Lutajući ljetos bespućima Lijepe Naše i družeći se sa pčelarima naučio sam puno o pčelarstvu, ali i čuo puno problema s kojima se susreću. Boraveći na Pagu, gdje imamo nadaleko poznati med od kadulje, saznao sam da bi uskoro mogli ostati bez te posebne delicije.
Svima je poznat tzv. mjesečev pejzaž otoka Paga. Zanimljivo je znati da čak i tamo u tim teškim uvjetima imamo pčelarske entuzijaste koji se bave pčelarstvom. Treba se diviti tim pčelarima jer drže pčele u gotovo nemogućim uvjetima. Sve do nedavno uspijevali su izlaziti na kraj s nedaćama koje ih tuku. Sad je, izgleda, i tom vrlo teškom pčelarenju došao kraj. Što je najzanimljivije svi u tom problemu kao krivca vide Ministarstvo poljoprivrede. Ono bi trebalo voditi brigu o svim poljoprivrednicima, pa tako i o pčelarima.
Slijede li veliki problemi za poljoprivrednike na Pagu?
Otok Pag je osim po kaduljinom medu nadaleko poznat po janjetini, a još više po paškom siru. E sad, tu nastaje problem, jer prema riječima tamošnjih pčelara, nadležno Ministarstvo potiče i sve je podredilo isključivo proizvodnji sira. Da bi se sir proizvodio u velikim količinama potreban je i veliki broj ovaca. Lokalni sirari počeli su, zaslijepljeni profitom, uzgajati sve veći broj ovaca. Sve kako bi proizvodili sve veće količine traženog sira i tu nastaje problem.
Zbog velikog broja ovaca na ograničenom prostoru dolazi skoro pa do gladovanja ovaca te pčelari svjedoče da ovce, osim što popasu sve što je zeleno, čak i kopaju korijen iz zemlje i tako se hrane. Naravno da se na taj način sve više gubi i toliko važna, za pčele, paša kadulje. Ona je u stvari i jedina pčelinja paša na otoku Pagu.
Ovdje svakako treba postaviti pitanje o dobrobiti životinja i vodi li na otoku Pagu itko o tome brigu ili su svi zaslijepljeni novcem? Lokalni pčelari ističu kako nemaju ništa protiv proizvođača sira i ostalih stočara. Međutim, smatraju da bi trebalo voditi brigu i o ostalim poljoprivrednicima, a ne sebično gledati samo svoj interes.
Ne znam kako netko može govoriti o održivoj poljoprivredi ako na prostoru gdje je nekad paslo 500 ovaca sada imamo 2000 ovaca? Ako se nastavi takav način poljoprivrede svi poljoprivrednici će imati ogromnih problema. Na ovaj će se način opustošiti ionako vegetativno siromašan otok.
Živim u nadi da će lokalni poljoprivrednici uspjeti naći zajednički jezik, ali i da će nadležno Ministarstvo početi malo šire razmišljati i kod donošenja nekih odluka poslušati sve zainteresirane strane. Konačno, postoje i modeli projekcija kako će se neka odluka provedena u praksu odraziti na sveukupnu prirodnu ravnotežu. Nadam se da će ovaj članak određene strukture potaknuti na razmišljanje i rješavanje problema.
