visokih temperatura, suša, tuča s olujnim vjetrom, stajaća voda, izloženost suvišku soli i nedostatak hranjiva. Zbog globalnih klimatskih promjena i međunarodne trgovine biljnim materijalom i namirnicama sve više rastu štete od neželjenih organizama (uzročnici biljnih bolesti, štetnici i korovi). Procjene s početka novog milenija dokazuju da polovica svjetskih uroda poljoprivrednih usjeva ili nasada propada zbog pojave i razvoja različitih kategorija neželjenih organizama, unatoč provedenim mjerama zaštite.

Negativan utjecaj promjena na biljnu proizvodnju

Svjetska meteorološka organizacija (WMO) potvrđuje nastavak globalnog zatopljenja, prvenstveno kao posljedicu povećanja stakleničkih plinova u atmosferi. Promjene su naročito izražene zadnjih dvadesetak godina (2000.-2020.g.), jer se prosječna temperatura zraka povećala za 0,8 – 1 °C u odnosu na prethodno razdoblje (1980.g. i 1990.g.). Nezahvalno je predviđati razvoj meteoroloških uvjeta u budućem vremenu, ali očekivane promjene, kao što su negativan utjecaj niskih ili visokih temperatura, suša, tuča s olujnim vjetrom, stajaća voda, izloženost suvišku soli i nedostatak hranjiva, traže od poljoprivrednika da primjenjuje pozitivne prakse kojima se umanjuje njihov negativan utjecaj na biljnu proizvodnju.

Važno je razlikovati simptome neživih promjena od vidljivih posljedica razvoja nekih uzročnika bolesti, npr. palež lišća od štetnog UV zračenja i visokih temperatura na osjetljivim biljkama nalikuje bolestima iz skupine plamenjača i pjegavosti ili nedostatak nekih esencijalnih hranjiva na voćnim plodovima ponekad sliči uzročnicima truleži i slično.

U našoj se zemlji još sredinom 1990-ih procijenilo se da gubitci zbog šteta od neželjenih organizama prosječno godišnje iznose 29,2 %. Štete su najveće u hortikulturnoj proizvodnji, naročito pri uzgoju voća, povrća i grožđa, gdje gotovo 60 % gubitaka nastaju od uzročnika biljnih bolesti (patogenih mikroorganizama).

Tablica 1. Štete koje na nekim poljoprivrednim usjevima ili nasadima nanose neželjeni organizmi u Republici Hrvatskoj

KulturaBolestiŠtetniciKoroviUkupno
Krumpir30 %8 %6 %44 %
Jabuka22 %15 %3 %40 %
Vinova loza20 %5 %8 %33 %
Uljana repica6 %15 %7 %28 %
Soja12 %6 %10 %28 %
Kukuruz6 %12 %8 %26 %
Pšenica9 %7 %11 %27 %
Kupusnjače4 %15 %5 %24 %

*u svijetu se štete koje poljoprivrednoj biljnoj proizvodnji nanose neželjeni organizmi procjenjuju čak 42 %, ali samo tijekom deset godina na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće njihova je štetnost porasla 20 % (novije procjene govore da 50 % ili polovica biljnih namirnica u svijetu propada od neželjenih organizama, unatoč provedenim mjerama zaštite.

