Većina ljudi doživljava koprivu (Urtica dioica) kao dosadan korov koji je obično povezan s neugodnim peckanjem i svrbežom pri dodiru. Međutim, ona je besplatna i iznimno vrijedna krmna biljka za domaće životinje. Tradicionalno, sitno nasjeckani mladi listovi koprive koriste se u hranidbi pomlatka peradi.
Studije su pokazale da njezino sjeme ima antibakterijske učinke, a pomiješano s mekom hranom potiče nesivost jaja tijekom hladnog jesensko-zimskog razdoblja. Kopriva raste gotovo svugdje u prirodi, a može se naći na okućnici i u blizini naselja, između travnja i rujna. Ovisno o dostupnosti hranjivih tvari, ona je visoka između 50 i 160 cm. U proljeće koprivu možete rezati neposredno iznad tla jer tada je posvuda nježna i ukusna.
Mlade biljke imaju svijetlozeleno lišće i najbolje ih je brati između ožujka i svibnja. Prema jeseni stabljika u donjem dijelu biljke otvrdne, a listovi starenjem, zbog većeg sadržaja tanina, postaju veći i gorči, ponekad čak i nejestivi. Koprivu koja raste u vlastitom vrtu možete s vremena na vrijeme pokositi. Mlade biljke tada vrlo brzo ponovno rastu i mogu se iznova brati. Prilikom rukovanja koprivom poželjno je uvijek nositi gumene ili kožne rukavice kako se ne biste opekli, inače prijeti bolna kožna reakcija.
Ljekovita svojstva u koprivi
Poput većine samoniklog bilja i kopriva ima snažna ljekovita svojstva koja djeluju na organizam i stimuliraju stanice. Listovi sadrže brojne vitamine, minerale i aktivne sastojke, kao što su provitamin A, vitamini B skupine, folna kiselina, mravlja kiselina, te vitamini C, D i K. Od minerala najviše sadrži željeza, zatim kalcija, kalija, magnezija, cinka, natrija, fosfora, bakra i silicija. Sadržani flavonoidi posebno inhibiraju proupalne procese u organizmu.
U koprivi ima šest puta više vitamina C nego u usporedivoj količini agruma. Usto je izuzetno bogata bjelančevinama, kojih na 100 g lišća sadrži 8 g, uključujući esencijalne aminokiseline. To je čini izvrsnim izvorom biljnih bjelančevina koje, do određenog postotka (oko 9 %), može zamijeniti soju u hranidbi peradi, uz popratne zdravstvene i nutritivne dobrobiti.
Vitamin K uključen je u mnoge regulatorne metaboličke procese. Sudjeluje u stvaranju spermija, osigurava ispravnu staničnu vezu jajašca, štiti od neispravnih naslaga kalcija, jača imunološki sustav pilića, te igra važnu ulogu u regulaciji zgrušavanja krvi. Zajedno s taninskom kiselinom koja ima antivirusna svojstva, pomaže u očuvanju crijevne flore i štiti od crijevnih nametnika. Sadržani vitamin A posebno je važan tijekom razdoblja uzgoja i razvoja jer osigurava bolju kvalitetu ljuske jaja i pozitivno utječe na metabolizam ugljikohidrata i bjelančevina.
Nedostatak tog vitamina doveo bi do slabe oplodnje i valivosti te usporenog rasta pomlatka. Silicij pomaže u stvaranju kandži i kljuna, dok bakar osigurava elastične krvne žile. Karotenoidi poput luteina i beta karotena doprinose intenzivnije obojanom žumanjku. Osim toga kopriva je bogata manganom i željezom, kojih ima tri puta više nego u lucerni. Na 100 g lišća ona sadrži 700 mg kalcija, što je šest puta više od mlijeka ili blitve. Usto ima dva puta više željeza od špinata, dva puta više magnezija od kelja i dva puta više kalija od kineskog kupusa ili salate. Stoga postoje brojni razlozi da se ta biljka češće koristi u hranidbi peradi. Ali, nemojte brati lišće koprive nakon kiše. Tada gubi aromu i ima niži sadržaj aktivnih sastojaka nego u suhim danima. Stoga, čak i ako je lijepo vrijeme, pričekajte da se rosa osuši, a zatim idite u berbu.
Kao i kod većine dodatne hrane, potrebno je perad naviknuti na koprivu od najmlađe dobi. Ako sitno nasjeckanu koprivu navlažite s malo vode i umiješate u meku hranu, bit će svježijeg okusa i životinje će je lakše prihvatiti. To je dobar način za povećanje apetita peradi, osobito u vrućim danima kad ona konzumira malo krute hrane. Pomlatku se daje 15 do 20 g koprive dnevno po životinji, a odrasloj peradi 30 do 50 g, bez ikakvih negativnih posljedica.
