Ekološka proizvodnja je način života!

Ekološka proizvodnja je način života za mladu agronomkinju i poljoprivrednicu Goranu Derežić iz Šušnjara. Njen obrt za proizvodnju ljekovitog, aromatičnog i začinskog bilja ,,Bioplanta” u općini Križ ima 20 obradivih hektara u ekološkoj proizvodnji od 2015. godine. Gorana je ujedno i predsjednica županijske Udruge ”Z-eko”. Kako kaže, ne voli se žaliti, već se hrabro suočiti sa svakim ,,novim danom” u zahtjevnoj ekološkoj proizvodnji.

Ekološka proizvodnja bi u Zagrebačkoj županiji trebala biti 100 posto do 2030. g. Na primjeru ,,Bioplante” se može vidjeti koji sve brojni izazovi stoje na tom putu. Radne snage je sve manje, pa je nužno više specijaliziranih poljoprivrednih strojeva. Što Gorana kaže o izazovima poput certifikacije eko proizvoda, kompliciranih EU fondova i tržišta koje je više od 90 posto izvozno orijentirano, pročitajte u nastavku.

• Zašto ekološka proizvodnja?

–Ekološka proizvodnja je prije svega način života, a ja sam se odmah odlučila za  istu. Moram kazati da je tome doprinjelo i moje dijete, kojem je šest godina. Kad postanete roditelj odmah se pitate kakav ćete svijet ostaviti svome nasljedniku, a dobro je započeti s obradom zemlje na ekološki prihvatljiv način. Osim toga, ja sam se i školovala da se bavim poljoprivredom, a ne recimo on line trgovinom ili prodajom. Iako u našem poslu, na obiteljskom gospodarstvu, morate biti ,,Katica za sve”.

–To znači da se tijekom dana od proljeća do zime, jer je sezona uzgoja ljekovitog bilja duga, bavite poljoprivrednom proizvodnjom na polju. Točnije njezinom preradom, ali i nizom drugih stvari, kao što je prodaja, koja je u ovoj pandemiji bila i otežana. Ja bih željela zapošljavati i plaćati radnika, a ne investirati u skupe strojeve koji ionako ne mogu zamijeniti čovjeka. Takav stav doprinosi razvoju lokalne zajednice i ekonomiji općenito. Nažalost nemamo dovoljno financijskih sredstava da bi mogli zaposliti radnike.

   Zaokružena proizvodnja

• Što i koliko proizvodite od ljekovitog bilja, odnosno koliko je to zahtjevna proizvodnja?

-Proizvodimo ljekovito i aromatično, odnosno začinsko bilje: kamilicu, mentu, matičnjak, neven, divlji kormorač, pelin, sikavicu, bosiljak, list peršin, čičak, čubar, konoplju, pasji trn... To je grm s narančastim bobicama, koji je izuzetno ljekovit. Ali nam baš trn ne uspijeva jer ga jedu voluharice, s kojima vodimo borbu. Od pasjeg trna radi se čaj, koji je jako ljekovit, jer ova biljka ima niz vitamina (A, C, E, K), kao i omega masne kiseline (3,6,7, 9, 11). U samom je vrhu i po C vitaminu, odmah iza šipka i zelene paprike, koja je na samom vrhu kao što je poznato.

–Imamo zaokruženu proizvodnju od eko sjemena u rasadnicima, bilo u plasteniku ili vani, iz kojih podižemo mlade biljke. No, ekološka proizvodnja je skupa i zahtjevna  proizvodnja. Primjerice, samo folija za matičnjak, kojeg imamo na dva polja ukupno tri hektara, košta nas 26.000 kuna po ha. Rad vas po hektaru ljekovitog bilja košta više od 50.000 kn. Tu je i hektar i pol mente.

Do pozitivne nule tek za 10 godina

• Što vas koči u još većoj i boljoj eko proizvodnji?

-Hoćemo raditi, ali i zaraditi za pristojan život, da možemo normalno funkcionirati. Trenutno proizvodnju financiramo iz skupih kredita, što znači da treba osigurati sredstva za otplatu istih. Da bi završili veliki objekt za preradu, koji je sada u probnom radu, nedostaje nam još oko 250.000 kn. Njih sada nemamo. Osim toga, od manjeg gospodarskog objekta, gdje je trebao biti moj ured, a taj posao sad obavljam u kući, zasad imamo samo temelje, koji će također morati pričekati neke bolje dane. Naime, ukupna investicija je teška oko 3,5 milijuna kuna. To je za nas jako puno i nećemo doći do pozitivne nule u idućih deset godina.

• Kakva još iskustva imate s EU fondovima?