Promjene radi očuvanja okoliša

Potaknuta rezultatima provođenja opsežnih monitoringa ostataka pesticida u namirnicama i okolišu, Europska Unija nakon 2002. godine poduzima niz rigoroznih mjera u domeni primjene pesticida radi zaštite zdravlja ljudi, domaćih životinja i očuvanja okoliša. Nacionalnim Zakonom o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014) od početka 2016. g. svi hrvatski poljoprivredni proizvođači na svojim površinama imaju obvezu provoditi načela integrirane zaštite bilja. Osnovni cilj je smanjiti potrošnju kemijskih sredstva za zaštitu bilja (pesticida). Poznavanjem dobre prakse u zaštiti bilja i prateće Pravilnike valja koristiti sve raspoložive nekemijske mjere radi sprječavanja gospodarskih šteta (među kojima ističemo poštivanje plodoreda, uravnoteženu gnojidbu sukladno analizama zemljišta i specifičnim potrebama kulture te izbor tolerantnijih sorti ili hibrida na ekonomski značajnije neželjene organizme) čime posredno umanjujemo potrebu za primjenom pesticida. Sukladno godišnjem Pravilniku o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjere ruralnog razvoja (NN 23/2021) korisnici novčanih potpora za prihvatljive poljoprivredne površine u našoj zemlji su upoznati poštivanjem minimalnog plodoreda i prakticiranja ekološki značajnih površina (EZP). Pravilnikom o metodologiji za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta (NN 47/2019) propisana je obveza praćenja plodnosti tla, uz provođenje periodičkih analiza. Hrvatski proizvođači voća i povrća – dobavljači na veliko nekim stranim trgovačkim lancima još od 2016. g moraju poštivati dodatne interne zahtjeve na smanjenje ostataka (rezidua) pesticida (sadržane u ,,GlobalGAP” normi).

Tablica 2. Dodatni i interni zahtjevi nekih trgovačkih lanaca o ostacima pesticida za hrvatske dobavljače svježeg voća i povrća

Utvrđeni sadržaj ostataka djelatnih tvari smije iznositi maksimalno trećinu (1/3) važeće najviše dopuštene količine (MRL) (mg/kg) (prema Uredbi (EZ) br. 369/2005).
Vrijednost akutne referentne doze uslijed ostataka dokazane djelatne tvari u jednom proizvodu smije iznositi maksimalno 100 %.
Broj mjerljivih ostataka djelatnih smije iznositi maksimalno pet (na granici detekcije 0,01 mg/kg).
Zbroj postotnog opterećenja važeće najveće dopuštene količine ostataka za sve mjerljive ostatke djelatnih tvari smije iznositi maksimalno 80 %.

Osim poštivanja dobre prakse u zaštiti bilja (plodored, uravnotežena gnojidba, otporne sorte/hibridi) zbog globalnih klimatskih promjena (zatopljenje, sparina, neravnomjerni raspored oborina) (vidi Klimadijagrame 1. i 2.) i pojave novih neželjenih organizama (međunarodna trgovina), izravne mjere zaštite bilja neophodno je provoditi u nekim osjetljivim biljnim vrstama i nasadima. Pritom prednost dajemo ekološki povoljnijim mjerama zaštite, jer to više nije ,,mrtvo slovo na papiru”.

Zahtjevi na mjerljive ostatke pesticida ,,prisiljavaju zadnjih godina od hrvatskih proizvođača voća i povrća usvajanje ,,No Residue tehnologije: birati ekološki prihvatljiva sredstva za zaštitu bilja koja uz stručnu primjenu nisu opasna za ljude i korisne organizme (prirodne neprijatelje, oprašivače, humifikatore), koja ne onečišćuju okoliš te što manje negativno djeluju na biološku raznolikost vrsta u prirodi. Hrvatski proizvođači voća i povrća moraju djelomično usvajati metode i mjere zaštite bilja od neželjenih organizama kakve već provode poljoprivrednici registrirani u ekološkoj proizvodnji, a sukladno Zakonu o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda (NN 80/2013, 14/2014, 30/2015).

Vrste sredstava za zaštitu bilja

Sredstvima za zaštitu bilja, u smislu Zakona o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014,) smatramo kemijske proizvode ili proizvode biološkog podrijetla, koji su namijenjeni za sprječavanje i suzbijanje štetočinja bilja i biljnih proizvoda, za djelovanje na životne procese biljaka na način različit od sredstva za ishranu bilja te kemijske proizvode koji se dodaju tim sredstvima radi poboljšanja njihova djelovanja. Naziv pesticid se zbog kratkoće često koristi, ali to nije sinonim sredstvima za zaštitu bilja, jer osim njih obuhvaća sredstva koja koristimo u veterini, sanitarnoj higijeni, industriji i kućanstvima.

