Godišnji plan tretiranja lijeske

Za zaštitu lijeske u našoj zemlji nema veliki broj registriranih pripravaka, ali nema niti većeg broja neželjenih organizama, pa je lijeska pogodna za ekološku proizvodnju. Ipak, ako se ne provode mjere zaštite, štete na urodu plodova lijeske može biti > 80 % (npr. zabilježeno tijekom 2020. godine).

Osim kasne zimske zaštite (nakon cvatnje lijeske, u vrijeme početka otvaranja pupova) i kasne jesenske aplikacije, najkritičnije razdoblje kad provodimo usmjerene mjere zaštite lijeske od najvažnijih štetnika i uzročnika bolesti traje od početka mjeseca svibnja do kraja mjeseca srpnja. Tada s prosječnim razmacima ne većim od 15 dana suzbijamo fitofagne stjenice i ljeskotoč te uzročnike bolesti iz skupine truleži (ali također i protiv pjegavosti i pepelnice).

Ljeskotoč (Cucurlio nucum) je najpoznatiji i najopasniji štetnik lijeske jer uzrokuje “crvljivost” i otpadanje plodova. U rodnim je nasadima zabilježen postotak oštećenih plodova 10-40 %. To je kukac kornjaš iz porodice pipa, veličine 6-9 mm,  crvenkastosmeđe boje, pokriven finim žuto-sivim dlačicama. Teško je uočljiv, a prepoznaje se lako jer ima glavu produljenu prema naprijed (dugačko, usko i zakrivljeno rilo) na vrhu kojeg se nalazi usni ustroj. Pomoću rila duboko prodire u plodove. Ima jednu generaciju godišnje. Odrasli se kukci pojavljuju od početka svibnja do kolovoza. Ženke se prije odlaganja jaja dopunski hrane izgrizajući male rupice u lišću, a poglavito bušeći mlade tek zametnute plodove koji otpadaju.

Često se na taj način hrane i na koštičavom voću, praveći rupice na plodovima koji radi toga deformiraju. U stadiju rasta i “debljanja” plodova lijeske ženke pomoću rila pojedinačno odlažu jaja, tako da se ne vidi ubodno mjesto. Nakon 5-9 dana iz odloženog jaja se razvija ličinka koja izgriza jezgru i puni plod izmetom. Bjelkaste je boje, s tamnijom glavom, bez nogu i naraste do 16 mm. Razvoj ličinke traje 25-32 dana. Napuštaju plodove kroz sitne rupice i spuštaju se na zemlju. U zemlji ispod lijeske se zapredaju i prezimljuju. U proljeće se zakukulje i početkom svibnja se pojavljuju prvi odrasli kornjaši.

Smatra se da su izravni gubici od ishrane ličinki ljeskotoča jezgrom plodova manje od posrednih šteta koje nastaju zbog naknadnog razvoja uzročnika truleži. Ubodna mjesta na plodovima lijeske ulazno su mjesto za infekcije različitim gljivičnim bolestima, posebno ako krajem svibnja i početkom lipnja bilježimo učestalo kišno razdoblje (npr. Monilinia, Nematospora, Botrytis, Fusarium). U takvim je uvjetima zabilježeno propadanje više od 50 % uroda lijeske zbog razvoja truleži plodova. Od početka ili sredine svibnja i naročito u lipnju ovaj štetnik je prisutan u nasadima i rodnim grmovima lijeske do početka ili sredine svibnja i naročito u lipnju. Tada jedna ženka može oštetiti 150 plodova, pa se više od jednog odraslog kukca po jednom stablu ili rodnim grmom smatra kritičnim brojem.

Od registriranih insekticida za suzbijanje drugih štetnika lijeske, bolji postrani učinak na ljeskotoča očekujemo od spinosada (Laser KS). Za primjenu također možemo preporučiti i biljne insekticide na osnovi koštica tropskog neem drva (NeemAzal) i prirodnog piretrina (Asset). Kritično razdoblje za suzbijanje ljeskotoča traje od sredine svibnja do sredine mjeseca srpnja.

