Nekoć vrlo popularan uzgoj kunića na obiteljskim gospodarstvima, posljednjih je godina gotovo iščezao. Razlozi su mnogobrojni, od manjeg broja radno sposobnog stanovništva do smanjenog interesa za konzumacijom kunićjeg mesa. No upravo bi meso kunića zbog svoje hranjive vrijednosti trebalo biti vodilja za uzgoj na seoskim gospodarstvima, pri kojem sekundarno ostaje gnoj kunića koji je najkvalitetnije organsko gnojivo za bilo koji vid hortikulturne proizvodnje.
Uz manja ulaganja do dostatne količine mesa
Uzgoj kunića je posebno značajno spomenuti primjerice za stradalo područje Banovine. Tamo se uz relativno mala ulaganja u izgradnju i opremanje prostora za uzgoj kunića, u kratko vrijeme može proizvesti dostatna količina mesa za potrebe obiteljskog gospodarstva kao i za izravnu prodaju na kućnom pragu.
Prije nego se donese odluka o uzgoju kunića na obiteljskom gospodarstvu, potrebno je dobro proučiti osnovna načela o uzgoju kunića, odabrati pasminu, njihove potrebe za smještajem i hranidbom te odlučiti hoće li ta proizvodnja biti za osobne potrebe ili se razmišlja o prodaji živih kunića ili mesa kunića klaonički obrađenih na obiteljskom gospodarstvu ili uslužno u klaonici. Ako se planira graditi nove objekte, treba provjeriti dopuštaju li nadležni organi izgradnju takvih nastambi na odabranoj lokaciji.
Ako dopuštaju dalje moramo paziti na to da nam nastambe za uzgoj kunića budu postavljene na suhom ili dreniranom mjestu. Odabrana lokacija mora biti na mirnom položaju, gdje nema izrazite stalne ili povremene buke. Za dobro funkcioniranje proizvodnje kunićima moramo osigurati svježu vodu. Ona će biti stalno na raspolaganju. Izvori energije moraju biti dovoljni za zadovoljenje svih potreba proizvodnje, te se treba riješiti način uklanjanja izmeta.
Pasmine kunića
Pasmine kunića pogodne za uzgoj na obiteljskim gospodarstvima dijele se na teške i srednje teške pasmine. U teške (orijaške) pasmine kunića svrstavaju se kunići čija se težina odraslih grla kreće više od 5 kg, a najčešća je od 6 do 8 kg. Te se pasmine odlikuju brzim rastom, i mladi su kunići u dobi od 2 mjeseca već sposobni za klanje. Zbog kasnozrelosti za rasplod se uzimaju u dobi od 9 do 10 mjeseci i teški oko 5 kg. Ženke na godinu daju 3 legla s po 4 do 8 mladih u leglu. Ti su kunići mirnog temperamenta, ali su vrlo osjetljivi u pogledu hrane, smještaja i njege. Najznačajniji predstavnici su belgijski orijaški kunić, njemački orijaški šarac i bijeli orijaški kunić.
U skupini teških pasmina ubrajaju se kunići čija se težina odraslih grla kreće od 3,5 do 5 kg. Kunići te skupine su ranozreli i sposobni za rasplod u dobi od 4 do 5 mjeseci. Skromni su u pogledu smještaja, hranidbe i ostalih životnih uvjeta. Ženke godišnje daju 4 do 6 legla s po 6 do 8 mladih u leglu. Većina kunića te skupine radi skromnosti, dobrog zdravlja, otpornosti i velike plodnosti, pogodna je za uzgoj na veliko. Najznačajniji predstavnici su bečki plavi, novozelandski bijeli i kalifornijski kunić, a tu svakako treba spomenuti i panonskog bijelog kunića koji je dosta zastupljen u seoskom uzgoju.
Pročitajte još povezanih tema:
Smještaj i oprema za uzgoj kunića
Klanje kunića i kvaliteta mesa
Oprema, preparati i hrana za kuniće, perad, ptice, golubove itd., na www.ami-shop.hr