-Nažalost imam loša iskustva s njima. Sudjelovali smo na još dva natječaja na mjeri 4.2.1. i 4.1.1. na koja smo prijavili objekt za preradu, spremište poljoprivrednih strojeva, skladišnu opremu, sušare i upravni objekt. Nažalost nismo prošli zbog nedostatka sredstava, odnosno po meni nepravedno umanjenih bodova. Iako smo se žalili, povjerenstvo APPRRR-a je zaključilo da za to nema temelja, a na njihov zaključak nema pravnog lijeka. Stoga, ostala nam je privatna tužba za koju nemamo financijskih sredstava ni vremena.

            Nedostatak radne snage

• Kako se snalazite što se tiče radne snage ?

-Meni je jako žao da nema više radne snage u poljoprivredi, jer sam pokrenula ovaj posao da mogu zaposliti ljude. Ali toga je sada sve manje, iako smo još prije četiri, pet godine imali i po 15 do 20 radnica u sezoni. Njih je iz godine u godinu sve teže naći, zato smo se morali okrenuti više nabavi poljoprivredne mehanizacije, posebno one specijalizirane, što ima i svoju cijenu, a neke smo strojeve i sami prepravljali i radili nove da bi mogli funkcionirati u obrađivanju zemlje. Na gospodarstvu radimo obiteljski, a uključena je cijela naša obitelj, dvije generacije, kao i moja sestra, od koje imam i dio zemljišta u zakupu.

• Kako ste riješili pitanje poljoprivrednog zemljišta?

-Većina zemljišta, 16 ha, u mojem je vlasništvu, a u zakupu je 4 ha. Čekamo odluku ministarstva za zakup 12 ha državnog poljoprivrednog zemljišta na 25 godina. No, sada na jednoj lokaciji imamo problem, jer je susjed, koji je bio travar i zna što to znači za okolne nasade, nedavno dao zemlju u najam za veći konvencionalni nasad kukuruza. To može biti pogubno za naše eko usjeve, koje ćemo morati zaštiti sadnjom živice, kako bi ih sačuvali od prskanja konvencionalnim zaštitnim sredstvima. Inače bi naši usjevi mogli pasti na analizi čistoće, a to znači 30 posto manju cijenu čime se ne mogu pokriti troškove eko proizvodnje. S druge strane, oko naših polja imamo i farmu s jelenima i muflonima, odnosno konjima, što nas čini sretnima, da ljudi prepoznaju na lokalnoj razini s čime se bavimo i što hoćemo raditi.

Ekološka proizvodnja zahtijeva puno strojeva

• Ima puno prigovora zbog ekoloških poticaja, preciznije rečeno oko eko hektara, koji su već premašili brojku od 100.000 hektara u RH. Kako to izgleda iz vaše perspektive?

Po meni najbolje bi bilo da nema nikakvih poticaja, odnosno da proizvodnja bude samodostatna za standardnu cijenu, što se tiče pokrivanja svih troškova prizvodnje. Agroekonomika bi trebala biti posložena tako da je isplativo proizvoditi hranu bez učešća poticaja. Tako bi se poljoprivrednici mogli posvetiti proizvodnji zdrave hrane, a ne ganjati administrativne rokove!

-Poticaji su sada dizajnirani da se potakne ljude, koji sve više hoće nešto saditi, da se uopće bave poljoprivredom. Poljoprivreda je zahtjevna i teška djelatnost, bilo što se tiče proizvodnje, bilo ruralnog prostora. Sad ljudi to eksploatiraju, što nije dobro. Držim da bi bilo idealno nešto proizvesti, a da se ne morate nikome opravdavati. Prije svega APPRRR-u, što ste i kako radili, odnosno proizvodili. Građani pune državni proračun iz kojeg se isplaćuju i poticaji, koji dobro dođu, a kad bi imali jeftiniju proizvodnju, vrlo rado bih se zahvalila na poticajima, ali sad su oni dovoljni da preživimo. Tako je sad krug zatvoren, a najsretnija bi bila da se mogu samo baviti poljoprivredom.

• Vidjeli smo na vašem gospodarstvu raznu poljoprivrednu mehanizaciju. Koliko imate traktora, a koliko ostale poljoprivredne mehanizacije?

-Imamo ukupno četiri traktora. Jedan je John Deere, sufinanciran 50 posto iz Programa ruralnog razvoja, jer nam je zaista trebao. Kupili smo ga još prije dvije godine, a bili smo prošli na projektu ruralnog razvoja. Imamo još tri traktora, od koji je jedan Fendt, a dva su IMT-ova. S novim traktorom smo lakše rješili prorede između redova na usjevima ljekovitog bilja. Prije smo s IMT-ovima, koji imaju dvostruku vuču zbog zahtjevnog terena, sve radili na sklop 70, kao i kukuruz, a sada možemo odrađivati više operacija s novim traktorom.