Tablica 1. Neka sredstva za zaštitu bilja dopuštena za primjenu u našoj zemlji pri uzgoju lijeske

Vremenski uvjeti određuju pojavu bolesti

U većini voćnih nasada (pa tako u nasadima lijeske), zbog monokulture, uzročnici biljnih bolesti mogu uzrokovati gotovo dvije trećine (65 %) od sveukupno zabilježenih šteta uzrokovanih neželjenim organizmima. Njihova pojava nije svake godine jednakog intenziteta, već je  određuju vremenski uvjeti (količina i raspored oborina uz prikladnu temperaturu i vlažnost zraka), sortna osjetljivost i provedene mjere zaštite. Premda je pepelnica lijeske (Phyllactinia guttata) prvi patogen registriran još daleke 1883. godine, bolesti od kojih bilježimo najveće štete u plantažnim nasadima lijeske u našoj zemlji jesu smeđa trulež plodova (Monilinia) i trulež jezgre lješnjaka (Nematospora).

Smeđa trulež plodova lijeske (Monilinia laxa) je prvi put opisana početkom 1950-tih godina u Italiji. Negativne se promjene prepoznaju po nepravilnim svjetlo-smeđim ili kestenjastim pjegama na ljusci koje se naknadno šire po čitavoj površini ploda. Rano inficirani plodovi otpadaju, ali neki ostaju na granama do jeseni. U našoj su zemlji s plodova tako opisanih simptoma u većim plantažnim nasadima izolirani različiti uzročnici bolesti: Monilinia laxa, Monilinia fructigena, Botrytis cinerea, Alternaria spp., Cladosporium spp. i Trichotecium roseum. Nabrojene gljive lako naseljavaju na oštećene plodove od kukaca, tuče i olujnih vjetrova. Posredno su vrlo štetni kukci koji oštećuju još zelene plodove lijeske (npr. ljeskotoč, fitofagne stjenice).

Brojevi u slici

Otpali i zaraženi plodovi izvor su primarnih zaraza naredne sezone, naročito pri obilnim kišama, vlaženju duljem od 15 sati i temperaturama većim od 10°C. Zaštitu bi trebalo započeti čim se na proljeće primijete prva oštećenja od dopunske ishrane štetnih kukaca.

Budući da Monilinia vrste nisu jedini uzrok truleži plodova lijeske trebalo bi koristiti fungicide različitog (šireg) spektra djelotvornosti. Premda je u našoj zemlji registriran samo protiv pjegavosti lišća lijeske (Gnomonia leptostyla) piraklostrobin & bosklaid (Signum DF) je vrlo učinkoviti protiv različitih uzročnika truleži plodova (npr. Monilinia, Botrytis, Alternaria) i pepelnice (Phyllactinia guttata). Svakako bi u dovoljno vlažnim i ne previše vrućim uvjetima sredinom ili krajem svibnja trebalo koristiti jedan od dopuštenih bakarnih fungicida (npr. Bordoška juha WP, Neoram ili Champion WG), a naknadno je moguće primijeniti kombinirani pripravak Signum DF ili mikrobiološke pripravke (npr. Ekstrasol, BioLife).

Vrlo slična opisanoj smeđoj truleži je trulež jezgre lješnjaka (Nematospora coryli), bolest koja je prisutna u našim nasadima lijeske, a pri čijoj pojavi i širenju veliki značaj imaju stjenice (među kojima se u literaturi često spominje Gonocerus acuteangulatus). Nakon zaraze plodovi lijeske počinju žutjeti od vršnog dijela, a zatim taj dio poprimi smeđu boju. Promjene nastaju u unutrašnjosti ploda: jezgra se slabo razvija, nastaju nekroze i trulež, pa unutar ljuske ostaje praznina.

Unutrašnjost ploda može biti zaražena, a da se na površini ne primijete štetne promjene, poglavito kad stjenice sudjeluju u etiologiji truleži jezgre. Rani ubodi od stjenica tijekom svibnja i početkom lipnja u vrijeme formiranja ploda uzrokuju rano oštećenje jezgre, pri čemu se ona dalje ne razvija već se suši i pocrni. U slučaju uboda stjenica kad je već formirana jezgra tada ona postaje žuta ili smeđa i neugodna, kiselkasta, okusa. Uzročnik ove bolesti gljiva Nematospora coryli živi na organima lijeske kao saprofit, a stjenice na rilu prenose njihove infektivne stanice uzrokujući pljesnivost i propadanje jezgre. Uz dovoljno kiše i vlage, ova se bolest razvija u širokom rasponu temperatura 10-37°C. Istovremenim suzbijanjem stjenica i drugih kukaca koji prenose bolest, s kemijskim ili mikrobiološkim pripravcima smanjuje se pojava truleži jezgre plodova.

Tablica 2. Okvirni raspored primjene sredstva za zaštitu bilja u nasadima lijeske: