Pretplatnik u stanu primjećuje sitne crne mušice prozirnih krila, a dolaze od raznog ukrasnog bilja koje drži u stanu (fikus, božićna zvijezda, razne vrste dracene i sl.). Namnožile su se u velikom broju i predstavljaju problem te su iznimno aktivne i napasne. Podsjećaju ga na šampinjonske mušice. Kako se mogu suzbiti ekološki i kako kemijskim putem?

Prema opisu pretplatnika opravdano možemo posumnjati da su njegove ukrasne lončanice u stanu izvor zaraze šampinjonskim mušicama. Vrlo je izgledno da je neki od supstrata bio primarno kontaminiran ovim štetnim vrstama. Naknadno su se umnožile i proširile. Mušice iz porodice Sciaridae (rodovi Sciara i Bradysia) su dugo poznate i opisivane kao štetnici pri uzgoju jestivih gljiva. Tako se kod nas koristi naziv šampinjonske mušice. Prisutne su svugdje u prirodi i važan su sastavni dio naše faune.

Potječu iz tropskih uvjeta, odnosno optimalni ekološki čimbenik njihova razvoja je toplina, manje svjetla i visoka vlažnost. Odrasli oblici su male mušice veličine samo 1-4 mm, a imaju samo 1 par prozirnih krila. Opasne su njihove ličinke koje dosežu veličinu 8 mm, sjajno su bijele boje tijela i sjajne crne glave, nalik na glavicu pribadače. U Europi je opisano čak 600 različitih vrsta ovih mušica. Za razliku od mužjaka, ženke su dobri letači, te pronalaze i odlažu jaja pojedinačno ili u skupinama na otvorene hrpe komposta ili u zatvorene prostore u supstrat u kojem se uzgaja rasad povrća ili cvijeća.

Ženke žive u prosjeku svega 3-4 dana tijekom kojih odlože prosječno 100-150 jaja. Ukupan razvoj od jaja do odraslog oblika pri temperaturi 18°C traje 30 dana, a pri vrijednosti 30°C samo 20 dana. Ličinke se skrivaju od izravnog svjetla te se zavlače u supstrat. Na površinu izlaze samo noću, a u nedostatku hrane međusobno se proždiru. Ipak, tek se zadnjih godina sve više navode kao ekonomski značajni nametnici povrća i ukrasnog bilja. Najvažniji razlog tome su novije tehnologije. One uključuju uzgoj rasada, reznica i odraslih biljaka u gotovim supstratima, odnosno uzgoj povrća u hidroponskom načinu.

Od ukrasnih vrsta napadaju mlade biljke sobnih i balkonskih lončanica poput poinsetia, petunija, begonija, fikusa, krotona, spatifiluma, pelargonija i karanfila, a od povrća preferiraju salatu, rajčicu i papriku. Moguće su štete na jagodama ako se uzgajaju u manjim posudama ili kontejnerima. Također, štete su veće ako se rasad uzgaja u stiropornim kontejnerima. Ličinke šampinjonskih mušica su redoviti stanovnici komposta. Odrasli kukci mogu osjetiti miris raspadajuće organske tvari na 10-ak km zračne udaljenosti. Njihove ličinke se u pravilu hrane sporama i micelijem supstratnih gljiva i algama, ali kod prekobrojnog umnažanja često izgrizaju biljno tkivo.

Štete su najveće ako napadaju bazalne dijelove tek poniklih biljčica ili tek oblikovano korijenje reznica.

Korištenje preventivnih i kurativnih mjera

Suzbijanje šampinjonskih mušica obuhvaća preventivne i kurativne mjere, među kojima ističemo dodavanje kompostu pripravka iz grupe regulatora razvoja kukaca (RRK). Prema stranim iskustvima (Njemačka, Nizozemska) kurativno se ovi štetnici suzbijaju zalijevanjem supstrata jednim od insekticida, čiji izbor ovisi o kulturi na kojoj se koristi (vidi Tablicu 1.). Samo neki od navedenih registrirani su za primjenu u našoj zemlji. U novije vrijeme vrlo učinkovitu zaštitu daje primjena prirodnih neprijatelja (Steinernema, Hypoaspis), naročito pri tržnom uzgoju povrća. U tom slučaju treba provoditi mjere biološke borbe i protiv drugih štetnih organizama u zaštićenim prostorima.

Za nadzor i suzbijanje štetnih mušica potrebno je postaviti žute ljepljive ploče kraj ukrasnog bilja

Tablica 1. Strana iskustva (Njemačka, Nizozemska) kurativnog kemijskog i biološkog suzbijanja šampinjonskih mušica

SkupinaDjelatna tvarIme pripravka
karbamatimetiokarbMesurol EC*
piretroidideltametrinDecis EC
regulatori razvoja kukacafenoksikarbInsegar WG
ciflutrinTrigard WP*
  neonikotinoidiimidaklopridConfidor 200 SL**
acetamipridMospilan SP
tiametoksamActara WG**
mikrobiološki insekticidiBacillus thuringiensis israelensisBioMükk WDG*
biljni insekticidiazadirahtinNeemAzal EC
  prirodni neprijateljiSteinernema feltiaeEntonem, Sciarid
Hypoaspis aculiferEntomite Aculifer
Hypoaspis milesEntomite Miles
*navedenih pripravaka nema na hrvatskom tržištu; **od 1. siječnja 2019. zabranjena je primjena većine insekticida iz skupine neonikotinoida (imidakloprid, tiametoksam) na otvorenom u svim poljoprivrednim usjevima! Uporaba ovih pripravaka (npr. Confidor SL, Actara WG) je dozvoljena samo u zaštićenom prostoru koji je trajni staklenik, a tretirano bilje mora ostati u zaštićenom prostoru tijekom cijelog svojeg životnog vijeka

Preporuka pretplatniku koji uzgaja sobno ukrasno bilje u stanu: nabaviti i vješati kraj ukrasnih lončanica žute ljepljive ploče ili trake koje privlače odrasle mušice (ili ih staviti na drvene štapiće u lončanice). Za moguće tretiranje bilja ili supstrata koristiti biljni ili botanički insekticid NeemAzal T/S, dopušten za ekološki uzgoj bilja.

NeemAzal

Pripravak sadrži djelatnu tvar azadirahtin iz koštice tropskog drva neem, a koristi se u koncentraciji 0,3 %. Na naše tržište ga plasira tvrtka “Pro-eco”, te dolazi u manjim pakiranjima (npr. 0,05 lit. i 0,1 lit.). Prilikom tretiranja biljke nije potrebno iznositi na otvoreni prostor. Bitno je tretirati svu lisnu masu, jer se ne translocira po listu.

Prethodni članakOkrenuti zdravom životu i proizvodnji
Sljedeći članakKelj pupčar – zimski izvor zdravlja
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.