Gljive rastu tijekom cijele godine. Dosadašnja sezona rasta mnogobrojnih gljiva kao darova prirode je bila šarolika: proljetne jestive gljive su rasle u manjim količinima zbog nedostatka vlage i u tlu i u zraku. Nakon toga uslijedio je nešto obilniji rast gljiva na pojedinim lokalitetima koji su imali dovoljno oborina, ali i dovoljnu vlažnost u zraku kao i temperaturu koja je neophodna za njihov rast. Približava nam se jesen koja je najbolje doba godine za rast mnogobrojnih vrsta gljiva.
Zbog evidentnih klimatskih promjena koje se odlikuju i naglim i sve učestalijim ekstremima, često ne možemo ni predvidjeti vremensko razdoblje njihovog razvoja jer gljive same odlučuju kad će izrasti.
Da bismo se upustili u branje jestivih gljiva, potrebno je prethodno savladati neka osnovna znanja i pravila. Donosimo 5 najčešćih grešaka u berbi gljiva.
1.(ne)Prepoznavanje gljiva
Kao prvo, jestivu gljivu treba znati sa sigurnošću identificirati i determinirati. Kod branja samoniklih jestivih gljiva i sigurnosti uporabe u kuhinji najvažnije je posjedovati znanje o vrstama koje skupljate s ciljem daljnje konzumacije. Sigurnost je ključna za sve berače gljiva i ako u neku gljivu niste sigurni, ne stavljajte je u svoju košaru. Stoga je neophodno pridržavati se sljedećih pravila: ne berite i ne jedite gljive u koje niste sasvim sigurni; ne berite i ne jedite sumnjive primjerke gljiva: premlade, prestare, presitne, smrdljive, promočene, gorke, ljute; nema ni jednog općeg pravila kojim bi otrovnu gljivu razlikovali od jestive; skupljajte samo one gljive koje dobro poznajete; jedini način da se zaštite od otrovnih gljiva je da ih dobro upoznate.
Čovjek se od davnina bavio skupljanjem gljiva za jelo. U drevnoj kineskoj civilizaciji i kulturi gljive su cijenjene već 7000 godina, a i starim Rimljanima bila su poznata razna jela od gljiva.
2. Lokacije koje treba izbjegavati
Kad se gljiva izvadi iz zemlje, moramo znati da je to samo plod velikog i složenog organizma pomoću kojih organizam širi svoje sjeme. Dva glavna i presudna uvjeta za tvorbu i razvoj plodišta gljiva su vlaga i temperatura. Prema tome, gljive treba tražiti svugdje gdje ima dovoljno vlage i gdje je temperatura pogodna. Najviše vrste gljiva raste po šumama, bilo na tlu, na panjevima ili na trulim granama. I u šumama obilje varira što zavisi od nadmorske visine, vrste tla, vrste drveća pokraj kojih gljive rastu, količini svjetlosti.
Gljive se, naravno, beru i po livadama i poljima. Ovdje posebnu pozornost treba obratiti da se izbjegavaju polja koja se posipaju mineralnim gnojivima i koja su odmah uz ceste. Dakle, skupljanje gljiva treba izbjegavati u zagađenim okolišima. Od početka izbijanja gljivinog plodišta, pa do izrastanja u stadij zrelosti protekne između tri i dvadeset dana. Ovaj proces zna biti i brži, ali i znatno sporiji. Dakle, uvriježeno mišljenje da gljive „rastu preko noći“ je iznimka (ako se poklope optimalni uvjeti – vlažnost zraka, temperatura zraka, temperatura tla).
3. Loš izbor opreme za berbu
Za branje gljiva potrebno je vrlo malo opreme. Budući da boravak u šumi i u prirodi može potrajati, često se berači preopterete i ponesu u ruksacima suvišne stvari, što nakon nekog vremena počinje smetati i zamarati, ujedno i kvariti doživljaj berbe i boravka u prirodi. Treba se svakako pobrinuti da imate dovoljno pitke tekućine, vode ili čaja u hladnijim danima. Najbolje je da u gljivarenje krećete u debljoj (toplijoj) odjeći (ovisi o dobu godine) i u jakim čizmama. Ugodnije i lakše je skinuti jedan sloj odjeće ako vam je toplije, nego promrznuti, jer ste se prelagano odjenuli. Neizostavan dio opreme svakako je košara za gljive, štap kojim ćete razgrtati lišće i nožić.
4. Nepravilno branje gljiva
Nemojte rezati gljive nožem ili ih rukom čupati iz zemlje. Gljive su samo plod koji ispod sebe u zemlji ima razgranatu mrežu micelija. Oštećenjem micelija onemogućuje se da u neposrednoj blizini u toku sezone naraste nova gljiva, a ujedno se smanjuje mogućnost da se na tom području pojave gljive i sljedeće sezone; najbolji način branja gljiva je lagano uvrnuti tijelo gljive u jednu ili drugu stranu sve dok se cijeli stručak ne izvuče iz zemlje.
Mjesto na kojem je gljiva rasla, obavezno zagrnite zemljom i pokrijte lišćem ili iglicima; ubranu gljivu odmah očistite od zemlje i drugih nečistoća. Čišćenje gljiva prije nego što je stavite u košaru je ujedno i zadnja mogućnost da s njih skinete kukce ili potpuno odrežete stručak ako je crvljiv. Pogledati stručak, njegov oblik i boju, može biti dragocjeno kod determinacije gljiva; ubrane i očišćene gljive odlažite u košaru vodeći računa da košara bude dovoljno prozračna i da ne bude pretrpana; ne berite gljive koje su toliko stare da su počele raspadati ili suviše malene koje još nisu razvile svoje karakteristike potrebne za determinaciju
5. Ne eksperimentirajte!
Jedna šala kaže da su sve gljive jestive, ali neke samo jednom. Naravno, nisu sve gljive jestive, stoga ako ubrane gljive želite konzumirati, nakon dolaska kući, svaku gljivu na miru pregledajte i uvjerite se u njihovo stanje. Bacite svaku gljivu u čiju jestivost niste potpuno sigurni. Ne eksperimentirajte na sebi i svojim bližnjima s jestivošću sumnjive i nedovoljno poznate gljive; pravi poznavatelj i ljubitelj gljiva postaje se polako! Redovito i ustrajno proučavajte literaturu, razmjenjujte iskustva s gljivarima, posjećujte izložbe gljiva u organizaciji stručnih gljivarskih udruga; nikada nemojte smetnuti s uma „oprez je majka mudrosti“!
Čuvajmo prirodu!
Iako smo sigurni da su čitatelji ovog teksta ljubitelji prirode i njezini čuvari, ipak treba naglasiti da se gljive nikad namjerno ne smiju gaziti i uništavati. Uništavanje ma koje gljive je postupak bez ikakvog opravdanja! U šumi i drugim staništima ne ostavljajte otpatke, osobito one koji se teško ili nikako ne mogu razgraditi u prirodi! Uvijek se zalažite za potpunu i bezuvjetnu zaštitu i očuvanje prirode!
Bitno je napomenuti da boravkom u prirodi podižete imunitet kao i unosom jestivih gljiva u svoj organizam jer mnoge od njih, osim hranjivih tvari, imaju i vitamin D koji je važan čimbenik u borbi organizma s raznim infekcijama, pa i virusima.