Tablica 3. Podjela sredstva za zaštitu bilja prema podrijetlu i načinu djelovanja

Kemijska sintetska sredstvaBiotehnička sredstvaBiološka sredstva
>800 djelatnih tvari u svijetu sa “cidnim” učinkom (u našoj zemlji oko 200 djelatnih tvari)Regulatori razvoja kukaca Atraktanti i feromoni Induktori otpornosti biljakaPredatori i parazitoidi Mikrobiološka sredstva Derivati organizama (naturaliti)

Prema podrijetlu i načinu djelovanja sredstva za zaštitu bilja dijelimo na kemijska, biotehnička i biološka sredstva, dok prema njihovoj namjeni razlikujemo zoocide, fungicide i herbicide. Biotehnička sredstva nemaju ,,cidno” djelovanje (od latinske riječi ubiti), nego na druge načine smanjuju brojnost ili štetnost biljnih nametnika. Javnost najčešće navodi negativni učinak kemijskih sredstva za zaštitu bilja na okoliš, jer narušavaju prirodnu ravnotežu, onečišćuju zrak, tlo, vodu i bilje na tretiranim površinama i oko njih. Većinu ih ubrajamo u opasne tvari pa nepravilnom pripremom i primjenom ili zlouporabom mogu otrovati ljude. Ako se pravilno i stručno koriste, kemijska sredstva za zaštitu bilja vrlo učinkovito suzbijaju neželjene organizme, relativno su jednostavni za primjenu te su jeftiniji u odnosu na druge mjere zaštite bilja. Brojna biotehnička i biološka sredstva nemaju negativni učinak ili je vrlo mali pa se zadnjih godina mnogostruko povećava izbor sredstva povoljnijeg ekološkog učinka. Usvajanjem Direktive 2009/128 EZ i prenošenjem njezinih odredbi u Pravilnik o uspostavi akcijskog okvira za postizanje održive uporabe pesticida (NN 142/12) stvorena je pravna osnova za izradu i usvajanje Nacionalnog akcijskog plana za postizanje održive uporabe pesticida u Republici Hrvatskoj tijekom razdoblja 2013.-2023. godine. U navedenom razdoblju planira se uložiti dodatne napore i novčane potpore radi uvođenja nekemijskih mjera zaštite: npr. biološke borbe (korištenje prirodnih neprijatelja), biotehničkih mjera (uporaba atraktanata, olfaktornih lovki, repelenata, metode konfuzije, masovni lov, tehnike ,,privuci i ubij”), te metode sterilnih kukaca.

Biotehnička sredstva za zaštitu bilja

Biotehnička sredstva su kemijski spojevi koji ne ubijaju izravno štetnike nego ometaju njihovo ponašanje ili fiziološke procese u njima te neizravno smanjuju njihovu brojnost i štetnost. U potporama za IAKS mjere iz Programa ruralnog razvoja moguće je unutar Mjere 10 (Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene) od 2018. godine koristiti dvije nove operacije koje potiču širenje biotehničkih sredstva za zaštitu višegodišnjih nasada (voćnjaka, vinograda, maslinika): Korištenje feromonskih, vizualnih i hranidbenih klopki (KFK) (10.1.12.) i Metodu konfuzije štetnika u višegodišnjim nasadima (MKŠ)(10.1.13.) (trenutno su u našoj zemlji dostupni samo dispenzori radi zbunjivanja mužjaka jabučnog savijača.

Tablica 4. Mogućnost nabave dispenzora za metodu zbunjivanja jabučnog savijača u Hrvatskoj

Tip konfuzijeBroj/haDjelotvornostDistributerCijena
Isomate C TT500jabučni savijačMoć znanja1.670,00 Kn*
RAK 3500jabučni savijačBASF Croatia?**
*nabavna cijena bez PDV-a iz 2016. godine; **RAK 3 očekujemo na hrvatskom tržištu u 2022. godini

Novčani poticaj kroz Mjeru 10 (operacija 1.1.13.) za metodu konfuzije je oko 2.660 Kn/ha

Metoda konfuzije ili zbunjivanja mužjaka leptira savijača je vrlo raširena u svjetskim razmjerima, a već krajem proteklog milenija se prakticirala na približno 160.000 hektara jabuka. Pritom se pred početak leta jabučnog savijača u nasade jednom godišnje postavlja najčešće 300 do 1.000 feromonskih dipenzora na jedinicu površine (ha), od kojih svaki sadrži sintetizirani seksulani miris ženke (Codlemone) u količini 130-270 mg.

