Još dok traje zima, sve dulji dani znak su da je vrijeme planiranja radova u vrtu u novoj sezoni. Ako tlo nije smrznuto i prekriveno snijegom te premokro, idealno je za sadnju drvenastih vrsta. Drvenaste vrste posebno su zanimljive jer stvaraju okvir vrta, a pravilnim izborom vrsta prostor može biti zanimljiv tijekom cijele godine.
Stabla obično zauzimaju dosta prostora pa ih ne možemo saditi u velikom broju, pogotovo ako raspolažemo s vrtom manje površine. No, zato su grmovi pravi izbor. Premda se u našim krajevima prednost daje vazdazelenim vrstama četinjača, postoje brojne širokolisne vrste koje mogu unijeti dinamiku u svaki vrt. Listopadne vrste habitusom, teksturom kore, promjenama boje listova tijekom godine, cvatnjom, zanimljivim plodovima, a vazdazelene promjenama boje listova, cvatnjom i plodovima.
Proljeće i buđenje prirode nakon zimskog mira započinje žutom bojom. Od jaglaca koji najavljuju proljeće, narcisa koje su među prvim cvjetnim vrstama na gredicama do rascvjetalih grmova forzicije i japanske kerije, kasnije zlatne kiše, početkom ljeta petoprste i pljuskavice. Prije svih njih, još za sumornih zimskih dana žutilo se u vrtove uvlači s cvjetovima zimskog jasmina, a odmah iza njega lijeska će se okititi resama blijedo žute boje.
Zimski jasmin
Zimski jasmin (Jasminum nudiflorum) je vrsta poleglog rasta što ga čini izvrsnom vrstom za pokrivanje tla, ali i zidova. Može se saditi iznad škarpi koje će zatim pokriti dugim 2-2.5 m, zelenim, šibolikim izbojima. Vrsta je listopadna, ali dekorativno djeluju i gole zelene grane koje se slabo granaju. Ovisno o temperaturama, počinje cvasti već u studenom ili prosincu, a za blagih zima bez jakih mrazeva i snijega cvast će do proljeća.
To ga čini posebno zanimljivim s aspekta ukrasne hortikulture s obzirom da vrlo mali broj vrsta cvate u to doba godine. Listovi su nasuprotni, trodjelni, a cvjetovi intenzivno žute boje, bez mirisa. Jednostavan je za održavanje. Idealno mjesto za sadnju su od mraza i hladnoće zaštićeni položaji (npr. zid okrenut na jug). Potrebno je ukloniti suhe izbojke, a radi boljeg razgranjenja prikratiti vrhove izbojaka prije početka intenzivnog rasta u proljeće. Izbojci koji se povijaju, u kontaktu s tlom se lako zakorijenjuju te se tako biljka širi. Zbog toga jedna od mjera njege treba svakako biti obuzdavanje rasta zimskog jasmina.
Lijeska
Lijeska (Coryllus avellana) je svima poznata kao voćna vrsta, međutim postoje kultivari koji se koriste i u dekorativne svrhe. Tako je kultivar ‘Contorta’ najljepši zimi zbog specifičnog načina rasta, odnosno uočljivo spiralno izvrnutih grana. Još je ljepši kad se na granama pojave blijedo žute rese koje s vremenom postaju intenzivnije žute. Kultivar ‘Contorta’ raste sporo, ali može dosegnuti visinu i do 5 m. Kultivar ‘Pendula’ odlikuje se povijenim granama, ‘Fuscorubra’ crnosmeđim listovima, u proljeće tamnocrvenim. Lijeska je dekorativna zbog guste krošnje koju čine veliki listovi, ali i rane cvatnje (siječanj, veljača). Može se saditi pojedinačno ili u grupama. Jednostavno se razmnožava sjemenom i vegetativno korijenovim reznicama.
