Prijedlog Strategije poljoprivrede do 2030., koja za cilj ima povećanje vrijednosti poljoprivredne proizvodnje sa sadašnjih 20 na 30 milijardi kuna godišnje, te prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kojim bi se ukupno raspoloživo državno poljoprivredno zemljište stavilo u funkciju poljoprivredne proizvodnje, dva su ključna dokumenta koje je prije nekoliko tjedana usvojila Vlada RH.
Oni bi trebali biti temelj za podizanje produktivnosti. Time i za znatno povećanje konkurentnosti te usmjerenosti prema snažnom zaokretu u poljoprivredi. Strategija je krovni, strateški dokument u sektoru poljoprivrede. Njeno je donošenje predviđeno Zakonom o poljoprivredi i na koju se čeka već gotovo 20 godina. Njome se dodatno podupire provedba Nacionalne razvojne strategije RH do 2030.
Također, predstavlja temelj za izradu nacionalnog strateškog plana koji je u visokoj fazi finalizacije. Njome se predviđaju i intervencije u okviru Zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje od 2021. do 2027. Osobito važno je usmjerenje i plan da se do 2030. poveća vrijednost obujma poljoprivredne proizvodnje na 30 milijardi kuna. Također i produktivnost te snažnije poticanje poljoprivrednih gospodarstva, posebice mladih poljoprivrednika. Uz nacionalna sredstva, za provođenje strategije su od posebne važnosti pet milijardi eura iz EU fondova.
Kad je riječ o prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, odluka da se državno poljoprivredno zemljište daje u zakup putem javnog natječaja na rok između 15 i 25 godina, ovisno o vrsti proizvodnje i investicija, odnosno ulaganjima koja su predviđena gospodarskim planovima potencijalnih posjednika je dobra.
–Ambicija da se ostvari vrijednost poljoprivredne proizvodnje do 2030. godine od 30 milijardi kuna, sa zadanim ciljanim vrijednostima u prolaznim godinama, predstavlja kvalitetnu podlogu za daljnje razvijanje Strateškog plana ZPP te donošenje drugih provedbenih zakona i uredbi. Dijelove strategije bilo bi dobro prilagoditi lakšem razumijevanju korisnika u poljoprivrednom sektoru. Zakon o poljoprivrednom zemljištu je jedan od najznačajnijih zakona. On je temelj za rješavanja brojnih strukturnih dugogodišnjih problema hrvatske poljoprivrede. Okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta nužno je za razvoj produktivnosti poljoprivredne proizvodnje. Ona može konkurirati razvijenoj proizvodnji u EU, poručuju iz konzultantnske tvrtke Smarter.
–Hrvatska je zemlja malih i rascjepkanih poljoprivrednih posjeda. Kod njih je otežano poboljšanje ekonomike korištenja zemljišta. Prosječna veličina poljoprivrednog posjeda je bila i dalje je mala, iako je zadnjih godina došlo do rasta, kažu u SMARTER-u.
Izmjene odredaba – na bolje
Hrvatska raspolaže s 1.563.000 ha poljoprivrednog zemljišta. Procjenjuje se da je državnog zemljišta gotovo 740.000 ha, a slobodnog državnog zemljišta za raspolaganje oko 400.000 ha. Prije ulaska u EU prosječna veličina posjeda bila je oko 5,6 ha. Zadnjih godina ona je narasla na 11,6 ha (prema podacima EK). No, poljoprivredni posjedi su i dalje znatno manji nego što je u drugim zemljama EU, gdje je prosjek 16,6 ha. Većina razvijenih zemljama ima prosječne posjede iznad 50 ha.
Hrvatska ne može slijediti nužnost smanjenja troškova po jedinici proizvoda. Tako su domaći proizvodi u proizvodnji relativno skuplji u odnosu na svjetske cijene, a na tržištu se moraju nositi s cijenama EU konkurencije. SMARTER ocjenjuje da je dobro što su izmijenjene odredbe koje su do sada izazivale najviše nezadovoljstva poljoprivrednih proizvođača – ozbiljnih tržišnih sudionika. Prije svega, to je odredba koja propisuje da se maksimalna površina za zakup ne utvrđuje Programom raspolaganja koju donosi jedinice lokalne samouprave, već ju može odrediti jedinica lokalne samouprave u svakom pojedinom natječaju, za zakup s obzirom na specifičnosti poljoprivrednog zemljišta koje je predmet natječaja. Pri tomu se za površine veće od 50 ha propisuju dodatni uvjeti.
Prvenstvo za poljoprivrednike koji stvaraju dodanu vrijednost
Još jedno novo kvalitetnije rješenje je uvođenje kriterija za ostvarivanje prava prvenstva u natječajima za zakup u kojem se uvodi sustav bodovanja. Prednost ostvaruju ponuditelji koji stvaraju dodanu vrijednost (stočarska proizvodnja, trajni nasadi, prerada poljoprivrednih proizvoda), dosadašnji posjednici, domicilni te mladi nositelji obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.
Stručnjaci SMARTER-a smatraju da je dobro što je uvrštena promjena koja predviđa da prednost kod natječaja imaju poljoprivrednici koji su do sada koristili to zemljište, te koji su u mirnom posjedu zemljišta na temelju valjane pravne osnove, kao i odredba o potrebi dodatnog vrednovanja za one proizvođače kod kojih udio izravnih plaćanja za poljoprivredu nije veći od 30 posto ukupnih prihoda ili primitaka. To je veliki pozitivni iskorak u ovom zakonskom rješenju. Tako je Ministarstvo dalo prednost kvalitetnim proizvođačima koji i sada koriste zemljište, a drže se propisanih uvjeta iz natječaja, na temelju čega su dobili zemlju u zakup, te koji najveći dio svojih prihoda ostvaruju od poljoprivredne proizvodnje, a ne od potpora.
–Ministarstvo je pokazalo trajno opredjeljenje da se zakonima moraju poduprijeti poljoprivredni proizvođači koji proizvode. Odnosno stav da su poljoprivrednici ponajprije sudionici na tržištu, a ne socijalna kategorija, rekli su u SMARTER-u.
Kvalitetna promjena je i poticanje poljoprivrednih proizvođača proizvodnji proizvoda s većom dodanom vrijednošću. Također i okretanje prioritetnim sektorima (mliječno govedarstvo; stočarska proizvodnja; proizvodnja trajnih nasada; proizvodnja povrća).
Sve ove izmjene idu u smjeru više puta isticanog jačanja sektora koji donosi višu dodanu vrijednost u poljoprivrednoj proizvodnji. Oni su znatno složeniji i traže značajno veće proizvodne napore, veća ulaganja, radno su intenzivniji te složeniji po tehnologijama i tržišnim uvjetima.
IZVOR: Smarter
