Medvjetka pripada rodu Arctostaphylos čiji nazivpotječe od grčke riječi arkton staphyle što u prijevodu znači medvjeđe grožđe. Naziv je dobila zbog činjenice da su plodovi medvjetke važan dio prehrane medvjeda. Narodna imena za medvjetku su: gornik, divlja maginja, medvjedovo uho, medvjeđe grožđe, mlivnjak i planika, a za liječenje se koristi u obliku čajeva (infuzi, dekokti) ali i kao tinktura.
Medvjetka (Arctostaphylos uva-ursi /L./ Spreng) je vazdazeleni grm koji pripada u porodicu vrijesova (Ericaceae) i prema tipu rasprostranjenosti je eurosibirska i sjevernoamerička biljna vrsta, a Hrvatskoj medvjetka prirodno raste na području Gorskog Kotara (područje Nacionalnog parka Risnjak), na Velebitu (područje strogih rezervata Hajdučki i Rožanski kukovi te nacionalnog parka Sjeverni Velebit i Paklenica), u parku prirode Biokovo, te na području Plješivice i Dinare. Raste većinom po svjetlijim borovim i bukovim planinskim šumama, sunčanim i kamenitim obroncima i među grmljem.
Pripravci se koriste za razne bolesti
Sjevernoamerički indijanci pušili su listove i plodove medvjetke uz logorsku vatru i u obredima. Pripravci od medvjetke su se koristili za liječenje upala mokraćnog sustava, naročito cistitisa te kronične infekcije bubrega. Vazdazeleni listovi medvjetke ubiru se gotovo cijelo ljeto. Mogu se koristiti i sveži, a droga ima karakterističan miris i trpak, blago gorak okus. Čaj od lišća medvjetke može se koristi kod ženskih problema (amenoreja i krvarenje maternice). Životni vijek joj je više od 100 godina. Strogo je zaštićena biljka.
Srodnik brusnice
Srodna vrsta medvjetke je brusnica (Vaccinium vitis–idaea L.) te često rastu zajedno. Medvjetka se od brusnice najlakše razlikuje po poleglim granama i po listovima, koji na donjoj strani nemaju karakteristične mrlje.
Vrlo je bitno da se ne uzimaju istodobno preparati plodova brusnice (sokovi, kapsule, tablete) i preparati medvjetke jer će brusnica poništiti učinak medvjetke.
Medvjetka je nizak, polegao grm (20-50 cm) s dugim granama i crvenosmeđom korom. Korijenov sustav je površinski iako dobro razgranat. Izbojci su crvenkastozeleni, goli ili malo dlakavi. Listovi su sjajni, kožasti s izraženom mrežastom nervaturom, ovalnog oblika i glatkog ruba (Slika 2.). Dužina lista je oko 3 cm, a širina oko 1,5 cm. Za lišće medvjetke je karakteristična promjena boje. Tijekom ljeta boja lišća medvjetke je tamnozelena, a dolaskom jeseni lišće mijenja boju u tamno crvenu. Crvenu boju lišće zadržava preko zime, a na proljeće se opet vraća karakteristična zelena boja. Cvjetovi su dvospolni, veličine do 6 mm, zvonoliki, skupljeni po 3-12 u viseće grozdaste cvatove (Slika 3.). Ocvijeće im je dvostruko, čaška peterodijelna. Nektariji su smješteni u obliku prstena pri osnovi prašnika. Prašnici su zatvoreni unutar donje trećine cijevi vjenčića, antere su im purpurne. Cvjetna stapka je duga 3-4 mm, pri osnovi s dva predlistića. Medvjetka cvate od ožujka do lipnja. Plod je okrugla, glatka i gola crvena boba promjera oko 6-8 mm, sadrži 6-8 bubrežastih koštica sa jednom sjemenkom oštrih bridova. Dozrijeva u kolovozu i rujnu.
Razmnožava se sjemenom, vegetativno položenicama ili uzimanjem reznica u kasno ljeto.