Distribucija velikog broja feromona nanijetih na plastične tvari zbunjuje mužjake leptira koji pritom ne mogu pronaći ženke, pa nema odlaganja oplođenih jaja.

Unatoč mnogobrojnim prednostima primjene rezultati djelotvornosti metode konfuzije su ograničeni u uvjetima vrlo visoke populacije jabučnog savijača i provedbi na manjim površinama. Prva istraživanja provedena u Međimurju primjenom metode konfuzije pri suzbijanju jabučnog savijača tijekom 1999. i 2000. (RAK 3), te 2003. godine(Isomate C Plus), su potvrdila ograničeni uspjeh u ovisnosti o pojavi drugih tehnoloških štetnika plodova jabuke (npr. savijači kožice ploda, breskvin savijač, kukuruzni moljac), tehnoloških karakteristika nasada, vremenskih uvjeta, prostorne izolacije i provedenih dodatnih mjera usmjerene zaštite.

Da bi metoda konfuzije bila uspješna u suzbijanju jabučnog savijača moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti: 1. Primjenjuje se u okviru integrirane proizvodnje jabuke, gdje maksimalna crvljivost plodova u prethodnim sezonama nije bila veća od 2 %. Poželjni su ,,monosortni blokovi” i redovito prorjeđivanje plodova jabuke (kemijski, mehanički, ručno);

2. Nasad jabuka s konfuzijom mora biti udaljen od drugih barem 400 metara;

3. Minimalna površina koja se štiti metodom konfuzije je 2 do 3 hektara;

4. Dispenzori se postavljaju neposredno prije početka leta jabučnog savijača na vršnu trećinu visine krošnje. Feromoni sublimiraju i teži su od zraka, pa se spuštaju u donji dio rodnog volumena nasada;

5. Kako bi pojačali zbunjivanje mužjaka koji dolijeću iz susjedstva u graničnim redovima postaviti veći broj dispenzora;

6. U nasadu s konfuzijom redovito provjeravati brojnost leptira jabučnog savijača u feromonskim klopkama i moguću pojavu crvljivosti plodova;

7. Prema potrebi uz metodu konfuzije provesti dodatno tretiranje insekticidima, a naročito ako se uoči i najmanji postotak zaraze plodova od prve generacije jabučnog savijača;

8. Redovito pratiti druge tehnološke štetnike u nasadu s konfuzijom (npr. breskvin savijač, savijači kožice ploda, kukuruzni moljac, druga generacija savijača pupova);

9. Visoke temperature i jači vjetrovi mogu umanjiti djelotvornost konfuzije.

Rezultate primjene metode konfuzije protiv jabučnog savijača na manjim površinama, bez dovoljne prostorne izolacije od travnjačkih nasada ili mješovitih voćnjaka uz okućnice (vikendice) u kojima se ne provode izravne mjere zaštite bilja, mogla bi poboljšati spoznaja da mreže protiv tuče ometaju prelet leptira vrste Cydia pomonella. Naime, postavljanjem mreža protiv tuče još 2009.g. ( u sezoni) u Međimurju smo primijetili da je populacija ulovljenih leptira na dijelu pokrivenim mrežom značajno manja nego izvan mreže, a slični rezultati ometanja mreže protiv tuče na let i reprodukciju jabučnog savijača nešto ranije su zabilježeni u Austriji i Italiji. Naknadno se u Francuskoj i Italiji razvija nova mogućnost suzbijanja jabučnog savijača, kao alternativa tretiranju insekticidima, uporabom mehaničkih barijera ili tzv. “Al’Carpo” mreža.

