Svjetske populacije sisavaca, ptica, vodozemaca, gmazova i riba u prosjeku su smanjene za dvije trećine u manje od pola stoljeća, otkriva Izvještaj o stanju planeta 2020. svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF. To je velikim dijelom rezultat uništavanja okoliša koje doprinosi i pojavi zoonotskih bolesti poput pandemije COVID-19.
Uzroci uključuju uništavanje okoliša poput krčenja šuma, neodržive poljoprivrede i ilegalne trgovine divljim vrstama, što doprinosi izbijanju virusa poput COVID-19. Slatkovodna biološka raznolikost nestaje puno brže od one u oceanima ili šumama – 84% je prosječna stopa smanjenja broja populacija slatkovodnih vrsta od 1970. godine. WWF poziva na hitne mjere kako bi se trend preokrenuo do 2030. zaustavljanjem uništavanja prirodnih staništa i reformom našeg prehrambenog sustava.
Izvještaj o stanju planeta predstavlja sveobuhvatnu studiju stanja naše prirode kroz Indeks živućeg planeta (Living Planet Index, LPI), koji prati stanje broja populacija divljih vrsta. LPI, koji osigurava Londonsko zoološko društvo (Zoological Society of London), pokazuje kako isti faktori, za koje se vjeruje da povećavaju mogućnost izbijanja pandemija, stoje iza stope smanjenja od 68% u veličini populacija kralješnjaka između 1970. i 2016. godine. Iako ti pokretači uključuju prenamjenu zemljišta i trgovinu divljim vrstama, glavni uzrok dramatičnog smanjenja populacija gubitak je i degradacija staništa, uključujući i sječu šuma, a sve zbog načina proizvodnje hrane.
“Izvještaj o stanju planeta 2020. ističe kako ubrzano uništavanje prirode, kao posljedica ljudskih aktivnosti, ima katastrofalne utjecaje ne samo na populacije divljih vrsta, nego i na ljudsko zdravlje i sve druge aspekte naših života“, ističe Marco Lambertini, generalni direktor WWF Internationala. “Ne možemo zanemariti dokaze pred nama jer je ozbiljan pad populacija divljih vrsta upozoravajući znak koji ukazuje na kvar sustava.”
Najugroženija biološka raznolikost slatkovodnih ekosustava
Slatkovodna biološka raznolikost nestaje brže nego u bilo kojem drugom ekosustavu. Od 1900. godine nestalo je više od 70% svjetskih vlažnih staništa, a od 1970. populacije slatkovodnih vrsta smanjile su se za 84%, više nego one koje žive u šumama ili oceanima. Svjetske rijeke pretrpane su postojećom i planiranom infrastrukturom, potrošnja vode raste iz godine u godinu, slatkovodna ribolovna područja prelovljena su, a životi milijuna ljudi postaju sve nesigurniji. Slično je i u našoj regiji.
“Za razliku od većine EU zemalja, Hrvatska se još uvijek može pohvaliti nevjerojatnom prirodom, netaknutim rijekama i bogatom biološkom raznolikosti. No, teme zaštite prirode i okoliša zauzimaju sporedno mjesto. Zakoni se mijenjaju kako bi pogodovali privatnim interesima, pa je tako primjerice dopušteno iskapanje pijeska i šljunka iz rijeka za potrebe navigacije i obrane od poplava bez obveze ishođenja okolišnih dozvola, neovisno o opravdanosti i lokaciji. Konkretno, na temelju ove odredbe dozvoljeno je iskapanje sedimenta iz Drave, rijeke koja je dio UNESCO-ovog rezervata biosfere ‘Mura-Drava-Dunav’, regionalni park i dio ekološke mreže Natura 2000, što je bez procjene utjecaja na okoliš nedopustivo. To je samo jedan u nizu slučajeva gdje se dopušta iskorištavanje prirodnih resursa bez razmišljanja o opravdanosti tih radnji, utjecaju na prirodu i dugoročnim posljedicama po cijelo društvo”, zabrinuta je Irma Popović Dujmović iz WWF Adrije.
