Pri uzgoju povrća i cvijeća u zaštićenim prostorima (plastenicima) dominiraju štetni kukci i grinje koji sišu biljne sokove (npr. lisne uši, kalifornijski trips, cvjetni štitasti moljac ili “bijela mušica” i koprivina grinja).

Kraj zimskog i početkom proljetnog razdoblja uz sunčane dnevne sate u zaštićenim prostorima (plastenicima) toplina doseže i/ili prelazi vrijednosti veće od 20-ak°C. U takvim uvjetima bilježimo raniju pojavu štetnih organizama životinjskog podrijetla. Među njima zadnjih sezona posredno raste štetnost od kalifornijskog tripsa (Frankliniella occidentalis), zbog širenja virusa pjegavosti i venuća rajčice (TSWV), koji osim plodovitog povrća napada i različito ukrasno bilje.

Virus pjegavosti i venuća rajčice

Pri uzgoju povrća i cvijeća u zaštićenim prostorima sve češće pronalazimo simptome na pojedinačnim biljkama rajčice i paprike za koje vjerujemo da potječu od virusa pjegavosti i venuća rajčice (Tomato spotted wilt virus, TSWV). Još krajem 2013. godine Programom posebnog nadzora Ministarstva poljoprivrede sa Zavodom za zaštitu bilja sakupljani su u otvorenim i zatvorenim usjevima biljni uzorci paprike, rajčice, duhana, krumpira, vodenike, begonije, pelargonije i krizanteme diljem naše zemlje radi testiranja laboratorijskim metodama na virusne zaraze, te je potvrđena prisutnost TSWV-a na krizantemi u Splitu (2012.), te još na rajčici i paprici u Metkoviću, paprici u Splitu i krizantemi u Varaždinu (2013.).

Zbog svog imena, virus pjegavosti i venuća rajčice (TSWV),  često se krivo može zaključiti da je taj virus najštetniji na rajčici. No, zbog značajnih šteta na velikom broju važnih vrsta povrtnog i ukrasnog bilja, virus pjegavosti i venuća rajčice (TSWV) je svrstan na karantensku listu Europske Unije (EPPO A2). Stoga su u našoj zemlji Pravilnikom o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja organizama štetnih za bilje (NN 74/06., 84/10. i 120/11.) također propisane mjere za sprječavanje unošenja i širenja ovog virusa. Virus pjegavosti i venuća rajčice (TSWV)je jedan od deset najraširenijih biljnih virusa u svijetu. Razlog tome je širok krug prirodnih domaćina, brzo širenje pomoću kukaca prenositelja, te jako izraženi simptomi zaraze koji uvelike umanjuju tržnu vrijednost proizvoda – pogotovo u ukrasnom bilju i povrću.

Primjerice, 2000. g. je samo na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država zbog zaraze povrća i ukrasnog bilja TSWV-om zabilježen gubitak u vrijednosti 1 milijarde dolara. Virus pjegavosti i venuća rajčice je registriran na više od 900 različitih biljnih vrsta unutar 70 porodica. Prvi puta je opisan na rajčici 1919. g. u Australiji, a determiniran tek 1930. g. U Hrvatskoj je prvi puta potvrđen njegov nalaz na duhanu u Podravini (1978.) i paprici u Zadru (1997.).

Simptomi zaraze virusom pjegavosti i venuća se uglavnom mogu uočiti na listovima i plodovima biljaka domaćina.

Na plodovima rajčice uzrokuje koncentrične prstenaste pjege i mozaik “zelenih otoka”, dok na lišću rajčice uzrokuje odumiranje tkiva brončane boje. Na plodovima paprike uzrokuje oštećenja nepravilnog oblika sa svijetlim prstenima, a na lišću mozaik i prstenastu pjegavost od osušenog i propalog tkiva. Na gomoljima i lišću krumpira razvijaju se koncentrične, prstenaste šare odumrlog tkiva. Na plojkama krizantema uzrokuje linijski i prstenasti mozaik, te propadanje stabljike u obliku nekrotične pjegavosti. Na lišću pelargonije se razvijaju svijetle linije u obliku prstena i mozaika, dok na lišću vodenike uzrokuje svijetle i tamne prstene, pjege i linije.

Zaražene biljke duhana skraćeno rastu, a na lišću se tkivo suši. Spomenuti simptomi nisu siguran dijagnostički znak za prepoznavanje virusa jer slične promjene mogu uzrokovati i neke druge vrste virusa, npr. virus nekrotične pjegavosti vodenike (Impatiens necrotic spot virus, INSV). Glavni način za određivanje prisutnosti virusa je uzimanje biljnog uzorka zaštitnim rukavicama za jednokratnu uporabu i sukladno EPPO standardima determininacija u ovlaštenim laboratorijima s dvije različite metode (npr. DAS-ELISA i RT-PCR). Virus je u dostavljenom biljnom materijalu dokazan ako su obje metode pozitivne.

