Već 1960-ih godina, odnosno nedugo nakon širenja primjene kemijskih sredstva za zaštitu bilja organskog podrijetla u poljoprivrednu proizvodnju, primijećeni su najvažniji nedostatci najraširenije metode izravnog suzbijanja neželjenih organizama: onečišćenje okoliša (ostaci ili rezidui pesticida u zemljištu, vodama i zraku), negativan utjecaj na “ne-ciljane” organizme (npr. oprašivače, prirodne neprijatelje, humifikatore), ostaci u namirnicama biljnog ili animalnog podrijetla, te pojava rezistentnost ili otpornosti neželjenih organizama na njihovu nestručnu i pretjeranu uporabu. Stoga je već prije 60 godina započeo razvoj integrirane zaštite bilja (IPM – Integrated Pest Management). Ona za cilj ima smanjiti potrošnju pesticida.

Radi zaštite zdravlja potrošača sustavno praćenje ostataka pesticida u namirnicama na području Europske Unije započelo je 2022. godine analizom više od 70.000 biljnih i animalnih uzoraka. Ova istraživanja su pokazala da Europljani koriste namirnice koje su u velikoj mjeri bez ostataka pesticida ili ih sadrže unutar zakonskih granica. Zbog zaštite okoliša i očuvanja biološke raznolikosti naknadno je usvojena Direktiva 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju akcijskog okvira Zajednice za postizanje održive uporabe pesticida, temeljem koje bitne promjene (ograničenja) u distribuciji i primjeni kemijskih sredstva za zaštitu bilja donosi nacionalni Zakon o održivoj uporabi pesticida (NN 14/14, 46/22).

U novom programskom razdoblju zajedničke europske poljoprivredne politike prijedlogom nacrta Uredbe o održivoj uporabi sredstva za zaštitu bilja i Uredbe o obnovi prirode predviđa se smanjenje potrošnje kemijskih sredstva za zaštitu bilja 50 % do 2030. godine. Hrvatski proizvođači hortikulturnog bilja (u sektoru povrća i voća) koji na veliko opskrbljuju strane trgovačke lance moraju već od 2016. godine zadovoljiti strože zahtjeve uz “Residue Free” biljne namirnice (“povrće i voće proizvedeno bez mjerljivih ostataka pesticida”).

Štete od neželjenih organizama u poljoprivredi

U našoj se zemlji sredinom 1990-tih godina procijenilo se da unatoč svim izravnim i neizravnom mjerama suzbijanja neželjenih organizama u poljoprivredi (uzročnici bolesti, štetnici životinjskog podrijetla, korovi) godišnje prosječno gubimo gotovo trećinu uroda kulturnog bilja (29,2 %). Ukupne prosječne procijenjene štete razlikuju se po vrstama usjeva i kategorijama neželjenih organizama (vidi Tablicu 1.) (Maceljski, 1995). Ako tom gubitku dodamo veliko smanjenje kakvoće tijekom skladištenja povrća i voća, tada štete koje nanose različiti nametnici iznose gotovo polovicu od ostvarenog prihoda.

Tablica 1. Štete koje na nekim poljoprivrednim usjevima ili nasadima nanose neželjeni organizmi u Republici Hrvatskoj (Maceljski, 1995*)

KulturaBolestiŠtetniciKoroviUkupno
Krumpir30 %8 %6 %44 %
Jabuka22 %15 %3 %40 %
Vinova loza20 %5 %8 %33 %
Uljana repica6 %15 %7 %28 %
Soja12 %6 %10 %28 %
Kukuruz6 %12 %8 %26 %
Pšenica9 %7 %11 %27 %
Kupusnjače4 %15 %5 %24 %
*u svijetu se štete koje poljoprivrednoj biljnoj proizvodnji nanose neželjeni organizmi procjenjuju čak 42 % (Öerke, 1994.), ali samo tijekom deset godina na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće njihova je štetnost porasla 20 % (novije procjene govore da 50 % ili polovica biljnih namirnica u svijetu propada od neželjenih organizama, unatoč provedenim mjerama zaštite!) (Öerke, 2005.).

Unatoč svjetskoj godišnjoj potrošnji sredstva za zaštitu bilja u količini približnoj 2,5 milijuna tona (u novije vrijeme potrošnja pesticida u svijetu porasla je na približno 2,7 milijuna tona vidi Histogram 1.) tih se godina procijenilo da ukupni gubitci od neželjenih organizama u Svijetu iznose čak 42 %. Narednih deset godina (1995.-2004.) ukupne štete u svjetskoj poljoprivredi su povećane. Procijenjene su na čak 50 % (Öerke, 1994. i 2005.). Što je društvo (država) manje razvijeno i obrazovano štete u poljoprivredi su veće!