“Iako se maćehinski odnosimo prema prirodi, još uvijek imamo vremena djelovati. Usvajanjem Europskog zelenog plana, usmjeravanjem na održivo gospodarstvo i rješenja temeljena na prirodi, koja su okosnica zelenog oporavka nakon krize izazvane pandemijom koronavirusa, poticanjem širenja mreže zaštićenih područja, pogotovo onih u moru i rijekama, i smanjenjem potrošnje prirodnih resursa možemo izgraditi budućnost za prirodu i ljude.”
Povećavajući slatkovodnu biološku raznolikost, na različite načine doprinosimo poboljšanju ljudskog zdravlja, od smanjenja mogućnosti pojave novih bolesti do povećanja dostupnosti hrane. Trenutno stanje ukazuje na to da moramo djelovati odmah. Kako bi zaustavili gubitak slatkovodne biološke raznolikosti, potrebno je provesti ambiciozni interventni plan. On uključuje omogućavanje prirodnog toka rijeka, smanjenje zagađenja, zaštitu ključnih vlažnih staništa, zaustavljanje prelova ribe i neodrživog iskapanja sedimenta, kontroliranje invazivnih vrsta i zaštitu i obnovu veza koje slatkovodna staništa imaju s okolnim ekosustavima.
Proizvodnja i potrošnja hrane ključni pokretači gubitka biološke raznolikosti
Sličan plan neophodan je za cjelokupnu svjetsku biološku raznolikost. Stabilizacija i zaustavljanje gubitka prirode bit će mogući samo ako hrabro i ambiciozno radimo na očuvanju prirode te ako promijenimo način na koji proizvodimo i konzumiramo hranu. Potrebne promjene uključuju učinkovitiju i ekološki održiviju proizvodnju hrane i njezinu trgovinu, smanjenje otpada te odabir zdravije i ekološki prihvatljivije prehrane.
Pad biološke raznolikosti u svijetu doprinosi povećanju globalnih nejednakosti, produbljujući podjele između globalnog sjevera i juga. Isto tako, to povećava ranjivost malih zajednica koje će najviše biti pogođene gubitkom prirode. Stoga bi svi planovi za zaustavljanje gubitka prirode trebali uključivati i bavljenje temeljnim socijalnim i ekonomskim problemima koji se gubitkom biološke raznolikosti samo produbljuju.
Moramo se usmjeriti na pravedno i održivo gospodarstvo i proizvodnju hrane, poštenu naknadu za rad, smanjenje otpada, jednak pristup prirodnim resursima i integrirani pristupu obnavljanju i očuvanju prirode. Zajednička provedba ovih mjera omogućit će nam brže ublažavanje pritisaka na staništa divljih vrsta. Suprotno tome, ako nastavimo kao do sada, stopa gubitka biološke raznolikosti nastavit će rasti.
Svjetski čelnici moraju odmah djelovati
Izvještaj o stanju planeta 2020. objavljen je svega nekoliko dana uoči 75. zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih naroda (UNGA), kada se očekuje da će svjetski čelnici razmotriti napredak postignut u postizanju ciljeva održivog razvoja, Pariškog sporazuma i Konvencije o biološkoj raznolikosti. UNGA 2020 okupit će svjetske čelnike, korporacije i civilno društvo kako bi razvili okvir za djelovanje nakon 2020. godine i tako označili prekretnicu u postavljanju temelja za hitno potreban novi sporazum za prirodu i ljude.
Lambertini zaključuje: “Ako se želimo nadati obnovi prirode kako bismo sadašnjim i budućim generacijama pružili jednaku šansu, svjetski čelnici moraju, pored napora za očuvanje prirode, učiniti naš sustav proizvodnje hrane održivijim na način koji uključuje zaustavljanje krčenja šuma. S obzirom na skoru Generalnu skupštinu UN-a, WWF-ov novi izvještaj može pomoći da osiguramo neophodan novi sporazum za prirodu i ljude kao temelj dugoročnog preživljavanja divljih životinja, biljaka i insekata te cijele prirode, što uključuje i čovječanstvo.”
- Koristeći podatke od 4.392 vrste i 20.811 populacija, globalni Indeks živućeg planeta za 2020. godinu pokazuje prosječni pad od 68 posto u promatranim populacijama. Promjena u postotku u indeksu odražava prosječnu proporcionalnu promjenu veličine populacije životinja praćenu tijekom 46 godina, a ne broj izgubljenih pojedinačnih životinja.
