Puzava dobričica (lat. Glechoma hederacea L.) grošić, brstan zemaljski ili dobričanica višegodišnja je zeljasta biljka iz porodice usnjača (Lamiaceae). Latinsko ime roda potječe od grčke riječi glecon. To znači metvica. Njoj je puzava dobričica morfološki slična, dok ime vrste hederacea znači nalik na bršljan.
Rasprostranjena je u većini Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Kod nas je korovna vrsta široko rasprostranjena osim u primorskim krajevima. Rast dobričice je horizontalan, stoga u visinu naraste najviše do 50 cm. Uzduž stabljike na kratkim peteljkama do 5 cm duljine nasuprotno rastu listovi bubrežastog oblika okruglasto nazubljenih rubova. Uspravni su samo oni ogranci koji nose cvjetove. Kad ocvatu rastu prilegnuti, kao vriježe, tjerajući nove izdanke s korijenjem. Na pazušcima srednjih i gornjih listova rastu usnati cvjetovi ljubičaste ili plave boje skupljeni po 3-4 u pršljenovima. Vrijeme cvatnje je relativno dugo u rasponu od travnja sve do kolovoza.
Plod kalavac karakterističan je kod biljaka iz porodice usnjača unutar kojeg se nalazi 4 oraščića. Sjemenska proizvodnja tijekom jedne vegetacijske sezone iznosi između 60 do 200 sjemenki. Razmnožava se na dva načina, vriježama i sjemenom. Kao korov pojavljuje se na neobrađenim poljima, livadama, voćnjacima, i vrtovima. Voli zasjenjena ili blago sunčana staništa, karbonatna tla dobro obogaćena mineralnim tvarima kao što su dušik, željezo i fosfor. Indikator je zbijenih i slabo dreniranih tala.
U suzbijanju ove vrste prednost je potrebno dati nekemijskim mjerama s obzirom da dobričica privlači razne oprašivače (bumbare, pčele i dr.). Nekemijske mjere uključuju košnju i čupanje. Prilikom čupanja biljka se mora ukloniti cijela zajedno s vriježama. Dobričica se pojavljuje na travnjacima, u sjenovitim dijelovima gdje prevladava sjena. Uspješno suzbijanje kemijskim mjerama moguće je postići primjenom herbicida 2,4-D i dikambe, pojedinačno ili u kombinaciji najesen ili u rano proljeće. Osim navedenih, primjena flumioksazina može smanjiti populaciju ove vrste u vinogradima.
Djeluje citotoksično
Osim što može biti napasan korov travnjaka ova korovna vrsta odlikuje se svojim ljekovitim svojstvima. Biljka je bogata polifenolnim spojevima, flavonoidima karakterističnih antiradijacijskih i antioksidacijskih svojstva te fenolnim kiselinama. Nadzemni dio biljke bogat je alkaloidima koji djeluju citotoksično na stanične linije raka crijeva, dojke i prostate. Puzava dobričica također sadrži laktin koji može poslužiti kao insekticid u borbi protiv krumpirovih zlatica. Cijela biljka skuplja se od ožujka do lipnja tijekom cvatnje, listovi i cvjetovi mogu se posebno skupljati.
Očišćeni cvjetovi brzo se osuše rasprostrti na suncu ili obješeni u hladu na suhom mjestu uz stalno provjetravanje i učestalo prevrtanje. Puzava dobričica ima dobro protuupalno djelovanje, smiruje kašalj, olakšava simptome prehlade, pomaže kod napada bronhijalne astme, djeluje kao diuretik te pomaže funkcioniranju bubrega, mjehura, želuca i crijeva. Koristi se kod opekotina, otvorenih rana, dobro utječe na živčani sustav, bolesti metabolizma, jetre, bubrežnih kamenaca, fistula, gihta, išijasa, dječje hipersenzibilnosti, reume, febriliteta, zubobolje i iritacija područja oko očiju. Pomaže kod njegovanja kože nalik narančinoj kori koju prati celulit.
U primjeni najšire je prihvaćen čaj koji se priprema od 1 jušne žlice osušene biljke prelivene s 2 dl vode. Preporuča se konzumiranje jedne manje šalice čaja na prazan želudac, a tijekom dana je najbolje dozirati jednu žlicu čaja svakih sat vremena. Čaj se može koristiti i za vanjsku primjenu kao oblog, lokalna kupelj i sl. Priprema se tako da dvije osušene ili svježe biljke potopite u litri vode.
Isto tako za brže djelovanje može se konzumirati sok od svježe biljke koji pospješuje menstruaciju, liječi išijas i žuticu. Priprema se na način da se svježa biljku sa stabljikom usitniti te iscijedi kroz gazu. Odraslima se preporuča konzumacija soka 3 puta po 1 jušnu žlicu s vodom ili čajem, dok djeci 3 puta po 1 čajnu žličicu sa medom i razblaženim čajem. Puzava dobričica se isto tako može koristiti kao sirup, kupelj ruku i nogu, prašak, vrući oblog, mast i dr.
U prehrani se koriste listovi i cvjetovi kao dodatak varivima i juhama koje čiste tijelo od štetnih tvari nakupljenih tijekom zime. Zeleni dijelovi koriste se kao začin u raznim salatama, namazima, jajima i dr. Ne preporuča se konzumiranje sirove dobričice u većoj količini. Trudnice i dojilje te ljudi koji pate od kroničnih bolesti bubrega ili jetre trebaju se konzultirati s liječnikom prije konzumacije. Kod životinja u većim količinama djeluje toksično, simptomima febriliteta, slabijim pulsom, teškim disanjem i krvarenjem.
Andrijana Oreški, univ. bacc. ing. agr.
dr. sc. Valentina Šoštarčić
Agronomski fakultet u Zagrebu