Zajedno s pitanjima zaštite okoliša i higijenske ispravnosti mesa, dobrobit životinja smatra se jednim od glavnih izazova s kojima će se suočavati stočari u narednom razdoblju. Stoga, za pretpostaviti je da će dobrobit životinja biti prvi zahtjev za sve sustave stočarske proizvodnje koji teže moralnoj i socijalnoj prihvatljivosti.
Sve je više potrošača koji želi jesti meso s “moralnom” kvalitetom, odnosno meso od životinja koje nisu samo uzgajane, držane i klane u sustavima koji promoviraju dobrobit životinja, nego također i u održivim te okolišno prihvatljivim sustavima. Sasvim je jasno da dobra kakvoća mesa ujedno podrazumijeva i držanje životinja na odgovarajući način. Meso svinja uzgajanih u dobrim okolišnim uvjetima (velika površina poda po životinji, boks nasteljen slamom, odvojena površina za defekaciju i uriniranje, ispust) ima manje gubitke (kalo) za vrijeme toplinske obrade i manje je tvrdo od svinjskog mesa svinja proizvedenih u intenzivnim proizvodnim uvjetima.
Također je utvrđeno da su svinje držane u boljim proizvodnim uvjetima postizale veće tjelesne mase u istoj dobi nego životinje koje su držane u oskudnim okolišnim uvjetima. U više istraživanja svinje držane na otvorenom, u tzv. “outdoor” sustavu pokazivale su tendenciju veće završne mase kod klanja nego svinje koje su držane u zatvorenim objektima. Svinje držane na otvorenom imale su nešto deblju leđnu slaninu u odnosu na svinje držane u zatvorenom sustavu. Ipak, ove razlike nisu bile statistički značajne. Svinje držane u boljim okolišnim uvjetima obično to pokazuju i svojim ponašanjem, za razliku od svinja držanih u oskudnim uvjetima. Kod njih se češće javljaju zloćudne individue.
Jeste li znali?
Zabilježeno je da svinje u dobrim okolišnim uvjetima četvrtinu svog vremena provode u aktivnostima usmjerenim prema podu (najčešće ležanje), dok svinje držane u lošijim proizvodnim uvjetima provode mnogo više vremena u istraživanju ograde (traže mogućnost izlaza) ili instalacija (uništavanje opreme) te značajno više pokazuju oblike asocijalnog ponašanja (guranje, griženje).
Daljnji dokazi bolje dobrobiti svinja u boljim okolišnim uvjetima dolaze uspoređujući ponašanje prasadi u zatvorenom i otvorenom sustavu. Prasad držana u zatvorenom sustavu provodi značajno više vremena u agresivnom ponašanju, a manje u hranjenju i istraživanju okoline, nego što je to slučaj s prasadi držanom na otvorenom.
Stres prije klanja
Stres prije klanja kao posljedica slabe dobrobiti ima također negativne posljedice na kakvoću mesa. Ako je stres nastupio neposredno prije klanja, dolazi do utjecaja na početna svojstva kakvoće mesa, kao što su pH, temperatura, rigor mortis (lat. mrtvačka ukočenost) te na smanjivanje kapaciteta mesa za vezanjem vode. Od izuzetne je važnosti da se svi postupci prije klanja provedu na optimalan način kako se ne bi kompromitirala kakvoća mesa, osobito u preradi u proizvode visoke vrijednosti. Stres prije klanja je isto tako povezan s pojavljivanjem tamnog, čvrstog i suhog (TČS) mesa. Utvrđeno je da TČS meso redovito dolazi od svinja koje su pokazivale određene znakove stresa dulje razdoblje prije klanja.
Dokazano je da izostanak dobrobiti za vrijeme života životinja može rezultirati proizvodnjom mesa slabije kakvoće. Zatvoreni boksovi, izolacija od drugih životinja, nedostatak stelje, glad, velika gustoća naseljenosti objekata, agresija dominantnih životinja, jednoličnost okoliša, osakaćenja, loša kakvoća zraka, sve su to čimbenici stresa koji mogu preusmjeriti prirodno ponašanje u životinja u abnormalno ponašanje.
Navedeni čimbenici stresa nemaju nužno utjecaj na kakvoću mesa, ali životinje koje su izložene stalnom ili povremenom stresu jačeg intenziteta vjerojatno imaju manju sveukupnu otpornost prema stresnim situacijama. To je povezano s nastankom blijedog, mekog i vodenastog (BMV) ili tamnog, čvrstog i suhog (TČS) mesa. Kao jedna od posljedica stalnoj izloženosti stresu, u zatvorenim sustavima proizvodnje pojavljuju se tzv. “proizvodne” bolesti. Iako brojne životinje obolijevaju i neke čak ugibaju, ukupna ekonomska učinkovitost u intenzivnom sustavu proizvodnje nadoknađuje taj gubitak. Jedan od najvećih problema u zatvorenim objektima su respiratorne bolesti.
Utvrđeno je da kod svinja držanih cijelo vrijeme u zatvorenim objektima, naročito u suptropskim područjima, više od 50 % zaklanih životinja pokazuje znakove atrofičnog rinitisa određenog stupnja ili pneumonije. Suprotno tome, u svinja koje su do 70. dana starosti držane na otvorenom, a nakon toga do klanja u dobi 140-150 dana u zatvorenom, zabilježeno je svega nekoliko slučajeva s navedenim zdravstvenim problemima.
Iako nema mnogo informacija o odnosu hrvatske javnosti prema pitanju kakvoće svinjskog mesa i dobrobiti životinja, za pretpostaviti je da će svakim danom biti sve više onih kojima će biti važno gdje su svinje uzgajane (u kakvom okolišu), kako se postupalo s životinjama, kako su hranjene itd. Stoga je red na stočarima da i za ovaj dio domaćeg i inozemnog tržišta osiguraju proizvod odgovarajuće kakvoće i svakako više cijene u odnosu na stočarske proizvode dobivene konvencionalnom proizvodnjom.
Izvor: Gospodarski kalendar
