Kivika (drugi nazivi: kivi, kiwifruit, aktinidija) je suptropska, ali i jagodasta voćna vrsta koja spada u rod Actinidia. Ovaj rod sadrži oko 70-ak različitih vrsta, no samo mali broj njih ima komercijalnu vrijednost, samo 3 vrste se uzgajaju diljem svijeta: Actinidia deliciosa (zeleni kivi), Actinidia chinensis (zlatno-žuti kivi) i Actinidia arguta (mini kivi, sibirski kivi) koja je zadobila pozornost posljednjih godina.

Prema podacima FAOSTAT-a za 2019. godinu ukupne površine u svijetu pod kivikom iznosile su 268.800 ha, a ukupna proizvodnja 4,35 milijuna tona plodova. Najveći proizvođači su Kina (oko polovice ukupne svjetske proizvodnje), Novi Zeland, Italija, Iran, Grčka i Čile. Ograničavajući čimbenici širenja su temperatura zraka, adekvatnost tla, mogućnost navodnjavanja, zaštićenost od štetnog utjecaja vjetra itd. Uspijeva do 250 m nadmorske visine.

Kivika je listopadna višegodišnja, brzorastuća vrsta, penjačica, može narasti do visine od 9 m. Životni vijek joj je oko 50 godina. Ima i značajnu ukrasnu vrijednost. Cvjetanje se odvija u kasno proljeće, u 5. i 6.mjesecu. Kivika je uglavnom dvodomna biljka, tako postoje biljke sa ženskim cvjetovima i one s muškim cvjetovima. U komercijalnim nasadima je potrebno zasaditi mušku sortu, kao oprašivača, najčešće u omjeru 1:6 (omjer može varirati od 1:3 do 1:10). Oprašivanje je uglavnom entomofilno (pomoću insekata), najčešće pčelama.

Bolesti i štetnici koji napadaju kiviku su: bakterioze, rak korijena, pjegavost lista, plamenjača, štitaste uši, savijač lista, siva plijesan, nematode, stjenice itd.

kivika
Cvat kivike

Dvostruka pergola je najčešći uzgojni oblik

Kivika voli blago kisela do neutralna tla (pH 5,5-7), duboka, dobro drenirana, glinovite ili pjeskovite teksture, bogata organskom tvari, ne slana ni teška. Kiviku treba zasaditi na sunčanim staništima, redovito provoditi gnojidbu, osigurati dovoljnu količinu vode. Osjetljiva je na hladnoću (u zimskom mirovanju može podnijeti i ispod -10 °C), osjetljiva je na vjetar. Sadnja se provodi tijekom zime i proljeća. S obzirom da je biljka penjačica, potrebno je postaviti armaturu. Plitko se ukorijenjuje (uglavnom do 40 cm). Najčešći uzgojni oblik je dvostruka pergola. Glavna mladica naraste do visine od 2 m. Razmak sadnje je najčešće 4-6 x 5-6 m.

 class=
Uzgoj kivike na pergoli

Plod je boba, jajolikog oblika, meso je jarkozelene, a kora ploda smećkaste boje, prekrivena sitnim dlačicama. Prosječna masa ploda je 40-200 g. Oko središnjeg dijela ploda nalaze se brojne sjemenke (može ih biti i više od 1000), crne boje, ugrađene u meso. Udio vode u ukupnoj masi ploda iznosi oko 85 %. Plod je specifičnog slatko-kiselog okusa.

Konzumira se u svježem stanju ili se prerađuje u voćne salate, slastice, bezalkoholna i alkoholna pića itd. Prosječni sadržaj topljive suhe tvari iznosi 8,3-14,7 % °Brixa. Plod je visoke nutritivne i zdravstvene, a niske kalorijske vrijednosti (66 kcal/100 g). Bogat je izvor različitih fitokemikalija, ugljikohidrata, proteina, polifenola, dijetalnih vlakana, vitamina, minerala, antioksidansa, flavonoida, folata itd. Od vitamina najznačajniji je sadržaj vitamina C (40-250 mg/100 g ploda), a sadrži i vitamine A, E i K. Najzastupljeniji minerali su: K, P, Ca, Na, Mg, Fe, Mn i Cu. Od šećera najzastupljeniji su glukoza i fruktoza, od organskih kiselina limunska, od pigmenata karotenoidi i klorofil.