Ljekovitost i upotreba
Sušeni list medvjetke (Uvae ursi folium) koristi se kao oficinalna biljna droga s minimalno 7 % bezvodnog arbutina. Također, sadrži i druge biološki aktivne tvari poput derivata hidrokinona, polifenola (trjeslovine 10-15 %), fenolskih kiselina, flavonoida (hiperozid, glikozid, kvercetin, mircetin), iridoida i triterpena (0,4-0,8 %). Farmakološki se učinak pripisuje se hidrokinonskim derivatima: arbutinu (5-15 %) i metilarbutinu (do 4 %). Glikozid arbutin ima antimikrobna i dezinfekcijska svojstva. Koncentracija arbutina te njegov odnos s metilarbutinom može ovisiti o geografskom porijeklu, ali i o vremenu branja droge. Arbutin i metilarbutin imaju učinak u lužnatom urinu kad se razgrađuju u hidrokinon i metilhidrokinon te imaju snažno bakteriostatičko djelovanje i dezinficiraju mokraću. Arbutin i metilarbutin najučinkovitiji su tri do četiri sata nakon ispijanja čaja.
Medvjetka ima i jako antiseptično djelovanje te je službeno odobrena kao lijek za urinarne infekcije i stoga sastavnica brojnih čajnih mješavina koje pomažu u otklanjanju bolesti bubrega i mjehura (bubrežni kamenci, upale, mokrenje u krevet). Zbog diuretskog djelovanja pomaže kod osjećaja nadutosti jer otklanja suvišnu vodu iz organizma. Čaj od medvjetke je djelotvoran i kod proljeva, šećerne bolesti, proširene prostate, ali i za čišćenje krvi. Pripravlja se na način da se jedna čajna žličica usitnjenih svježih ili osušenih listova prelije hladnom vodom i ostavi da odstoji 6-12 sati radi ekstrakcije aktivnih tvari. Prije upotrebe, čaj treba ugrijati i korisno je dodati malo natrijevog hidrogenkarbonata (sode bikarbone) kako bi se dobio bazični urin. U takvim se uvjetima (u lužnatom urinu) arbutin i metilarbutin razgrađuju u hidrokinon i metilhidrokinon i tek tada imaju bakteriostatičko djelovanje te dezinficiraju mokraću.
Čaj od medvjetke se ne preporuča piti dulje od tjedan dana jer sadrži dosta velike količine trjeslovina koje izazivaju mučninu i povraćanje te nadražuju želudac. Tijekom korištenja preparata od medvjetke potrebno je izbjegavati tvari koje zakiseljuju mokraću kao što su vitamin C, gazirana pića, limun, naranče te slatka hrana. Arbutin iz lišća medvjetke inhibira lučenje melanina te se koristi za izbjeljivanje kože. Različita istraživanja upućuju na potencijal lišća medvjetke kao prirodnog antioksidansa koji bi mogao naći primjenu i u prehrambenoj industriji. Time bi se produžio rok trajanja hrani i poboljšala njezina kvaliteta. Plodovi su jestivi, premda su opori i kiselkasta okusa. Jestivi su sirovi, ali boljeg su okusa ako se prokuhaju. Mogu se sušiti, a prema želji i samljeti. Osušeni plodovi sadrže 21 % šećera.
Kako uzgojiti medvjetku?
