2. Kolinski obed

I kad se pomisli da je neka priča ispričana, da je to doživljeno i „privedeno svome kraju“, iznova nas se razuvjeri na vrlo jednostavan način. Za priču koja živi i koju treba samo dograđivati, treba toliko malo te da se naše emocije kreću od srama zbog sumnje u život, do želje da u sami u tome sudjelujemo.

I tako je mala skupina zanesenjaka prije nekoliko godina osmislila projekt jednostavnog naziva „Okusi z mojega grunta“, jednostavnog naziva kako se neinformiranim često čini i život na selu kao i rad samih poljoprivrednika. U cijelom projektu, kao i u osmišljavanju i vođenju programa nemjerljiv je doprinos Karmen Sinković. Koliko je samo do sada proizvoda, receptura i drugoga sačuvala od zaborava, a koliko je tek još pred njom posla. Znajući je, ona će uspjeti, problem će biti nama koji je pratimo u njenim aktivnostima, unatoč zvanju umirovljenice.

Upriličen 2. Kolinski obed 

Krajem prošle godine, blizu državne granice s Mađarskom, u Prelogu, u hotelu Panorama, upriličen je 2. Kolinski obed Udruge uzgajivača svinja Međimurje.

Za opetovani, drugi susret, krivci su iznova bili isti i to učenici Srednje škole Prelog i Gospodarske škole Čakovec, koji su uz pomoć svojih profesora pripremili tradicionalne međimurske delicije. Da bi sve to bilo „bolje od dobrog“ i ove godine im je pomogao na daleko poznati chef Branko Ognjenović.

Da bi učenici mogli prikazati bogatstvo međimurske gastronomije, pobrinula se Udruga uzgajivača svinja Međimurja kojoj i dalje „tempo“ daje Sonja Fažon. Kao da se ispričava, gospođa Sonja reče da ovakve i slične manifestacije za mala mjesta i relativno male udruge imaju veliki značaj. Kroz manifestacije se prikazuje rad same udruge, ali i članova koji udrugu čine. Po njoj, udruge su posebno važne za mlade obitelji poljoprivrednika kojima je promocija nužna kako bi pronašli svoje mjesto na sve surovijem tržištu. Ovakve manifestacije doprinose i razvoju pojedinih lokalnih proizvodnji, u ovome slučaju međimurskog svinjogojstva.

Mukotrpan put

Iako je sve odisalo svečanošću, valjda i zbog nadolazećih blagdana, gospođo Sonja je bila ponukana i da upozori da je od „svinjca do stola“ mukotrpan put te da je stanje u svinjogojskoj proizvodnji sve manje obećavajuće. Nažalost, svakog tjedna netko u Hrvatskoj odustane od svinjogojstva, znači ugasi se jedno obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo ovakvog tipa i to prvenstveno ono manje po obujmu proizvodnje. Zbog toga je potrebno pronaći način kako očuvati manje proizvođače, a jedan od njih je prerada na gospodarstvu koja se pokazala višestruko korisnom za uzgajivače. Pa kad se i povežu u neki od poslovnih oblika, korist je još i veća. Kod ovakvih ideja dobrodošla je svaka pomoć, od potrošača koji pokazuju sve veći interes za lokalnim proizvodima, do pomoći županije i države. Entuzijazam pojedinaca je s ograničenim vremenom trajanja, ali i s ograničenim učinkom.

I ovaj puta pomoć je obećana od Međimurske županije koja podržava ovakve manifestacije ali i udruge proizvođača poput Udruge uzgajivača svinja Međimurja. Kako reče zamjenica župana Sandra Herman, Županija je već danas krenula s analizama ovogodišnje priredbe i u suradnji s organizatorima radi projekciju za sljedeću godinu. Po njoj, ovakve manifestacije daju veliki doprinos promicanju međimurske enogastronomije po kojoj je Međimurska županija već sada šire poznata. To je bio i jedan od razloga za nedavno dobivanje trećeg EDEN-a (European Destinations of Excellence/Europska destinacije izvrsnost) po čemu je Županija jedinstvena u Europi. Na ovaj način se promoviraju proizvodi, ali i ukupna poljoprivredna proizvodnja. Dodatna vrijednost je da se na ovaj način povezuje poljoprivredna proizvodnja s ugostiteljstvom, turizmom, ali i obrazovanjem. Samo sinergija svih tih segmenata daje rezultate, rekla je Herman. Po njoj, velika šteta je da ova manifestacija ostane samo lokalnog karaktera. Zbog toga je treba otvoriti prema vani, prema turistima i svim zainteresiranima. Svi bi oni došli u Međimurje radi Kolinskog obeda, a nakon njega proveli bi dio na vinskim cestama ili bi koristili nešto drugo iz ponude ovoga prostora.

I tako su već ove godine učinjeni značajni iskoraci. Prvi iskorak je natjecanje za proizvođača najbolje kobasice. Ocjenjivački sud je imao relativno malo posla jer se prijavilo pet proizvođača, ali je ipak jedan proizvođač bio iz Virovitičko-podravske županije te kako se našalila naša Karmen, a gdje će biti kraj Kolinskom obedu, možda u Svetom Petru u šumi, kao konkurencija njihovoj manifestaciji ,,S klobasicom u EU”. Da se potaknu novi ,,takmaci” za sljedeću godinu, pobjednika nećemo otkriti jer su ovaj puta pobjednici bili svi natjecatelji.

Sve nazočne je razveselio dolazak voditelja predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj Ogniana Zlateva. Biranim riječima, kao što su već bile birane i poslužene delicije, izrazio je zadovoljstvo pozivom, ali i veselje sačuvanom tradicijom unatoč industrijalizaciji poljoprivrede i same proizvodnje hrane. Posebno je istakao važnost očuvanja tradicije ruralnog prostora koja odumire, to su davno prepoznale institucije EU i sve više i izdašnije podržavaju ovakve manifestacije.

A na stolu, konačno su nas dočekale domaće suhe kobasice, špek, meso s lodrice, kosana mast, namaz od čvaraka i namaz od mesa, hladetina, pretepena međimurska juha sa suhim mesom, trganci na kosanoj masti s kiselim vrhnjem, svinjski kotlet u rečici, svinjski špikovani but u umaku, međimurski odrezak, pečeno carsko meso, međimurska mesna rolada, pržena svinjska jetreca, sekeli gulaš, domače kobasice, pečenice i čurke. Tu su još bile poslužene druge delicije kao što su hajdinska kaša, kalapajsani krumpir, grah salata, bijelo zelje salata, krumpir salata, kukuruzna zlevanka, međimurska trepa, savijača s tikvom i makom, tlepci kao i domaći kruh. A sve se moglo obogatiti čašom domaćeg vina.

I dok je simpatična muzička skupina prebirala po svojim glazbalima, mi smo se mučili s čime započeti i kojim količinama obogatiti neumjerenu želju za novim, a toga je bilo napretek.