Sredstva za zaštitu bilja u ekološkoj poljoprivredi

Štetni organizmi koji potječu iz prirodnih ekosustava redovito se pojavljuju u svakoj proizvodnji pa tako i u ekološkoj poljoprivredi. Izbor sredstva i mjere za zaštitu bilja u ekološkoj poljoprivredi su ograničene pa je rizik od šteta uzrokovanih neželjenim organizmima veći nego u sustavu integrirane zaštite bilja. Preventivne mjere u ekološkoj zaštiti bilja uključuju sve raspoložive mjere i metode koje utječu na smanjenje brojnosti neželjenih organizama, a povoljno utječu na razvoj populacije korisnih organizama.

Dopuštene su biološke i biotehničke mjere za suzbijanje štetnika uporabom: (a) prirodnih neprijatelja (predatori, parazitoidi), (b) feromona kada se ne primjenjuju izravno na biljke (ferotrapovi), (c) klopki za kukce (obojene – ljepljive ploče i vrpce, posude), (d) repelenata (nekemijskih odbojnih sredstva), (e) sterilnih mužjaka (ako drugi zahvati nisu uspješni – uz dopuštenje kontrolnog tijela) i (f) mehaničkih sredstva (ograda za puževe, svjetlećih noćnih lovki, mreža).

Suzbijanje korova u ekološkoj poljoprivredi provodi se isključivo mehanički, a ponekad kombinacijom mehaničkih i fizikalnih mjera.

Alternativne metode suzbijanja uzročnika bolesti i štetnika uključuju uporabu ekološki prihvatljivih sredstva za zaštitu bilja (npr. biljni ili botanički pripravci, tvari iz tradicionalne uporabe ili ostale tvari dopuštene u ekološkoj poljoprivredi), mikrobioloških pripravaka ili njihovih proizvoda, te uporabu biljnih obrambenih aktivatora. Za provedbu alternativnih mjera potrebno je više znanja i iskustva (npr. preventivne mjere suzbijanja uzročnika bolesti provoditi neposredno prije uvjeta za zarazu, osim poznavanja neželjenih organizama potrebno je poznavati svojstva korisnih organizama kojima provodimo biološku borbu).

Tablica 5. Sredstva za zaštitu bilja u ekološkoj poljoprivredi koja pokazuju fungicidni učinak (*pripravci provjeravani proteklih godina pokusima u ekološkom vinogradarstvu te uzgoju krumpira, rajčice, luka i jabuke na području Međimurske županije)

SkupinaPopis tvari
Tvari biljnog podrijetla (botanički ili biljni pripravci) (spojevi koje biljke prirodno sadrže u sebi)Juha ili čaj ili ekstrakt od preslice (*Equibasic, *Equisetum Plus), paprati, vratića, koprive, vrbe (*PlanTonic), luka, češnjaka…
Mikrobiološki pripravci (mikrobiološki fungicidi)Bacillus amyloliquefaciens (*Serenade ASO), Bacillus pumilus (*Sonata), Trichoderma atroviridae (*Vintec), Pythium oligrandum (*Polyversum)
Tvari iz tradicionalne uporabe dopuštene u ekološkoj proizvodnjibakarni spojevi, sumporni pripravci, sumporno-vapno (kalcijev polisulfid)
Ostale tvari koje su dopuštene u ekološkoj proizvodnjikalijev hidrogen-karbonat ili kalijev-bikarbonat (*Armicarb, *Vitisan), laminarin
Bio-gnojiva (“ojačivači” biljaka)smeđe alge Ascophyllum nodosum (*Algovital Plus, *Aminovital)
Pomoćna sredstvakalijev sapun(*Cocana)