Dozrijevanje se odvija tijekom jeseni i zime, od 10. do 12. mjeseca. Prva berba se može očekivati u 2.-4.godini poslije sadnje, a u puna rodnost u 7.-9.godini kad prinos može biti i viši od 100 kg plodova/biljci. Berba se obavlja ručno. Optimalno vrijeme berbe (za svježu upotrebu) je kad se vrijednost topljive suhe tvari kreće oko 6,2-6,5 % °Brix. Kivika je klimakterijsko voće, stoga dozrijeva još dugo vremena poslije berbe. U uvjetima temperature 0-1°C i 90-95 % relativne vlažnosti zraka može se skladištiti na razdoblje od 6 mjeseci i duže, zadržavajući kvalitetu.

Koji sortiment odabrati?

Iako je proces oplemenjivanja i selekcije sorti kivike kraći i manje kompliciran nego kod ostalih voćnih vrsta, u komercijalnom uzgoju je zastupljen mali broj sorti.

Ženske sorte

Hayward je najzastupljenija sorta kivike u svjetskoj proizvodnji (čini oko 90 %). Razvijena je 1930-ih u Novom Zelandu. Osrednje je bujnosti, dozrijeva u prvoj polovici 11. mjeseca. Plodovi su krupni, prosječne mase oko 110 g, kvalitetni, nižeg udjela topljive suhe tvari, većeg sadržaja kiselina, dobro podnose transport i skladištenje. U Kaliforniji je razvijena selekcija Haywarda, sorta Chico, koja je rodnija i krupnijeg ploda. Od sorte Hayward je razvijen velik broj klonova.

Bruno je također novozelandska sorta, u uzgoju od 1930-ih. Bujna je sorta, obilne rodnosti, pa je ponekad potrebno obaviti i prorjeđivanje. Dozrijeva u 11.mjesecu, 10-ak dana prije Haywarda. Plodovi su osrednje krupnoće, prosječne mase 70-80 g, ujednačeni, visokog sadržaja vitamina C i visokog antioksidacijskog kapaciteta. Dobro podnose transport i skladištenje. Pogodni su za preradu, konzerviranje, upotrebu u industriji. Bruno se često koristi kao podloga za druge sorte.

Monty je također novozelandska sorta, u uzgoju od 1950-ih. Vrlo je bujna, obilne rodnosti, dozrijeva u 11. mjesecu. Plodovi su osrednje krupnoće, prosječne mase 40-50 g, neujednačeni, visokog sadržaja topljive suhe tvari, pogodni za preradu.

Abbott je također novozelandska sorta, u uzgoju od 1930-ih. Vrlo je bujna, obilne rodnosti, počinje dozrijevati krajem 9. mjeseca. Plodovi su osrednje krupnoće, prosječne mase 70-80 g, dobre kvalitete.

Allison je također novozelandska sorta, u uzgoju od 1930-ih. Vrlo je bujna, obilne rodnosti, plodovi su osrednje krupnoće, prosječne mase oko 60 g, dobre kvalitete i skladišne sposobnosti.

Qinmei je sorta razvijena u Kini, gdje se najviše i uzgaja. Druga je najzastupljenija sorta na svijetu, nakon Haywarda. Ističe se dobrom otpornošću na hladnoću. Treća najzastupljenija sorta Jinkui je također razvijena u Kini.

Shimei je također kineska sorta, koja dozrijeva u prvoj polovici 10. mjeseca. Plodovi su krupni (prosječne mase 100 g), visoke kvalitete, visokog sadržaja topljive suhe tvari i vitamina C.