Medvjetka se može uzgajati u planinskom području i na lošijim tlima kao što su plitka i pjeskovita tla, ali bolje rezultate će dati na dubokim i vlažnim tlima bogatim humusom. Pomaže pri sprječavanju erozije tla na padinama i obroncima. Medvjetka za uzgoj preferira sunčane površine, iako dobre rezultate daje i u područjima uz šumu. Otporna je na snijeg i niske negativne temperature. Uzgaja se kao trajnica tako da ne zahtjeva klasičan plodored. Na istu površinu može doći nakon 4-6 godina. Na prirodnim staništima, medvjetka se vrlo jednostavno razmnožava vriježama, dok se kod plantažnog uzgoja za podizanje nasada koristi izravna sjetva sjemenom ili proizvodnja presadnica. Medvjetka koja raste na južnim osučanim položajima daje veću količinu biomase te biljke sadrže veće koncentracije arbutina. Kad su presadnice dovoljno razvijene, pikiraju se u veće pojedinačne lončiće. Preporuka je da se prve godine ostave da prezime u zaštićenom prostoru. Izravna sjetva sjemenom se preporuča u rano proljeće (ožujak) u topla ili hladna klijališta na dubinu tla 3-4 cm. Prije sjetve, sjeme je potrebno kratko namočiti u vreloj vodi (10 do 20 sekundi) te ostaviti da odstoji dva mjeseca na temperaturi od 2 do 5 °C. Krajem kolovoza, kad presadnice dosegnu visinu od 15 cm mogu se presađivati na otvoreno. Presađivanje se može obaviti ručno ili uz pomoć sadilice. Vegetativno razmnožavanje provodi se u proljeće ili u jesen uzimanjem reznica s matične biljke. Reznice dužine 5-8 cm stavljaju se u pripremljeni supstrat u zasjenjeno mjesto. Teško se ukorjenjuju te je potrebno i do godinu dana da razviju vlastiti korijen. Gnojidba se obavlja kompleksnim NPK gnojivom ujednačene formulacije hraniva u svrhu poticanja rasta rano u proljeće. Redovito navodnjavanje je jedna od obaveznih mjera koja se primjenjuje kod presađivanja presadnica i u slučaju sušnog perioda te visokih temperatura. Nakon presađivanja, rast presadnica je relativno spor te je bitno nasad održavati čistim od korova sve dok biljke kroz dvije godine ne zatvore redove i spriječe daljnje širenje i pojavu korova. Medvjetka nije sklona napadu štetnika ni razvoju bolesti, izuzev slučaja ako se uzgaja na slabo dreniranim tlima i toplijim klimatskim uvjetima kada se može pojaviti crna plijesan, hrđa i trulež korijena. Listovi se sakupljaju od svibnja do lipnja i od rujna do listopada. Kvalitetniji su listovi koji su sakupljeni u proljeće jer sadrže više arbutina. Preporuča se brati mlado potpuno razvijeno lišće bez oštećenja. Prije sušenja preporuča se odvojiti stare, potamnjele i oštećene listove te dijelove stabljike. Nakon berbe lišće je potrebno osušiti na temperaturi do 40 °C. Osušeno lišće treba biti zelene boje, sjajno i bez mirisa te pravilno skladištiti kako bi što duže zadržalo zadovoljavajuću kvalitetu odnosno ljekovita svojstva. Plodovi sazrijevaju u jesen, jestivi su, ali bez okusa te ih više preferiraju ptice i druge divlje životinje.
Čaj od medvjetke
Jedna čajna žličica usitnjenih svježih ili suhih listova prelije se hladnom vodom i ostavi 6-12 sati, kako bi se ekstrahirale aktivne tvari. Prije upotrebe na vrhu noža dobro je dodati sodu bikarbonu. Preporuča se popiti dvije do tri šalice čaja na dan. Jednako se priprema i čaj od listova brusnice.
Čajne mješavine
Kod upala mokraćovoda i mjehura preporučljiva je mješavina:
List medvjetke (Uvae ursi folium) 25 g
Herba poljske preslice (Equiseti herba) 25 g
Cvijet sljeza (Althaeae flos) 25 g
List kadulje (Salviae folium) 25 g
Od dviju čajnih žličica mješavine priprema se uvarak i pije tri puta na dan po jedna šalica čaja. Trudnicama, dojiljama i djeci mlađoj od 6 godina ne preporučuje se konzumacija medvjetke. Tijekom terapije s medvjetkom potrebno je izbjegavati slatku i kiselu hranu kao i slatke i kisele napitke, budući da spojevi medvjetke djeluju isključivo u mokraći koja je alkalna.