Cilj je smanjiti potrošnju zaštitnih sredstava

U Međimurju još od 2002. godine provode se poljski pokusi u kojima se pored dominantnih kemijskih skupina u programima zaštite hortikulturnog bilja (npr. vinova loza, jabuka, krumpir, rajčica, luk) istražuje primjena mikrobioloških pripravaka i ostalih sredstva za zaštitu bilja dozvoljenih za primjenu u ekološkoj poljoprivredi. Pritom višegodišnja istraživanja potvrđuju da preventivnom primjenom mikroorganizama Ampelomyces quisqualis, Bacillus pumilus, Bacillus amyloliquefaciens ranije soj subtilis QST 713 i Pythium oligrandum (+ kalijevi fosfonati), može se očekivati dobra učinkovitost pri suzbijanju važnijih uzročnika bolesti vinove loze (npr. Plasmopara viticola, Erysiphe necator i Botrytis cinerea). Naime, premda vinova loza zauzima samo 8 % poljoprivrednih površina EU, procjenjuje se da približno 40 % od svih utrošenih količina sredstva za zaštitu bilja otpada na vinogradarsku proizvodnju. Pritom se zbog suzbijanja uzročnika bolesti vinove loze utroši 70 % fungicida, a najveće ekonomske štete nastaju od plamenjače (Plasmopara viticola) i pepelnice (Erysiphe necator). Podaci iz naše zemlje također potvrđuju da je vinova loza kultura u kojoj se po jedinici površine troši najviše kemijskih sredstva za zaštitu bilja (10,7 kg/ha).

U novom programskom razdoblju zajedničke europske poljoprivredne politike jedan od ciljeva do 2030. godine je smanjiti potrošnju sredstva za zaštitu bilja 25-50 %. To je moguće sadnjom novih i obnovom postojećih nasada sortama vinove loze s otpornošću prema bolestima. Unutar regije Zapadna kontinentalna Hrvatska, koja uključuje podregije Moslavina, Prigorje-Bilogora, Plešivica, Pokuplje i Zagorje-Međimurje, neke od otpornih sorti vinove loze na plamenjaču i pepelnicu postale su preporučene nakon 2015. godine (npr. Cabernet Cortis, Solaris, Regent, Johanniter, Phoenix, Staufer, Bianca i Merzling). U postojećim nasadima s plemenitim i osjetljivim europskim sortama i klonovima (Vitis vinifera L.) potrebno je po vinogradarskim regijama istražiti mogućnost zamjene kemijskih sredstva s pripravcima koji su dopušteni u ekološkoj proizvodnji grožđa (vidi Tablicu 5., Histograme 1. i 2.).

Tijekom protekle dvije godine (2019. i 2020.g.) na lokalitetu Sveti Urban u Međimurju (općina Štrigova) istražena je prikladnost sredstva za zaštitu bilja dopuštenih za primjenu u ekološkom vinogradarstvu sa programom integrirane zaštite bilja. U dvogodišnjoj ocjeni zdravstvenog stanja grožđa u ekološkoj i integriranoj zaštiti bilja nije bilo bitnih promjena, ali su značajne razlike između broja provedenih aplikacija i troška nabave sredstva za zaštitu bilja (VPC bez PDV-a) (vidi Histograme 1. i 2.). U ekološkoj je proizvodnji na osjetljivim vinskim sortama (Vitis vinifera L.) potrebno provesti prosječno 2,5 puta veći broj aplikacija, ali je prosječna cijena koštanja sredstva za zaštitu bilja u ekološkom uzgoju bila 0,6 puta manja nego u integriranoj zaštiti bilja.

Ovi rezultati pokazuju da je na vrlo osjetljivim sortama vinove loze (npr. Muškat žuti) moguće u epidemijskim sezonama zaštititi grožđe od ekonomski značajnijih uzročnika bolesti i štetnika primjenom sredstva za zaštitu bilja dopuštenih u ekološkoj proizvodnji. Pritom je potreban preventivni pristup (zaštita prije uvjeta za zarazu ili uvijek 1-2 dana prije jače kiše), a ponavljanje je potrebno nakon svakih 20-ak mm oborina.