Zbog klimatskih promjena i širenja novih kategorija štetnih organizama na zajedničkom europskom i globalnom svjetskom tržištu smatramo da se navedene štete zadnjeg desetljeća još povećavaju.

Ako su kemijska sredstva za zaštitu bilja učinkovitija, jeftinija i relativno jednostavna za primjenu u odnosu na ostale (tradicionalne) mjere zaštite, a poljoprivrednicima su putem različitih medija dostupne informacije o vrstama, opisu i vremenu pojave različitih neželjenih organizama, kako to da su gubitci u proizvodnji iznad europskog prosjeka (prosječne štete u Europi iznose 28 %)?

Prijemom naše zemlje u punopravno članstvo EU gotovo 98 % subjekata koji proizvode biljne namirnice su obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG), čiji nositelji su prosječne starosti 59 godina, a pritom ih 95 % nema formalno poljoprivredno obrazovanje. Višestruka anketiranja potvrdila su da stručna pomoć koju nositelji obiteljskih gospodarstva traže u vođenju svoje proizvodnje često povezujemo uz nedovoljno znanja i iskustva iz područja biljnog zdravstva.

Velike štete u višegodišnjim nasadima poznavatelje struke ne iznenađuju, jer je procijenjeni indeks tretiranosti početkom 1990-tih godina u našoj zemlji primjerice za vinograde iznosio 13,0 a za plantaže jabuka 33,0 (pritom indeks tretiranosti ukazuje na broj jediničnih doza pesticida, a ne broj primjena). Višegodišnji nasadi su monokulture gdje se kroz više godina potencijal i populacija uzročnika bolesti i različitih štetnika povećava do granice kad pričinjavaju ekonomske štete. U višegodišnjim nasadima nema pozitivnog utjecaja dobro osmišljenog plodoreda na smanjenje štetnosti neželjenih organizama.

Stoga vlasnici takvih nasada svake sezone moraju obnavljati svoja znanja i vještine u području biljnog zdravstva kako bi proizveli zdravstveno ispravno voće i grožđe uz sve strože uvjete Zakona o provedbi Uredbe (EZ) br. 396/2005 o maksimalnim razinama ostataka pesticida u i na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla (NN 80/2013). Sigurnost potrošača pritom dolazi u prvi plan, a regulatorna tijela EU ukidanjem starijih pesticida loše (eko)toksikologije zadnjih 15-ak godina značajno su smanjila raspoloživost nekada opće raširenih kemijskih sredstva za zaštitu bilja.

Globalne klimatske promjene i neželjeni organizmi u poljoprivredi

Noviji podatci upozoravaju da globalne klimatske promjene značajno narušavaju privrednu djelatnost 4,2 milijarde ljudi diljem svijeta. Uz industriju i turizam, poljoprivreda je gospodarska aktivnost u kojoj posjednici zadnjih dvadesetak godina sve više dojavljuju neželjene promjene na biljkama podrijetlom od neživih i živih čimbenika. Među važnijim neživim promjenama na biljkama jesu negativan utjecaj niskih ili visokih temperatura, suša, tuča s olujnim vjetrom, stajaća voda, izloženost suvišku soli i nedostatak hranjiva.

Važno je razlikovati simptome neživih promjena od vidljivih posljedica razvoja nekih uzročnika bolesti (npr. palež lišća od štetnog UV zračenja i visokih temperatura na osjetljivim biljkama nalikuje bolestima iz skupine plamenjača i pjegavosti ili nedostatak nekih esencijalnih hranjiva na voćnim plodovima ponekad sliči uzročnicima truleži i slično). Pritom su štete najveće u hortikulturnoj proizvodnji, naročito pri uzgoju voća, povrća i grožđa, gdje gotovo 60 % gubitaka nastaju od uzročnika biljnih bolesti (patogenih mikroorganizama).

Svjetska meteorološka organizacija (WMO) potvrđuje nastavak globalnog zatopljenja, prvenstveno kao posljedicu povećanja stakleničkih plinova u atmosferi. Promjene su naročito izražene zadnjih dvadesetak godina (2000.-2020.), jer se prosječna temperatura zraka povećala za 0,8-1°C u odnosu na prethodno razdoblje (1980-te i 1990-te). Nezahvalno je predviđati razvoj meteoroloških uvjeta u budućem vremenu, ali očekivane promjene traže od poljoprivrednika da primjenjuje pozitivne prakse kojima umanjuje njihov negativan utjecaj na biljnu proizvodnju. Zbog globalnih klimatskih promjena i međunarodne trgovine biljnim materijalom i namirnicama značajno rastu štete od neželjenih organizama (uzročnici biljnih bolesti, štetnici i korovi).

(nastavlja se)

Prethodni članakZašto je fosfor važan u gnojidbi poljoprivrednih kultura?
Sljedeći članakZašto se quadovi sve više koriste u poljoprivredi?
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.