Tsechelidis je sorta razvijena u Grčkoj. Rano sazrijeva, krupnih je (prosječne mase 170-180 g) i ujednačenih plodova, visokog udjela vitamina C, dobrih organoleptičkih svojstava.

Ostale perspektivne ženske sorte su: Elmwood (ističe se krupnim plodom), Top-Star® (klon Haywarda), Elizabeth, Green Light®, Summerkiwi®, Earligreen®, Bo-Erica®, Halla Gold (iz Južne Koreje), Summer, Fatma, Tere (ističe se visokim sadržajem topljive suhe tvari), Madame Butterfly, Turandot, Grant Double, Greensill itd. Novije sorte su uglavnom mutacije Haywarda.

kivika
Kivika prije berbe

Muške sorte

Tomuri je novozelandska sorta, jake bujnosti, dobar je oprašivač Haywardu jer cvjetaju u isto vrijeme.

Matua je također novozelandska sorta, u uzgoju od 1950-ih, jake bujnosti, pogodan kao oprašivač za sorte koje cvjetaju ranije, pr. Abbott, Allison.

Autari je perspektivna sorta.

Neke jednodomne sorte koje su razvijene su Blake i Tere. Danas se najviše oplemenjivačkih programa kivike provodi u Novom Zelandu, Italiji, SAD-u i Kanadi. Ciljevi oplemenjivanja su stvaranje jednodomnih sorti, visokog i redovitog prinosa, ranog vremena sazrijevanja, krupnih plodova (masa>80 g), cilindričnog oblika, zelene boje mesa, sočnog i mirisnog, dobre kvalitete, sadržaja topljive suhe tvari >14% Brixa, sadržaja kiselina <1%, dobre otpornosti na mrazove, sušu, bolesti i štetnike te dobrih skladišnih svojstava.

Prethodni članakSorte ribiza
Sljedeći članakGangrena korjenova vrata – kako spriječiti najopasniju bolest paprike?
Marina Maretić, mag.ing.agr.
Rođena u Splitu, gdje završava osnovnu i srednju u školu. Preddiplomski studij Mediteranska poljoprivreda završava u Splitu, a diplomski studij na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Interesna područja su joj voćarstvo, posebno zapostavljene vrste, povrćarstvo, vinogradarstvo i dr. Rođena je u Splitu 1990. godine. U Splitu završava osnovnu školu, a potom i matematičku gimnaziju gdje maturira s odličnim uspjehom. 2009. godine upisuje preddiplomski međusveučilišni studij „Mediteranska poljoprivreda“ u Splitu koji završava 2012. godine obranom završnog rada naslova „Nutritivna i zdravstvena vrijednost plodova jagode“ te stječe titulu sveučilišne prvostupnice inženjerke agronomije. Iste godine upisuje diplomski studij „Hortikultura-Voćarstvo“ na Agronomskom fakultetu u Zagrebu koji završava 2014. godine obranom diplomskog rada naslova „Kvaliteta perspektivnih sorata jagode neutralne dužine dana uzgojenih izvan sezone“ te stječe titulu magistre inženjerke agronomije (s najvećom pohvalom). Na preddiplomskom studiju stručnu praksu obavljala je na Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu u laboratoriju i na vanjskim površinama, a tijekom studiranja na diplomskom studiju na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu obavljala je analize u laboratoriju i obrađivala je podatke u računalnim programima. Područja interesa: mediteransko voće, jagodasto voće, samoniklo voće, zapostavljene vrste, vinogradarstvo, povrćarstvo, rasadničarstvo, genetika, oplemenjivanje, botanika, kvaliteta i nutritivna vrijednost namirnica, ekološka poljoprivreda, stočarstvo, zaštita zemljopisnog podrijetla. Tijekom studiranja bila je koautor znanstvenih radova objavljenih u časopisima Pomologia Croatica i Glasnik zaštite bilja, sudjelovala je na Znanstveno-stručnom savjetovanju hrvatskih voćara 2014. godine te je dobitnica Rektorove nagrade Sveučilišta u Splitu za 2011. godinu.