Nangka, ili poznatiji engleski naziv jackfruit (Artocarpus heterophyllus Lam.) tropska je voćna vrsta, specifična po veličini ploda, koji je najveći od plodova koji dospijevaju na stablu. Ubraja se u porodicu Moraceae, kojoj pripadaju i smokva, dud, kruhovac itd. Pretpostavlja se da je nangka podrijetlom iz prašuma južnog dijela Indije. Koristi se za razne namjene te u narodnoj medicini.

Najviše se uzgaja na području jugoistočne Azije, najveći svjetski proizvođači su Indija, Bangladeš, Tajland i Indonezija, pa ima i različitih naziva za ovu vrstu, npr.: nangka, jaca, kathal itd. Stablo može narasti do 20-ak m visine, u prvim godinama raste oko 1,5 m godišnje, a poslije oko 0,5 m. Može doživjeti i do 100 godina. Započinje plodonositi u 5.-7.godini. Krošnja je razgranata, promjera i do 7 m. Listovi su zimzeleni, dužine i do 40 cm. Jednodomna je vrsta. Oprašivanje se odvija putem vjetra.  

Plod je pojedinačan, krupan, mase od 2 pa i do 50-ak kg, prosječne dužine 20-90 cm, širine 15-50 cm, različitog oblika: okruglog, ovalnog, izduženog, koničnog itd. Razdoblje dozrijevanja ploda traje 90-180 dana. Boja kore zrelog ploda je žućkastozelena. Na zrelom stablu godišnje sazrije prosječno 100-200, na starijima i do 500 plodova. Plod se sastoji od mesnatog, jestivog dijela, tzv. „lukovica“, kojih prosječno u jednom plodu ima 60-120. Pulpa je žute boje, okružuje sjemenke. Ostatak ploda su „vlakna“. U jednom plodu se nalazi od 30-ak pa do čak 500 sjemenki, prosječno su 2-4 cm dužine, 1-2 cm širine. Svijetlosmeđe su boje, iznutra bijele, glatke, hrskave, različitog oblika. Dobar su izvor škroba, dijetalnih vlakana, proteina i masti.

Više od 50 % ploda nije jestivo, najveći dio ploda čini kora, lukovice čine 15-30 %, a najmanji dio otpada na sjemenke (do 15 %). Uspijeva u tropskoj vlažnoj klimi, bez pojave mraza, a podnosi umjerene vjetrove, nije tolerantan na sušu i poplavu. Potrebno je osigurati navodnjavanje, minimalna potrebna količina oborina iznosi 1200 mm/godišnje.

Odgovara mu prosječna temperatura 24-35 °C, podnosi do -3 °C. U prirodi raste u šumama, do 1500 m nadmorske visine. Potrebno mu je dovoljno svjetla i prostora. U nasadima se sadi na razmake i do 12 m u redovima te 4 m između stabala. Odgovara mu duboko, dobro drenirano tlo, bogato hranjivim elementima, šljunkovito, pjeskovito ili ilovasto, pH vrijednosti 5-7,5, djelomične je tolerantnosti na slanost. Uglavnom se razmnožava sjemenom, zbog čega je velika raznolikost među sortama, prema veličini, rodnosti, obliku i ploda, senzorskim svojstvima itd. Na sjevernoj hemisferi dozrijeva u razdoblju od 5. do 10. mjeseca, neki tipovi plodonose i dvaput godišnje. Berba plodova se obavlja svakodnevno, a rok trajanja ploda poslije berbe je 2-3 dana, plodovi brzo propadaju i posmeđe. Na temperaturi 11-13 °C mogu se skladištiti 3-6 tjedana.

 class=
Stablo s plodovima

Raznolika upotreba

Pulpa se može jesti u nezrelom obliku (kao povrće, curry, u juhama, varivima), zrela se može jesti sirova, soljena, u voćnim salatama, prerađena u: sokove, alkoholna pića, džem, žele, slastice, grickalice itd., može se konzervirati, zamrzavati, sušiti.

Neotvoreni zreli plod ispušta miris koji je nekima neugodan, a okus pulpe je sličan ananasu i banani. Pulpa se upotrebljava u brojnim autohtonim jelima JI Azije, pr. u Indiji se priprema s rižom, u Indoneziji se kuha u kokosovom mlijeku. Visoke je hranjive vrijednosti i kao dobar izvor proteina idealna je namirnica u vegetarijanskoj prehrani.