Forzicija
Forzicija, Forsythia × intermedia (F. suspensa × F. viridissima) listopadni je grm, visine do 3 m. Izbojci su maslinastožuti, a cvjetovi su po 2-3 zajedno, brojni, duž izbojka, tamnožuti, cvate krajem veljače i u ožujku. Vrsta se često uzgaja, a postoji i više kultivara. Intenzivna cvatnja u rano proljeće kad druge vrste još ne cvatu čini forziciju itekako traženom i čestom vrstom. Može se saditi kao slobodnorastuća živica ili pojedinačno, a naročito lijepo izgleda na tamnoj podlozi od crnogorice.
Traži osunčano do polusjenovito mjesto, nije izbirljiva u pogledu tla, niti je zahtjevna s aspekta održavanja. U povoljnim se uvjetima dosta širi, pa ju je potrebno svakih nekoliko godina orezati kako bi se ograničila u svom širenju, a grm pomladio. Pogodna je i za pospješivanje. Naime, nakon što izbojci prođu razdoblje niskih temperatura, procvast će ako se odrežu i tijekom zime stave na toplo mjesto.
Kerija
Kerija (Kerria japonica) je listopadni grm visine 2-4 m, porijeklom iz Kine i Japana. Izbojci su zeleni, šiboliki, listovi spiralno raspoređeni, duguljasto ovalni, 5-10 cm dugi, dvostruko napiljeni. Cvate u travnju i svibnju žutim cvjetovima promjera oko 3 cm. Keria se može uzgajati u vlažnom, ali dobro ocjeditom tlu na sunčanom do djelomično zasjenjenom mjestu. Od mjera njege potrebno je prorjeđivanje starih izbojaka nakon cvatnje. Razmnožava se reznicama od mekog drva ljeti ili dijeljenjem u jesen.
Zlatna kiša
Zlatna kiša ili obični zanovijet (Laburnum anagyroides) je u vrijeme cvatnje puna dugih, zlatno žutih grozdova dugih 30 cm, sastavljenim od mirisnih, leptirastih, 2 cm dugih cvjetova. Manje je drvo ili grm, naraste do 7 m. Cvate tijekom svibnja i lipnja. Raste u dubokom, vapnenastom tlu bez stagnirajuće vode i normalne hranjivosti. Orezivanje nije potrebno. Svi dijelovi biljke su vrlo otrovni ako se progutaju. Prilikom rukovanja preporučljivo je nositi rukavice i drugu zaštitnu opremu.
Petoprsta
Petoprsta (Dasiphora fruticosa) je širokolisni listopadni grm, visok 1-1,5 m te sličnog promjera. Niskog je zaobljenog rasta, grmolik. Cvjetovi su obično svijetlo žuti (ali postoje i kultivari bijelih, ružičastih i crvenih cvjetova), promjera 2,5-5 cm, pojedinačni ili u malim skupinama, s 5-latica. Cvjeta dugo vremena, od travnja – svibnja do jeseni. Odgovara joj sunčano ili lagano zasjenjeno, otporna biljka.
Pljuskavica
Pljuskavica (Hypericum calycinum) je nizak, u toplijim krajevima zimzeleni grm, puzavog rasta, do oko 1 m visok i 1–2 m širok, ali često manji. Naličje lišća je plavo-zelene boje, a u jesen lišće poprima ljubičastu boju. Cvjetovi su promjera 3–5 cm, bogati žuti. Cvjeta ljeti, od lipnja do rujna. Autohtona je biljka, popularan, poluzimzeleni vrtni grm s brojnim kultivarima. Izvrstan je za uporabu na pjeskovitim tlima ili strmim padinama kao pokrivač tla. S obzriom da uspijeva na osunčanim mjestima, ali i na zasjenjenim, pogodan je za sadnju ispod stabala. Širi se podzemnim stabljikama i umjereno podnosi sušu. Najviše mu odgovara plodno, ilovasto, ocjedito, kiselo tlo. Kako bi se postiglo što bolje prekrivanje tla, može se početkom proljeća orezati što će potaknuti njegovo širenje.