Sušena kopriva
Listovi koprive također se mogu osušiti za zimsku hranidbu peradi. Svježe mlado lišće ljeti se suši u sjeni ili, ako je vrijeme previše vlažno, u dehidratoru na temperaturi od 50 do 60 °C. Veće količine koprive suše se tako da se cijele stabljike objese naopako na suhom mjestu. Tada se lišće jednostavno mora položiti na prozračno i suho mjesto, a zatim se nakon nekoliko dana potpuno osuši. Nakon toga se može skladištiti u posudama koje se mogu zatvoriti. Osušeno lišće koprive također se može samljeti u prah i zatim dodati u kašastu (meku) hranu kako bi se povećala njezina hranjiva vrijednost i sadržaj minerala. Odraslim životinjama dovoljno je 5 do 10 g suhe koprive dnevno. Na 100 g osušenog lišća kopriva sadrži 47 g bjelančevina, dok tostirana soja u usporedivoj količini ima 35 g. Učinak biljke je ipak najjači kad se svježe lišće upotrijebi ubrzo nakon branja.
Hranjive i ljekovite sjemenke
Ovisno o vremenu i mjestu, kopriva razvija plodove od kraja srpnja do početka rujna. U ovom trenutku lišće više ne sadrži toliko vrijednih aktivnih sastojaka, ali plodovi sve više. Kasno ljeto vrijeme je za berbu sjemena. Možete ih odmah upotrijebiti ili osušiti za zimsku zalihu. Sjemenke možete dodati u meku hranu svježe ili osušene. Budući da su prekrivene finim dlačicama, prethodno ih sameljite jer mogu izazvati neugodan osjećaj pečenja u grlu peradi. One imaju vitalizirajući učinak na tjelesne funkcije. Kad se pomiješaju u hranu onda pijetlovi postaju temperamentniji i poboljšava im se plodnost, a kokoši nesu više jaja.
Sjemenke koprive imaju visok sadržaj bjelančevina (30 %) i pripisuju im se afrodizijačka svojstva, što u praksi jamči bolju oplodnju jaja za nasad. Sadrže i vrijedna ulja. Mali zeleni plodovi koprive zaista imaju hranjiva svojstva. Ovisno o tlu i položaju, sadrže 30-80 % linolne kiseline (nezasićene masne kiseline), oko 30 g bjelančevina na 100 grama sjemena, vitamine A, C i E, karotenoide, polisaharide i sluz. Također, sadrže antioksidanse koji podržavaju tijelo u obnovi stanica i bore se protiv slobodnih radikala.
Studije su pokazale da sjeme ima antibakterijske učinke. Važno je znati da je kopriva dvodomna. To znači da postoje muške i ženske biljke. Beru se samo sjemenke ženskih biljaka koje vise u dugim, gusto prekrivenim postranim ograncima. Cvjetne glavice muške koprive su uspravne i metličaste, i samo su rijetko obrasle neuglednim zelenim cvjetovima. Kad potpuno dozrije, žensko sjeme koprive promijeni boju iz zelene u smeđu. Kad kopriva počne cvjetati, tvori cistolite, mikroskopske kristale kalijevog karbonata koji su loši za bubrege i jetru, ali zrele sjemenke ih ne sadrže.
Kako skupljati i čuvati sjeme?
Za sakupljanje sjemena trebat će vam škare za rezanje i pamučna vrećica. Odrežite postrane ogranke sa sjemenom točno u podnožju. Držeći vrećicu ispod spriječit ćete da pojedinačno sjeme padne na tlo i izgubi se. Prikupljeno sjeme prosipajte po komadu novina kod kuće i ostavite da se osuši tri do pet dana, ovisno o temperaturi. No, ne smije se izlagati suncu kako ne biste izgubili vrijedne sastojke. Svako malo okrećite sjemenke koprive kako bi se mogle ravnomjerno osušiti i da se kasnije ne formira plijesan. Osušeno sjeme uklonite sa stabljike i prebacite u staklenku.
Sjemenke koprive mogu se čuvati oko godinu dana u hermetički zatvorenoj staklenki, na hladnom i tamnom mjestu. Ako vam se žuri, sjemenke koprive možete osušiti i u pećnici. Rasporedite ih na lim za pečenje i stavite u pećnicu na oko 50 stupnjeva. To je optimalna temperatura jer se pri 70 stupnjeva sastojci sjemena uništavaju. Pećnica bi također trebala biti malo otvorena kako bi mogla izlaziti vlaga. Potrebno je povremeno okretati sjeme koje bi se trebalo osušiti nakon otprilike dva sata.