Upotrebljavaju se i sjemenke, listovi i cvjetovi. Sjemenke se mogu jesti kuhane, pečene, kao grickalice, sušene, samljevene u brašno, koristiti u drugim jelima, za zgušnjavanje itd. Listovi se koriste za omotavanje druge hrane. Drvo je crvenkastosmeđe boje, cijenjeno zbog svoje otpornosti i čvrstoće, upotrebljava se u građevnoj industriji, za izradu namještaja, glazbenih instrumenata, alata, jarbola, vesla itd. Iz kore se dobiva narančasti pigment, koji se upotrebljava u tekstilnoj industriji. Listovi i vlakna ploda se koriste kao stočna hrana. Sjemenke imaju potencijal za proizvodnju bioetanola. Svi dijelovi biljke izlučuju bijeli ljepljivi lateks.

Ova vrsta se stoljećima upotrebljava u narodnoj medicini. Gotovo svi dijelovi biljke imaju pozitivan utjecaj na ljudski organizam, upotrebljava se kora stabla, korijen, lišće, plodovi itd. Djeluje antioksidativno, antibakterijsko, antifungalno, antimikrobno, protuupalno, antimalarično, antikancerogeno, antidijabetičko itd. Jača imunološki sustav, pomaže kod probavnih tegoba, trakavice, podiže energiju, doprinosi očuvanju zdravlja očiju i kože, ublažavanju oteklina, zacjeljivanju rana i čireva, snižava visoki krvni tlak, ublažava astmu, kašalj, groznicu, pomaže kod anemije, problema sa žuči, jača kosti, djeluje kao sedativ itd. Kod nas se pripravci od ovog voća mogu nabaviti u trgovinama zdrave hrane.

Prethodni članakRadovi u masliniku u srpnju
Sljedeći članakKako primijeniti sredstva za zaštitu bilja u vinogradu i voćnjaku?
Marina Maretić, mag.ing.agr.
Rođena u Splitu, gdje završava osnovnu i srednju u školu. Preddiplomski studij Mediteranska poljoprivreda završava u Splitu, a diplomski studij na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Interesna područja su joj voćarstvo, posebno zapostavljene vrste, povrćarstvo, vinogradarstvo i dr. Rođena je u Splitu 1990. godine. U Splitu završava osnovnu školu, a potom i matematičku gimnaziju gdje maturira s odličnim uspjehom. 2009. godine upisuje preddiplomski međusveučilišni studij „Mediteranska poljoprivreda“ u Splitu koji završava 2012. godine obranom završnog rada naslova „Nutritivna i zdravstvena vrijednost plodova jagode“ te stječe titulu sveučilišne prvostupnice inženjerke agronomije. Iste godine upisuje diplomski studij „Hortikultura-Voćarstvo“ na Agronomskom fakultetu u Zagrebu koji završava 2014. godine obranom diplomskog rada naslova „Kvaliteta perspektivnih sorata jagode neutralne dužine dana uzgojenih izvan sezone“ te stječe titulu magistre inženjerke agronomije (s najvećom pohvalom). Na preddiplomskom studiju stručnu praksu obavljala je na Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu u laboratoriju i na vanjskim površinama, a tijekom studiranja na diplomskom studiju na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu obavljala je analize u laboratoriju i obrađivala je podatke u računalnim programima. Područja interesa: mediteransko voće, jagodasto voće, samoniklo voće, zapostavljene vrste, vinogradarstvo, povrćarstvo, rasadničarstvo, genetika, oplemenjivanje, botanika, kvaliteta i nutritivna vrijednost namirnica, ekološka poljoprivreda, stočarstvo, zaštita zemljopisnog podrijetla. Tijekom studiranja bila je koautor znanstvenih radova objavljenih u časopisima Pomologia Croatica i Glasnik zaštite bilja, sudjelovala je na Znanstveno-stručnom savjetovanju hrvatskih voćara 2014. godine te je dobitnica Rektorove nagrade Sveučilišta u Splitu za 2011. godinu.