Čaj je već stoljećima jedno od najzdravijih i najomiljenijih pića diljem svijeta. Dostupan je u različitim okusima, oblicima i vrstama. Poznat je kao jedan od najzdravijih stimulansa te kao jednostavan i siguran lijek za borbu protiv raznih bolesti i poremećaja. Zdravstvene prednosti povezane s pijenjem čaja su brojne.
Od svih vrsta čaja, crni, bijeli i zeleni čaj su vodeći kad je riječ o prednostima za zdravlje. Najpoznatija vrsta čaja svakako je crni čaj. Neki ga još nazivaju indijski čaj, a dolazi i pod nazivom ruski čaj. Crni čajevi često se obogaćuju aromom jasmina i bergamota pa tako imamo čajeve kao što su Earl grey i dr. Zeleni čaj potječe iz Kine gdje ga poznaju još od davnina. Narodna medicina vjerovala je da zeleni čaj liječi skoro sve bolesti, od glavobolje, zubobolje pa do psihičkih oboljenja, poput depresije. Danas je i znanstveno dokazano ljekovito djelovanje zelenog čaja. Bijeli čaj spada u skupinu jako rijetkih zelenih čajeva. Ime je dobio po bijelim listićima. Od bijelih čajeva posebno se ističu čajevi Pai mu tan i Silver needle.
Biljku Camellia sinensis od koje se proizvode sve tri vrste čaja (zeleni, crni i bijeli) otkrio je car Shen Nung 2750. godina pr.Kr. Tada je najpopularniji bio zeleni čaj koji se stalno pio u Kini te se razvila kultura pijenja čaja. Zeleni čaj bio je vrlo neprikladan za transport i teško se dopremao u Europu. Naime on je transportom gubio na kvaliteti, trebao se posebno štititi i bio je nedostupan širokom pučanstvu. Zato su Englezi počeli tražiti čaj koji bi okusom više odgovarao Europljanima te bi bio pogodniji za transport. Puštali su da čajni listići više fermentiraju i tako dobili crni čaj koji je bio iznimno prikladan za transport jer list crnog čaja može bolje zadržati svoju kvalitetu od zelenog. Iz tog razloga pronašao je vrlo široko tržište te je i danas najpopularniji čaj na zapadu, popularniji čak i od zelenog. Bijeli čaj ima jako dugu povijest. Prvi put se spominje u Kini za vrijeme dinastije Tang (618.-907.). Bio je vrlo cijenjen i skup pa su ga za piće koristile samo carske obitelji i bogati, privilegirani staleži. Posebno cijenjen bio je za vrijeme dinastije Song (960.-1279.) kad se koristio za priređivanje čajnih ceremonija (poznate Song čajne ceremonije). 1876. godine bijeli čaj se prvi put spominje u engleskoj javnosti.
Svaka od navedenih tri vrsta čaja ima iznimna i posebna ljekovita svojstva.
Bijeli čaj
Bijeli čaj poznat je i pod nazivom „eliksir dugovječnosti i ljepote“ te se smatra glavnim sastojkom eliksira mladosti. Bogat je antioksidansima.
Tajna ljekovitosti bijelih čajeva je u tretiranju listića tijekom branja te kod njihove prerade. To nije iznenađujuće jer potječe iz iste biljke kao i crni te zeleni čaj, ali se kod obrade bijeli čaj najmanje obrađuje i tako zadržava najviše hranjivih i ostalih izrazito ljekovitih tvari te najmanje kofeina (zbog minimalne obrade). Sve to čini ga najboljim, najjačim i prvenstveno najljekovitijim čajem u svijetu.
Najveća snaga bijelog čaja je u sprječavanju
raznih bolesti i u tom području je nezamjenjiv. Ostala ljekovita svojstva
dokazana znanstvenim istraživanjima: izrazito dobar u sprječavanju rasta kancerogenih
stanica, znatno smanjuje rizik od nastanka nekih vrsta raka, bolesti srca,
artritisa, pomaže kod borbe organizma s virusima i bakterijama za što su
zaslužni antioksidansi kojima ovaj čaj obiluje. Bijeli čaj isto tako smanjuje
iscrpljivanje elastina i kolagena zbog čega je posebno poznat i izdvojen od
ostalih skupina čajeva. Može smanjiti razinu šećera u krvi, ublažuje simptome
dijabetesa, opušta tijelo što pomaže kod smanjivanja stresa i ojačava organizam.
Znatno smanjuje pojavu krvarenja desni te zubnog karijesa budući da sadrži fluoride.
Izuzetno pomaže i kod mršavljenja jer djeluje na ubrzanje metabolizma što sprječava
da organizam sprema zalihe, tj. masnoću. Smanjuje kolesterol te pomaže kod
poboljšavanja funkcija arterija čime smanjuje visoki tlak. Zbog toga i znatno
smanjuje mogućnost moždanog udara. Pomaže i kod zaštite kože od štetnog
utjecaja sunčevih zraka te jača kosti. Općenito, bijeli čaj jača imunitet
cijelog organizma.
Zeleni čaj
Ljekovita svojstva zelenog čaja su brojna. Možemo navesti sljedeće: jačanje srca i
krvožilnog sustava, smanjivanje lošeg (LDL) kolesterola, ubrzavanje metabolizma,
reguliranje razine šećera u krvi, davanje osjećaja sitosti bez suvišnih
kalorija. Usporava metastaziranje raka, a može djelovati i preventivno. Pojačava
kognitivne sposobnosti (smatra ga se “zaštitnikom mozga”). Može također utjecati
na spriječavanje pojave Alzheimerove bolesti, jača imunitet, sprečava pojavu
karijesa, djeluje dobro na ten te smanjuje prisutnost akni. Istraživanja
pokazuju da je dobro piti zeleni čaj prije tjelesne aktivnosti jer on stimulira
izgaranje dodatnih kalorija. Ono što je važno dodati je i da zeleni čaj nema
nuspojava, osim nesanice ako se konzumira nedugo prije odlaska na spavanje. 
