Mjesto na kojemu su postavljene košnice značajno utječe na količinu i kakvoću proizvoda pčela. Zbog toga pčelari nastoje košnice s pčelama što više približiti pčelinjoj paši, bilo da se radi o stacionarnim ili selećim pčelinjacima.
Prije osnivanja ili doseljavanja pčelinjaka na neko područje vrlo je važno poznavati prirodne uvjete i čovjekovu djelatnost. Pčele mogu živjeti i proizvoditi svoje proizvode u ruralnim područjima gdje je čovjekova prisutnost minimalna. Također i u ratarskim područjima gdje se na velikim površinama uzgajaju određene biljne vrste. Industrijalizacija je poljoprivredi donijela u prvom redu povećanje proizvodnje hrane za ljude i životinje. Uz pomoć strojeva u kratkom razdoblju sve su veće poljoprivredne površine koje se obrađuju.
Na njima se često uzgaja samo jedna biljna vrsta što povećava potrebu za kemijskom zaštitom. Prije kemijskih sredstava borba protiv štetnika provodila se mehanički poput plijevljenja, okopavanja, ručnog skupljanja nepoželjnih životinjskih vrsta ili njihovo lovljenje u različite klopke. Takav način je postao prespor i preskup. Zbog bujanja štetnika na uzgajanim biljkama jedini način masovne borbe postao je kemijski. U prirodi su se pokušavali pronaći spojevi koji će određeno i ciljano djelovati protiv štetnika. Kad su ih znanstvenici počeli umjetno sintetizirati nastala je nova era koja je donijela veću i jeftiniju proizvodnju ljudske i životinjske hrane ne brinući o posljedicama.
Štetna upotreba kemijskih sredstava za pčele
Kemijski spojevi za primjenu u poljoprivredi i u svakodnevnom životu namijenjeni su određenoj skupini organizama ili mikroorganizama, a zajednički naziv im je pesticidi. Pesticidi su sintetičke, rjeđe prirodne, selektivno toksične tvari, namijenjene uništavanju za poljoprivredu štetnih biljnih i životinjskih organizama. Njihova primjena najveća je u proljeće kad započinje sezona radova i takozvane kemijske zaštite u vrtovima, poljima, voćnjacima i vinogradima. Tada postoji i najveća opasnost za otrovanje pčela, a posljedično i ostalih pčelinjih proizvoda. Za pčele su najtoksičniji insekticidi, ali i neki herbicidi.
Potrebno je pozorno proučiti upute proizvođača o koncentracijama, načinima primjene i karenci. Na taj ćemo način zaštititi u prvom redu sebe, zatim pčele i ostale korisne insekte, a i što manje onečistiti okoliš. Zbog toga je veliki broj sredstava za zaštitu povučen iz slobodne prodaje. Tako se smiju prodavati u specijaliziranim prodavaonicama kupcima s iskaznicom o posjedovanju stručnog znanja za njihovu primjenu, takozvanim profesionalnim korisnicima.
Insekticide dijelimo na kontaktne (djelovanje kontaktom-dodirom) i na crijevne (djeluju putem probavnog trakta) otrove. Od otrovanja u prvom redu ugibaju pčele sabiračice. Ovisno o vrsti i koncentraciji otrova do uginuća može doći na mjestu tretiranja otrovom, na putu prema košnici ili u samoj košnici.
Kod jačih otrovanja pčelinja zajednica izgubi naglo veliki broj sabiračica, oslabi, a može i u potpunosti propasti. Ako se radi o kontaktnom otrovu pčele sabiračice mogu ga unijeti u košnicu i socijalno razmjenom prenijeti na kućne pčele. Isto tako, ako unesu pelud zagađen sredstvom koje djeluje putem crijeva, dolazi do otrovanja i ugibanja kućnih pčela, ličinki i onečišćenja same košnice.
Oprezno s upotrebom insekticida!
Kako bi se spriječila otrovanja pčela i proizvoda ne smiju se upotrebljavati kemijska sredstva otrovna za pčele u vrijeme cvatnje biljaka. Također ni u šumama za vrijeme medljikove paše. Treba naglasiti da je prije tretiranja voćaka potrebno pokositi površinu ispod da pčele ne bi posjećivale onečišćene cvjetove korova.
Prije tretiranja potrebno je na vrijeme obavijestiti pčelare određenog područja. Ujutro je potrebno zatvoriti košnice i otvoriti ventilacije. Koliko dugo ćemo pčele držati zatvorene ovisi o vrsti otrova koji se upotrebljava i načinu na koji se primjenjuje.
Za sada su posljedice primjene insekticida najvidljivije u pčelarstvu kao najmasovnijoj skupini uzgajanih insekata. Sigurno je da oni uništavaju i ostale oprašivače pa se proizvodnja plodova i sjemenja sve teže može održati. Uz pesticide i dim pojedinih tvornica sadrži otrovne tvari (olovni, fluorovi spojevi) koje se nakupljaju na bilju u okolici. Tako ono postaje otrovno za pčele i druge vrste životinja, u prvom redu biljojede.
Tvornički dim uzrokuje štetu u promjeru od 5 do 6 km. Ponekad se može dogoditi da vjetar odnese otrovne tvari i na veće udaljenosti. Danas većina tvornica ima specijalne uređaje koji sprječavaju izlazak otrovnih tvari. Tako bi do ove vrste zagađenja trebalo dolaziti samo u iznimnim slučajevima, iako su moguća u nekim pograničnim krajevima kao što je bilo ugroženo područje Slavonskog Broda. Teški metali mogu se u manjoj mjeri pronaći i na biljkama uz velike prometnice. Iz prikazanog proizlazi da je za zdravlje pčela i njihovih proizvoda jedan od najznačajnijih preduvjeta mjesto na kojemu se nalaze.
Uz preduvjet da postoji dovoljno raznovrsne pčelinje paše na određenom području potrebno je procijeniti čovjekovu djelatnost, prisutnost nezagađene vode i ostale prirodne uvjete kao osunčanost položaja, vlaga i magla, vjetrovitost i slično.
