Pet odbora za stočarstvo Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) traže od Vlade da ograniči izvoz žitarica. Također i da stane na kraj samovolji trgovaca zbog neizdrživog pritiska na domaću proizvodnju hrane. Prije svega zbog rasta troškova stočne hrane za 50 posto.
Na konferenciji za novinare u Zagrebu sredinom ožujka, predsjednik Odbora za tovno govedarstvo Zvonimir Širjan uvodno je kazao da je situacija postala neizdrživa u svim domaćim stočarskim sektorima. Prema izračunu Fakulteta agrobiotehničkih znanosti iz Osijeka, već za prošlu godinu, hrvatski proizvođači imali su četiri kune gubitka po kilogramu svinjskog mesa, pet kuna na kilogramu junetine, a dvije kune po predanom mlijeku. Dodao je da pozivaju Vladu da ograniči izvoz barem dijela žitarica. Također i da stane na kraj samovolji trgovačkih marži na domaće prehrambene proizvode. Jer, sada se ratarske kulture mahom izvoze, a uvozi jeftina hrana upitne kvalitete po dampiškim cijenama.
Radimo sa sve većim gubicima
Predsjednik Odbora za svinjogojstvo Stjepan Kušec, kazao je da je cijeli sektor u vrlo teškom stanju. Cijene svinjskog mesa padaju, a ulazni troškovi su sve veći. Sada se, kaže nalaze pred gašenjem domaćeg svinjogojstva, iako je samodostatnost ovoga sektora na nekih 40 posto od potreba domaćeg tržišta. On drži da je nužna pomoć kod ograničenja ulaznih troškova u svu stočarsku proizvodnju. U protivnom će njezini proizvođači biti primorani na obustavljanje iste.
Predsjednik Odbora za sustav krava-tele Miško Šklempe kazao je da je sustavno zadnjih 30 godina, bez strateškog određenja prema domaćoj proizvodnji hrane, poljoprivredna spala na jako niske grane.
–Domaći proizvođači hrane ne traže nikoga da im netko nešto da što im ne pripada. Tako stvara lažna slika o hrvatskom selu da smo mi ,,parazitiʺ koji ne znamo, odnosno nećemo raditi. Mi samo tražimo iste uvjete da možemo proizvoditi pod jednakim pravima, kao i obvezama, kao i drugi europski proizvođači hrane. Stoga, molim za razumijevanje i hrvatske potrošače da nam pomognu da se za njih izborimo. Primjerice, ratar koji ima 100 ha zemljišta dobiva plavi dizel za samo 20 ha, što je velika mizerija. Osim toga, potpora za goveda u sustavu krava-tele je 100 eura. Pa tko će držati kravu godinu dana za te novce, a ne smiješ šest mjeseci prodati tele kad je ono već june na kojem samo gubiš, pita se Šklempe.
Predsjednik Odbora za mljekarstvo Igor Rešetar upozorio je da je cijena mlijeka na tržištu već otišla gore. Ali, te novce nisu dobili proizvođači mlijeka te očekuje da nadležene službe države utvrde što se dogodilo. Dodao je da se nada da će se održati domaća proizvodnja mlijeka i pored velikog rasta troškova proizvodnje. Oni su porasli na četiri kune po litri mlijeka, a on ga prodaje za nešto manje od tri kune.
Proizvođač mlijeka iz Proizvođačke organizacije ”Mliječni put Hrvatske” iz Ilmin dvora kod Čađavice Branko Karamarković, istaknuo je da većina proizvođača mlijeka ima otkupnu cijenu za litru od samo 2,7 kuna. Samo oni najbolji imaju tri kune, koja se nije mijenjala još od 2016. g., te se na nju dodaje tvornička premija, koja je isto upitna. Izlaz iz nezavidne situacije vidi u vlastitoj mljekari udruženih proizvođača jer već desetak godina ,,vrhnje beruʺ otkupljivači i trgovci. Proizvodnja mlijeka, koja je nekada hranila selo i ,,držalaʺ na životu ruralni prostor, ubrzano nestaje.
Inače, Karamarković je u mljekarstvo krenuo od nule prije 25 godina. Danas sa 120 grla stoke od kojih je 80 na mužnji, nagrađivani mljekar u Virovitičko-podravskoj županiji, kaže da ga još samo ljubav i velika upornost, a tu je i nasljednik, sin Mladen, drži u poslu koji se više ne isplati raditi. Posla je puno, troškovi su sve veći i nema naznaka da će uskoro biti bolje. Tu su i problemi s državnom zemljom u općini Čađavica. Iako ima i svoju hranu za stoku, jer uzgaja kukuruz, djetelinu, travne smjese, pšenicu, ječam i uljanu repicu. Uz to, dnevno dobije od 1200 do 1500 litara mlijeka.
Oznake na proizvodima trebaju biti vjerodostojne
Posebnim problemom, više odbora drži označavanje prehrambenih proizvoda na domaćem tržištu. Tamo vlada nered, odnosno krše se odredbe o informiranju potrošača. Potrošači ne znaju što kupuju, pa se okreću mahom prema povoljnijoj cijeni, mahom dampinškoj. Oznake na proizvodima moraju biti vjerodostojne. Zbog samovolje trgovaca, koji imaju neke svoje oznake, potrošači su u njima izgubljeni. Na proizvodima piše ,,100 posto hrvatskoʺ, a na etiketi sljedivosti vidi se da je iz neke druge zemlje.