Pasivno se virus širi preko rana, kontaktom zaražene i zdrave biljke kod vjetra i nevremena. Vegetativnim umnažanjem sadnog materijala virus se sa zaraženog biljnog materijala prenosi na potomstvo (npr. sadnjom inficiranih gomolja krumpira). Ovaj virus se ne prenosi sjemenom. Kukci iz reda “resičari” ili tripsi (Thysanoptera) su važni prenositelji virusa pjegavosti i venuća rajčice (TSWV), a među važnijim vrstama vektora su duhanov trips (Thripa tabaci) i kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis).

Fitosanitarne mjere

Svi karantenski štetni organizmi zahtijevaju od nacionalnih institucija provođenje preventivnih, a nakon pozitivnih nalaza i obaveznih fitosanitarnih mjera, s ciljem sprječavanja unosa i daljnjeg širenja. Edukacija proizvođača povrća i cvijeća o štetama i mjerama suzbijanja je vrlo važna. Kod proizvodnje presadnica povrća u zaštićenim prostorima treba ukloniti sve ukrasne biljke kao moguće izvore infekcije (naročito sve višegodišnje cvijeće). Nužno je maksimalno suzbijati populaciju tripsa – prenositelja ili vektora ovog virusa.

Kad je u usjevu potvrđena prisutnost virusa, biljke se moraju odmah uništiti zakapanjem ili spaljivanjem, a zaštićeni prostor tretirati protiv tripsa.

Premda je virus pjegavosti i venuća rajčice (TSWV) u Hrvatskoj determiniran još prije 35 godina, njegov ekonomski značaj i štetnost dolazi do izražaja tek posljednjih 10-ak godina, prvenstveno zbog pojave njegova “prenositelja” – kalifornijskog tripsa (Frankliniella occidentalis). Ova vrsta tripsa je u našoj zemlji prvi put pronađena krajem 1980-ih, a zbog globalnog zatopljenja danas je raširen svuda i jedan je od najvažnijih štetnika pri zaštićenom uzgoju povrća i cvijeća.

Tablica 1. Neki od insekticida dopušteni za tretiranje povrća i cvijeća

Djelatna tvarPripravakKulturePrimjena
acetamiprid*Mospilan 20 SPkrastavci, paprika, salata0,0125-0,03 %
sulfoksaflor**Closer SCrajčica, paprika, patlidžan, krastavci, salata, tikvica0,2 lit./ha
flonikamid***Teppeki WGrajčica, krastavac, tikvica, lubenica, dinja0,1 kg/ha
piriproksifen****Brai, Proximo ECrajčica0,05-0,075 %
spinosad*****Laser KSpaprika, krastavac, rajčica, gerber0,03-0,05 %
abamektin*****Vertimec, Kraft EC, Vertimec Pro, Apache ECkrastavac, rajčica, paprika0,06-0,075 %
azadiraktin******NeemAzal T/Spaprika, krastavac, patlidžan2-3 lit./ha
*djelotvorni na lisne uši, štitaste moljce, resičare ili tripse, buhače
**djelotvoran na lisne uši i štitaste moljce (“bijele mušice”)
***djelotvoran na lisne uši i štitaste moljce (“bijele mušice”)
****djelotvoran na duhanov i staklenički štitasti moljac (“bijele mušice”)
*****djelotvorni na kalifornijskog tripsa i stakleničku ili koprivinu grinju!
******djelotvoran na duhanov i staklenički štitasti moljac (“bijele mušice”), kalifornijskog tripsa i stakleničku ili koprivinu grinju, lisne uši, muhe lisne minere

Netipične promjene na hibridnim biljkama rajčice i paprike pri uzgoju u negrijanim plastenicima, za koje vjerujemo da potječu od virusne bolesti: virusa pjegavosti i venuća rajčice (Tomato spotted wilt virus, TSWV)  Snimio: M. Šubić

U zaštićenim prostorima već kod proizvodnje presadnica, a naročito nakon presađivanja, preporučujemo redovito vješati plave ljepljive ploče radi praćenja i smanjenja populacije kalifornijskog tripsa. Od hibrida paprike i rajčice prednost dati tolerantnijim na TSWV. Tijekom 2019. kod kalifornijskog je tripsa na primjenu lambda-cihalotrina i sponosada bilo osjetljivo 9 % testiranih populacija, kod abamektina su sve testirane populacije bile rezistentne; npr. tijekom 2018. sve testirane populacije zelene breskvine uši su bile osjetljive na primjenu deltametrina i pirimikarba). Kod mjera zaštite proizvođači povrća redovito moraju voditi informacije o novijim spoznajama kod suzbijanja ovih “napasnih” nametnika u zaštićenim prostorima (plastenicima, staklenicima).

Prethodni članakUzgoj i zaštita plodovitog povrća na otvorenom
Sljedeći članakPovišena gredica za više uživanja u vrtu
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.