Biološka sredstva za zaštitu bilja imaju dugogodišnju tradiciji primjene u našoj zemlji. Od osamostaljenja su najduže u primjeni spore i toksini bakterije Bacillus thuringiensis , na koje je u svijetu sve donedavno otpadalo 90 % vrijednosti svih (mikro)bioloških pripravaka koje koristimo u poljoprivredi. Soj kurstaki djeluje na različite gusjenice mlađih stadija, a soj tenebrionis djeluje na ličinke kornjaša. Djeluju sporo, pa se moraju primijeniti na vrijeme, a pritom ne uništavaju korisne kukce i ne poremećuju prirodnu ravnotežu. Prikladni su za sve sustave integrirane zaštite bilja i ekološku poljoprivredu.

Tablica 6. Insekticidi prikladni za integriranu i ekološku proizvodnju hortikulturnog bilja (“No Residue”)(http://fis.mps.hr/trazilicaszb/)

Djelatna tvarPripravciPrimjena
Bacillus thuringiensis soj kurstakiBaturad WP Biobit WP Lepinox Plus WPvinova loza, voćke, povrtlarske kulture (kupusnjače i druge vrste); ovisno o kulturi 0,06-0,15 %; K=nije primjenljivo do 21 dan (kod kiseljenje kupusa)
Bacillus thuringiensis soj kurstakiDipel DFjabučasto, koštičavo i lupinasto voće, vinova loza, maslina, povrće, cvijeće; ovisno o vrsti 0,15-1,5 kg/ha; K=nije primjenljivo
Bacillus thuringiensis soj tenebrionisNovodor SCkrumpir, rajčica, patlidžan; 3-5 lit./ha; K=OVP
Cydia pomonella granulovirus (CPGV)Madex SC, Granupom SC, Carpovirusine EVO 2jezgričavo voće (jabuka, kruška, dunja nashi, orah; ovisno o pripravku od 0,1-1 lit./ha; K=nije primjenljivo ili 3 dana!
azadiraktinNeemAzal-T/S ECvoće, vinova loza, povrtne vrste i ukrasno bilje; 1,5-3 lit./ha; K=3-14 dana!
prirodni piretrinAbanto, Krisant, Piretro Natura, Kenyatox Verde, Asset Fivekoštičavo, i jagodasto voće, vinova loza, krumpir, povrće, ukrasno bilje; 0,75-0,96 lit./ha; K=1-2 dana

Ostali ekološki prihvatljivi insekticidi koji u hortikulturnoj proizvodnji ne ostavljaju neželjene ostatke (rezidue) su pripravci na osnovi virusa granuloze, dopušteni za suzbijanje ličinki jabučnog savijača (Cydia pomonella). Nemaju popratni negativni učinak na sisavce niti ostale životinjske organizme, a uz biotehničku metodu zbunjivanja rašireno se koriste u sustavima integrirane proizvodnje jabuka. Botanički ili biljni insekticidi na osnovi prirodnog piretrina (iz biljke dalmatinski buhač) i azadiraktina (ekstrakcija iz indijskog jorgovana) imaju širi spektar djelovanja na štetne kukce, dopušteni su u ekološkoj poljoprivredi, ali mogu biti opasni za neke prirodne neprijatelje.

Sve donedavno (mikro)bioloških fungicida na našem tržištu gotovo da nije bilo. Od početka novog milenija moguća je bila nabava i primjena ,,mikrobioloških stimulatora”, u formi granulata ili u vodi topljivih formulacija koja se koriste za tretiranje zemljišta ili usjeva.

Tablica 7. Neki mikrobiološki stimulatori (ili poboljšivači tla) dostupni za primjenu kao biološka gnojiva u hortikulturi, a višegodišnjim pokusima potvrđena i njihova postrana djelotvornost na različite uzročnike biljnih bolesti (No Residue)

Korisni mikroorganizmiPripravakPrimjena
Trichoderma asperellumTrifender Promrkva, luk, rajčica, paprika, luk, češnjak, krumpir
Trichoderma harzianumTrianumpovrtlarstvo, voćarstvo, cvjećarstvo
Trichoderma atroviride, Glomus sp.Tiffipovrtlarstvo
Bacillus subtilisBioLife, Ekstrasolpovrtlarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo
Bacillus subtilis, Bacillus megaterium, Saccharomyces sp.Pro-Bac, Mikroorganizmipovrtlarstvo, voćarstvo