–Posjedujemo i kalcifikator, s obzirom da su naša tla kisela pH oko 4. Stoga svakih 4 ili 5 godina provodimo kalcifikaciju tla, kao i polagač za polaganje folije. Kombajn je za žetvu sikavice i komorača, iz 1962. ili ‘ 63 godine, malo smo ga reparirali i još uvijek je u dobrom stanju za naše potrebe. Ima mercedesov motor, a nedavno smo mu stavili i dvije nove zadnje gume.

Na cesti je prava atrakcija, a osobno upravljam njime. Bio nam je također nužan jer ne smijete u eko žetvi, zbog primjesa, koristiti druge kombajne ili ih unajmiti. Primjerice, sikavica, ne smije imati primjese glutena, jer je ona namjenjena za regeneraciju jetre. Drugi je ’67. godište potpuno izmijenjen i dorađen, a služi za branje herbe.

• Kako se nosite s korovima u ekološkoj poljoprivredi?

-Primjerice, kod mente, korov zagrnete u zemlju i ,,ugušite” ga na taj način. Imamo i precizni plinski spaljivač, kojeg smo sami izradili, dok smo pojedine dijelove naručivali iz Belgije. Međuredna obrada radi se frezanjem što je loše jer širite korove, no na našim tlima obični kultivator ne djeluje u rano proljeće i jesen na korove, a koji su veliki problem u ekološkoj poljoprivredi. Imamo i IMT-ov kultivator koji je prenamijenjen u podrivač. Na njemu su i četiri utiskivača za gnojivo uz samu biljku. Tu je i specijalizirana mehanizacija, za specijalno eko ratarenje ljekovitog bilja. Tu se nalazi češljasta drljača, koju koristimo prije zime ili u kasnu jesen, prije nego li se nasadi podignu, kad je gotova košnja, a da ih ne oštetimo. Hidraulična kopačica služi za okopavanje i rješavanje korova, a prerađen je okretač sijena u pljevilicu. Nasadi su uglavnom podignuti na foliju s navodnjavanjem kap po kap.

Premalo vremena za veće udruživanje

• Kako gledate na ambiciozan plan Zagrebačke županije da postane prva 100 posto eko zelena županija u Hrvatskoj u narednih deset godina?

-Ideja županije je vrlo dobra, pozdravljamo takve planove i namjere. Prinosi su danas veći na manjim površinama i gospodarstvima nego na onima velikim, a ne zahtijevaju pesticide i herbicide. Iako se možda čini da su ciljevi od 100 posto eko poljoprivrede malo preambiciozni, oni moraju biti visoko postavljeni da bi se stremilo izvrsnosti.

–Držim da smo mi danas 20 do 30 godina iza razvijenog zapada. Oni su davno napustili intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju, u koju smo mi tek onda krenuli. Oni već dugo povećavaju ekološku proizvodnju, ali ne njezine površine da bi grabili veće eko poticaje. Treba više podržati mala i mikro poljoprivredna gospodarstva, jer se može živjeti od eko poljoprivede na višestruku korist bilo zajednice, pojedinca ili okoliša, jer se eko vrtovi ne prskaju kemikalijama koje uništavaju plodnost tla. U Austriji ili Njemačkoj imate tako proizvođače ljekovitog bilja na 2000 kvadrata i oni su zadovoljni, jer mogu živjeti od toga.

–Moram kazati da smo uz pomoć naše županije uredili dva velika akumulacijska jezera. To je bila velika investicija od 300.000 kn. Jedno od njih je dugačko 180 m, a široko 40 m, te smo ih hidrantima i crpkama povezali s navodnjavanim zemljištem, jer je kod nas na ovoj specifičnoj mikrolokaciji, oborina vrlo malo. Klimatske promjene, posebno suša, su jako učestale posljednjih godina i ne možete više ići u ozbiljniju poljoprivrednu proizvodnju bez navodnjavanja, ali i udruživanja. Mi u našoj županijskoj udruzi ,,Z-eko”, čiji je rad revitaliziran, imamo 30 članova, ali i premalo vremena. Posebno kad krene duga sezona radova u intenzivnoj proizvodnji, premalo je vremena da bi se više posvetili zahtjevnim poslovima oko samog udruživanja i njegovim prednostima.

• Kako ste došli do izvoznih tržišta?

