Postoje samooplodne, djelomično samooplodne i stranooplodne sorte dunje, pa je u nabavci sadnica važno znati sortu kako se ne bi dogodilo da stablo obilno cvate, a slabo rađa ili da plodova uopće nema.
Obična dunja (dunja, lat. Cydonia oblonga) je jedina vrsta roda dunja (Cydonia), porodica Rosaceae. Njeno botaničko ime potječe od grčkog grada Kydonia na sjeverozapadu otoka Krete. Potječe s Kavkaza te je poznata već 4000. godina. Smatra se ljekovitom. Cvjetovi i plodovi su dekorativni pa je to uz ljekovitost još jedan razlog da se dunja uzgaja svuda gdje za nju postoje pogodni uvjeti.
Dunja bogata vitaminima
Stablo dunje je 4 do 6 m visoko drvo. Cvjeta u svibnju i lipnju i ima bijele do ružičaste cvjetove. Pošto bolje uspijeva u toplijim predjelima, kultivira se najčešće u vinogradarskom okruženju.
Plod dunje je sličan plodu jabuke ili kruške (odakle i potječu dvije sorte dunje; jabukolika i kruškolika). Od dunja je moguća priprema kompota, želea, kao i sokova. Plod dunje sadrži puno vitamina C, zatim kalij, natrij, cink, željezo, bakar, mangan, pektin i druge organske i anorganske kiseline. Sjeme dunje sadrži različite sluzi, ulja kao i otrovni cijanid glikozid.
Dunja se može cijepiti na sve tipove dunja koje se inače rabe kao vegetativne podloge za krušku. Veće značenje imaju dunja MA, MC i BA 29. Dunja MA se još zove Anžerska dunja, a BA 29 Provansalska dunja. S njima dunja ima izvrsnu podudarnost, no može se uzgajati samo na dobrim tlima koja nemaju puno fiziološki aktivnog vapna. Na suhim i pjeskovitim tlima s puno vapna mogu se rabiti sjemenjaci bijeloga gloga jer dunja s njime ima dobru podudarnost i životni vijek dulji od 50 godina.
Koji uzgojni oblik za dunju?
Od uzgojnih oblika, za dunju se preporučuju obična ili popravljena piramida, palmeta s kosim granama, pa čak i vretenasti grm. Dunja rađa na kratkim jednogodišnjim izbojcima koji rastu na dvogodišnjim ili starijim granama, slično kao mušmula i oskoruša. Rodni pup je mješoviti pup iz kojeg se razvija mladica koja na vrhu najčešće ima samo jedan cvijet. Dunja često počne rađati već u drugoj godini nakon sadnje, zbog čega se izbjegava svako nepotrebno skraćivanje izbojaka. Ima izraženu dominaciju vrha pa je rana izolacija vrhova izbojaka obavezna ako želimo imati lijepo oblikovanu i dobro obraslu krošnju. Rezidba u mirovanju uglavnom je dovoljna za dunju. Dunja je jako osjetljiva na bakterijski palež i moniliju cvijeta na što treba dosta paziti prilikom uzgoja.
Podloge dunje
Dunja MA – ova podloga ima dobru sklonost ukorjenjivanju pa se lako razmnožava bilo sa zrelim reznicama bilo nagrtanjem. Prilagođena je za teška tla, ali ne i sušna te je osjetljiva na alkalnu reakciju i aktivno vapno u tlu. Na njoj kruške obolijevaju od ferokloroze, ako je pH 7,8 – 8,2 te više od 2-3% aktivnog vapna. Stabla rano prorode i dobro rode. Plodovi su veći nego kod sjemenjaka.
Dunja MC – slabije je bujnosti od MA i BA 29. Slabo se ukorjenjuje jer se korijen rasprostire površinski. Zahtijeva plodna tla s malim postotkom aktivnog vapna (ispod 3%). Prikladna je za uzgoj u gustom sklopu. Zbog patuljastog rasta teško se formira skelet krošnje pa se preporuča samo za bujne sorte. Otporna je prema ušima i nematodama na korijenju, ali je više osjetljiva na hladnoću i sušu.
Dunja BA 29 – ima dobru sklonost za ukorjenjivanje pa se dobro razmnožava nagrtanjem panja i reznicama. Pokazuje dobru otpornost na sušu u odnosu na dunju MA, ali je u odnosu na nju osjetljivija na hladnoću i vapno u tlu. Prikladna je za južna područja gdje nema uvjeta za natapanje jer je otporna na sušu.
Sorte dunje
Leskovačka – potječe iz Srbije, više se uzgaja nego vranjska. Bere se u drugoj polovici listopada. Srednje je bujnosti i visoke rodnosti. Plod je krupan do vrlo krupan (200–500 g), okruglog oblika, limun žute boje u punoj zrelosti. Ugodne arome i okusa. Ima malo kamenih stanica. Osjetljiva na viruse. Djelomično samooplodna, oprašivač je vranjska.
Vranjska – bere se u drugoj polovini listopada. Vrlo bujna, dobre rodnosti. Plod je vrlo krupan, preko 400 g, sa primjercima i do 1.500 g. Jako mirisna sorta. Oblik ploda je kruškolik, površina ploda je neravna. Ima više kamenih stanica od leskovačke. Osjetljivija na bolesti i štetnike od leskovačke. Samooplodna je.
Champion – sorta porijeklom iz SAD. Sazrijeva u drugoj polovini listopada. Bujno stablo, visoka rodnost. Plod je vrlo krupan, kruškastog oblika. Za oprašivanje u voćnjaku s njom se sadi leskovačka.