U brojnim pokusnim istraživanjima i primjenom u hortikulturnom uzgoju dokazana je dobra postrana djelotvornost “mikrobioloških stimulatora” ili “poboljšivača tla” (vidi Tablicu 7.) na zemljišne uzročnike bolesti (Pythium, Rhizoctonia, Verticillium, Fusarium, Sclerotinia) i tzv. multicikličke patogene koji napadaju nadzemne biljne organe u različitim hortikulturnim kulturama (npr. Alternaria, Erysiphe, Erwinia, Plasmopara, Podosphaera, Venturia, Xanthomonas). Premda nisu registrirana u postupku ocjene i odobrenja prema kriterijima za sredstva za zaštitu bilja, posjeduju određenu biološku učinkovitost (isključivo preventivno, odnosno koriste se ranije nego očekujemo uvjete za zarazu, te prije pojave tipičnih simptoma bolesti). Ovi pripravci umanjuju i negativne stresne situacije na biljne usjeve (npr. niske ili visoke temperature, fitotoksičnost kemijskih sredstva za zaštitu bilja, regeneracija nakon tuče i slično). Posljednjih godina na našem se tržištu registriraju biološki fungicidi, odnosno živi mikroorganizmi koji izravno ili posredno djeluju na različite uzročnike biljnih bolesti. Kao dopuštena biološka sredstva prošli su postupak dokazivanja učinkovitosti prema kriterijima ocjene u Europskoj Uniji (vidi Tablicu 8.) (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/).

Tablica 8. Neki biološki fungicidi registrirani zadnjih godina za primjenu u našoj zemlji radi suzbijanja patogena u hortikulturnom bilju (No Residue) (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/)

Korisni antagonistTrgovački pripravakPrimjena (kultura, uzročnici bolesti)Ograničenja
Trichoderma atroviride soj SC1Vintec WGvinova loza: eska, petrijeva bolest i sušenje krakova trsa (eutipoza)0,2 kg/ha (2x); K=OVP
Bacillus pumilus soj QST 2808Sonata SCvinova loza, jagoda, dinja, lubenica, tikvica, tikva, rajčica, paprika, patlidžan: pepelnica!5-10 lit./ha (6x); K=1 dan
  Bacillus amyloliquefaciens (ranije subtilis soj QST 713)  Serenade ASO SCvinova loza i jagoda (siva plijesan); jabuka, kruška (bakterijska palež), nektarina, marelica, breskva, trešnja, šljiva (palež cvijeta, trulež ploda i bakterijska palež); krumpir (bijela noga); šećerna repa (pjegavost); uljana repica (bijela trulež); lisnato i plodovito povrće (plijesan i bakterijska pjegavost).  2,5-10 lit./ha (1-6x)(ovisno o kulturi); K=nije primjenljivo
Pseudomonas sp. soj DZMZ 13134Proradix WPkrumpir (bijela noga, srebrolikost); batat, čičoka, jam (Rhizoctonia)60 g/ha (K=65-90 dana za krumpir)
Pythium oligrandum soj M1Polyversum WPvinova loza, povrće, začinsko bilje i ukrasno bilje (siva plijesan, bijela trulež, pepelnica)0,1-0,3 kg/ha; K=nije primjenljivo

Proizvoditi hortikulturno bilje (naročito voće i povrće za svježu uporabu) sa značajno manjim ostacima sredstva za zaštitu bilja (rezidui) ili se intenzivno baviti ekološkom poljoprivrednom više nije utopija. Na domaćem tržištu se javljaju zahtjevi za takvim proizvodima, ali i poljoprivrednicima je dostupno više novih sredstva za zaštitu bilja (tehnologija ,,No Residue“). Pritom je potrebno više znanja (iskustva) u redovitom monitoringu i identifikaciji neželjenih organizama te praćenje meteoroloških uvjeta radi njihove pravovremene i preventivne primjene.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPoljoprivredu treba živjeti!
Sljedeći članakPromijenite način prskanja – koristite dron!
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.