-Preko dva posrednika, bez nekih striktnih ugovora, došli smo do sigurnih izvoznih tržišta Švicarske, Italije i Njemačke. Međutim, s visokim troškovima proizvodnje, koju financiramo iz kredita, ne možemo konkurirati na domaćem tržištu uvoznoj robi pa smo osuđeni na izvoz u iznosu od 93 posto. Važno nam je da radimo s ljudima, koji nama uskoče kad treba. Naravno da je to ,,dvosmjerna ulica”, jer se u eko poljoprivredi puno naradite, a kad dođete kući s polja ne treba nam još dodatni stres oko prodaje ili nastupa na tržištu, što je isto zahtjevan dodatni posao, koji traži prava rješenja. Držim da ne bi trebali ulaziti u neki veći posao, a da nemate umu gdje ćete i kako to prodati. Barem kako bi pokrili toškove, koji u eko poljoprivredi nisu mali.

• Zašto imamo malo povrća u ekološkoj proizvodnji, koja ne premašuje ukupno 400 ha u RH?

-Uvozimo hranu koja se proizvodi desecima tisuća kilometara daleko od nas po dnevnici od svega jednog eura po danu. Dakle, još uvijek se to isplati dovesti u Njemačku ili Nizozemsku, prepakirati i izvesti na naše tržište. Druge EU zemlje, kao jedna Austrija, ako imaju dovoljno ponude iz vlastite proizvodnje, ne dozvoljavaju. No, mi smo ušli u EU na tzv. ,,mala vrata”. Domaći zakoni su napisani loše, kako bi potrošači bili svedeni na to da mogu platiti račune. Gospodarskog rasta nema, jer su resursi ograničeni.

–Rješenje vidim u lokalnoj zajednici, pa bile to i male općine, koja jedina ima interes da koliko toliko opstane ta lokalna proizvodnja. Ne postoji stvarni interes domaćeg tržišta za eko proizvodima, posebno što se tiče njegove prodaje u prerađevinama. Relativno je i uzak krug potrošača, koji si mogu priuštiti kod nas takve proizvode. Što se tiče proizvodnje istih, naši ljudi su vrlo povodljivi. Tako je nekoliko godina u modi bila aronija, prije nje i lavanda, a prije toga smilje, zbog kojih su se i vinogradi krčili. Ima primjera da su ljudi u takve poslove ulazili i onda kad je tržište, nakon nekoliko godina, već bilo zasićeno, pa ne treba čuditi da je doživjelo kolaps.

• Kako se može izaći iz začaranog kruga povećanja uvoza i smanjenja domaće proizvodnje?

-Domaća proizvodnja je važna, a na našem tržištu ima zaista svašta. Tako možete kupiti eko proizvod, koji to nije, iako to na njemu piše. Držim da treba više raditi i na svijesti potrošača da je kupovina domaćeg proizvoda važna na duže staze i za očuvanje našeg gospodarstva, a ne onoga iz uvoza, pa na kraju svi možemo biti na dobitku. To je pokazala i ova sadašnja kriza, kad se vidjelo koliko je važna domaća proizvodnja hrane. Ne smijemo zaboraviti da se kamilica, menta ili matičnjak, mogu i destilirati te da onda imate dva različita tržišta. Ako zapne jedno, onda imate drugo, posve različito, jer sirovinu već imate. Za nešto takvo morate investirati u destileriju, odnosno njezin pogon, kako bi imali vlastita eterična ulja, iako njih ne možete certificirati kao ekološka. Zasad nismo u mogućnosti odlučili se na još jednu veću investiciju, iako bi nam ona zasigurno dobro došla.

• Kako ste poslovali u pandemiji, odnosno krizi koju je uzrokovala korona?

-Imali smo pad prihoda, a prinosa za čak 50 posto. To je iz razloga što nismo mogli izdvojiti sami iznos od 30.000 do 40.000 kuna da pognojimo biljke kako treba na vrijeme. Naime, ono prvo zatvaranje u ožujku prošle godine još više je poremtilo tržište rada, pa smo morali sami obavljati posao.

–Osim toga, došlo je do zastoja na tržištu na početku krize. Tako da nismo mogli tražiti od kupaca avansno plaćanje, jer svake godine dižemo zajam za obrtna sredstva. Morali smo se odreći i zahtjeva za covid zajam da smo poduzetnici u poteškoćama, od HAMAG-BICRO-a, koji nas je vrtio u krug iz šupljeg u prazno. A biljke ne mogu čekati. Zajam smo dobili tek koncem lipnja. Došlo je do cijelog poremećaja u lancu, jer u proizvodnji imate pravilan ,,red vožnje”. Taj red morate poštivati da bi imali odgovarajuće prinose, pa mogu reći da je korona nažalost itekako pogodila i poljoprivredu.