Sustavi napasivanja

Glavni problemi u korištenju travnjaka u Republici Hrvatskoj su kasna košnja, neadekvatna gnojidba i nekontrolirano napasivanje. Jednom riječju ne postoji sustavna organizacija korištenja travnjaka. To rezultira niskim prinosima, slabom kakvoćom krme i degradacijom travnjaka.

U mnogim područjima RH ispaša je nekontrolirana (slobodna). Pri tome se ne vodi računa ni o opterećenju pašnjaka, ni o optimalnom početku i završetku ispaše. Tijekom vegetacijske sezone životinje slobodno pasu. Pri tome dolazi do selektivnog napasivanja. Stoka bira najkvalitetnije biljne vrste koje izumiru i nestaju s travnjaka. Šire se manje kvalitetne i nepoželjne vrste jer ih stoka ne dira i omogućava im donošenje sjemena i daljnje širenje. Tako nepoželjne biljne vrste vremenom postaju dominantne na travnjaku (npr. trnovite, otrovne vrste…).

Posljedice nekontrolirane ispaše

Za osiguravanje visoke produktivnosti grla na ispaši nužno im je osigurati potrebne hranjive tvari. Zbog toga je travni pokrov neophodno koristiti u vegetativnoj fazi razvoja biljaka, kad je kvaliteta i hranidbena vrijednost biljne mase najveća.

Napasivanje je, međutim, u određenoj mjeri štetno za biljke jer im se uklanja lišće koje obavlja fotosintezu i hrani biljku. Štete nastaju i gaženjem te odlaganjem izmeta i urina. Da bi se ublažio štetan utjecaj napasivanja na pašnjak potrebno je turnus napasivanja skratiti na što kraće vrijeme. Travnjaku treba omogućiti što duže vrijeme za oporavak, tj. regeneraciju biljnog pokrova. Suština je dakle da se stoka što kraće zadržava na pašnjaku. Poslije toga se pruža odmor pašnjaku za obnovu tratine između dva turnusa napasivanja na istoj površini.

Umjesto ovakvog nepoželjnog korištenja travnjaka trebalo bi, tamo gdje je god to moguće, uvesti jednu od metoda sustavnog korištenja travnjaka. Općenito, dvije su osnovne metode napasivanja: kontinuirana ili neprekidna ispaša te rotacijska ili naizmjenična ispaša.

Kontinuirana ispaša najjednostavniji je sustav ispaše, gdje su životinje stalno prisutne na ograđenom pašnjaku kroz čitavu pašnu sezonu ili veći dio pašne sezone.  Pri tomu je važno da se tratina stalno održava na određenoj visini, ovisno o vrsti domaćih životinja ili o sustavu proizvodnje.

Tablica 1. Optimalne visine tratine za kontinuirano napasivanje

Pašnjaci proizvode krmu sezonski, samo u vegetacijskom dijelu godine, a ni tada ravnomjerno. Najjači porast krme je do lipnja, zatim dolazi do pada tijekom srpnja i kolovoza, pa opet produkcija pašnjaka raste u rujnu, ali manjim intenzitetom. U listopadu se biljke pašnjaka pripremaju za prezimljavanje i treba prestati s napasivanjem. Bilo bi idealno da krma na pašnjaku raste u skladu s potrebama životinja, dakle ravnomjerno tijekom cijele godine jer su hranidbeni zahtjevi životinja ravnomjerni tijekom cijele godine ili se čak povećavaju. Postoji nekoliko načina ublažavanja tog problema.

Jedan je način da dio pašnjaka ostavimo za košnju i spremanje sijena/silaže tijekom najintenzivnijeg rasta pašnjaka kad produkcija pašnjaka nadmašuje potrebe životinja (obično je to u proljeće/rano ljeto, tj. vrijeme 1. otkosa). Drugi način je povećanje pašnog opterećenja, stavljanjem većeg broja životinja po jedinici površine. Također, dolazak mladunčadi na svijet treba planirati prije najbujnijeg proljetnog porasta pašnjaka (idealno 1 mjesec prije početka napasivanja). Time se omogućuje preklapanje najvećih hranidbenih potreba životinja s najvećom produkcijom kvalitetne krme na pašnjaku.

U rotacijskom (pregonskom) napasivanju pašnjak se dijeli na manje jedinice, tzv. pregone, i životinje pasu jedan po jedan pregon. Dakle, samo jedan dio pašnjaka se trenutno napasuje, a ostatak se „odmara“, odnosno obnavlja za buduće napasivanje. Popašenim pregonima se omogućuje potrebno vrijeme za obnovu biljnog pokrova. Za uspješno pregonsko napasivanje potrebno je uskladiti vrijeme rotacija sa stadijem razvoja biljaka. Ovakvo napasivanje se može prakticirati u različitim intenzitetima.

Za intenzivnu proizvodnju moramo organizirati više pregona, kraće trajanje napasivanja i duža razdoblja oporavka travnjaka. Kod rotacijskog napasivanja mora se voditi računa o visini tratine do koje se vrši napasivanje, tj. o visini tratine kod koje se napasivanje obustavlja. Visina početka napasivanja je određena i za goveda iznosi 15-20 cm, a za ovce 10-15 cm. Tada tratina sadrži najviše hranjivih tvari i najbolje se koristi. Rotacijska ispaša se temelji na činjenici da ispaša, zbog kratkoće trajanja, ne djeluje štetno na biljni vigor pašnjačkih vrsta, a ograničen je i štetan utjecaj na tlo.

Tablica 2. Optimalne visine tratine kod kojih se prekida rotacijsko napasivanje

Primjeri rotacijskog napasivanja

Postoje i razne modifikacije rotacijskog napasivanja, a najčešće su: napasivanje u trake i napasivanje u slijedu.

Napasivanje u trake česti je oblik fleksibilnog rotacijskog napasivanja. Kod njega se svaki dan unutar pregona životinje pomiču na novu traku određene površine. Pregrada unutar pregona se izvodi s električnom ogradom. Površina trake obično zadovoljava dnevne ili poludnevne potrebe životinja za krmom.

Napasivanje u slijedu modifikacija je rotacijskog napasivanja koja uključuje dvije ili više grupa životinja koje pasu u slijedu na istom pregonu, a razlikuju se u zahtjevima za kvalitetom krme. Najprije pase grupa kojoj je potrebna veća kakvoća krme (grla u laktaciji, grla u tovu), a zatim grupa životinja u suhostaju. Bez obzira koji sustav napasivanja koristimo, napasivanje u jesen treba prekinuti mjesec dana prije nastupanja prvih dugotrajnijih mrazeva da bi se biljkama omogućila priprema za prezimljavanje i rano kretanje u proljeće, a pašnjak treba biti popašen na visinu oko 5 cm da se minimaliziraju štete od zime.