Crni čaj
Crni čaj isto tako ima jako puno dokazanih
ljekovitih svojstava. Flavonoidi u crnom čaju smanjuju proizvodnju štetnog
kolesterola, a s time izrazito smanjuju opasnost od moždanog i srčanog udara. Koristi
se za smirivanje glavobolje, a poboljšava i mentalne sposobnosti (pamćenje,
učenje). Nadalje, ovaj blagotvorni napitak pomaže kod bolesti želuca, koristi
se kod dijabetesa tipa 2, bubrežnih
kamenaca, mršavljenja kad se koristi s drugim proizvodima, a smanjuje i
simptome Parkisonove bolesti. Istraživanja su dokazala da crni čaj zahvaljujući
bogatstvu antioksidansa smanjuje i znatno usporava razvoj raka, a otkriveno je
da crni čaj smanjuje i hormone koji uzrokuju stres. Mnogi koriste crni čaj kako
bi se odviknuli od pijenja kave. Naime, crni čaj sadrži najviše kofeina od svih
čajeva (od 2 do 4 %). Crni čaj zbog bogatstva antioksidansa, usporava starenje
kože. Ustanovljeno je da crni i zeleni čaj deaktiviraju viruse.
Kako pripremiti i konzumirati čaj?
Priprema je iznimno bitna jer se lošom pripremom mogu izgubiti korisna svojstva čaja. Nikada nemojte stavljati vrećicu čaja u kipuću vodu. Kipuća voda će uništiti korisna svojstva čaja. Voda treba biti na temperaturi oko 75 stupnjeva Celzija. Također, nemojte držati vrećicu predugo u vodi. Za crni čaj preporučuje se konzumiranje bez dodataka. Ako želite možete dodati kockice šećera ili med. Za još jaču aromu crnom čaju možete pridodati štapić vanilije, malo cimeta, limunov sok, kardamom ili anis. Poznat je npr. čajni punč od crnog čaja, ruma, šećera, leda i kriški naranče i limuna. Liker od crnog ili zelenog čaja može se dobiti stavljanjem listića čaja u votku tijekom 24 sata nakon čega se procijedi i doda šećerni sirup.
Konzumiranje crnog čaja s mlijekom i šećerom se nikako ne preporučuje. Naime, mlijeko je bogato bjelančevinama, a šećer ugljikohidratima. Konzumiranjem čaja s tim dodacima više puta na dan jako opterećuje naš probavni sustav, posebno jetru.
Kineska i japanska kuhinja koriste osušene listiće čaja i u pripremi hrane. Tako se poznata pekinška patka, prije daljnje termičke obrade, može dimiti na mješavini crnog čaja, smeđeg šećera i anisa. Crni čaj može biti poseban dodatak umacima, a može se dodati i kod pripreme čokoladne glazure ili tijesta za voćni kolač. Zeleni i bijeli čaj uobičajeno se piju kao topli napitak ili kao ledeni čaj. Može se poslužiti s ledom i listom metvice za dekoraciju. Najveći proizvođači crnog čaja su Šri Lanka, Indija, Kina, Indonezija, Kenija i Nepal. Crni čaj se proizvodi isto kao i zeleni i bijeli čaj od biljke Camellia sinensis. To je biljka koja raste samo u toplim klimama. Može rasti na visinama do 2100 metara. Što je visina veća, veća je i kvaliteta čaja, tj. bolji okus. Bijeli čajevi uzgajaju se u Kini, prvenstveno u provinciji Fujian. Listići se ubiru od iste biljke kao i za zeleni te crni čaj. Najbitnije za uzgoj bijelih čajeva jest odabir listića što određuje njegovu kvalitetu. Bijeli čaj proizvodi se od pupoljaka i najmlađih listova biljke. Smatra se nefermentiranim čajem zbog toga što se samo 2 % fermentira i to se događa uglavnom za vrijeme sušenja. Zbog minimalne obrade i uzimanja samo najmlađih listića bijeli čaj zadržava više polifenola katehina (koji se nalazi u svježim listovima biljke) nego npr. zeleni čaj. Za njega se odabiru samo najfiniji, najmlađi listići i pupoljci još prekriveni kratkim bijelim dlačicama. Zbog tih dlačica, osušeni listići su srebrnkasto-bijele boje i od tuda potječe naziv bijeli čaj. Bijeli čaj se u stvari smatra posebnom vrstom zelenog čaja. Najbolje vrijeme za berbu je rano proljeće. Listići se beru ručno, a za najbolji bijeli čaj beru se nezreli listići koji se ubiru kratko prije nego što se pupoljci potpuno otvore. Izrazito je rijedak jer nema berbe kad je mraz ili za vrijeme kišnih dana. Isto tako, biljka se mora uzgajati na posebnoj nadmorskoj visini, tlu te klimi. Listovi crnog čaja se suše i fermentiraju što čaju daje tamniju boju i bogatiji okus od zelenog čaja koji ne podliježe procesu fermentacije. Kod zelenih čajeva najvažnije je spriječiti fermentaciju, dok je kod crnog najvažnije postići fermentaciju. U tom procesu jedan od najbitnijih faktora je stupanj fermentacije (oksidacije). Crni čaj je u potpunosti fermentirao i tako dobio tamnu boju i prodorno bogat okus. Zeleni čaj ne prolazi kroz proces fermentacije već se lišće i pupoljci pare nakon što se osuše, stoga ima i nešto blaži okus.
