U organizaciji saborskog zastupnika Mosta Marina Miletića, sredinom siječnja u Hrvatskom saboru održan je okrugli stol pod nazivom „Voda – naše nacionalno blago“. Cilj okruglog stola bio je senzibilizirati širu javnost o važnosti očuvanja vode i potaknuti vladajuće na donošenje učinkovitijih zakonskih rješenja vezano uz očuvanje tog prirodnog resursa.
U pozdravnom govoru zastupnik Marin Miletić istaknuo je važnost održavanja ovog okruglog stola. Naglasio kako je jedna od zadaća saborskih zastupnika da se o bitnim temama postigne zajednički konsenzus. Upravo očuvanje vode, pravo na pitku vodu je jedna od ključnih tema, koja bez obzira na različita mišljenja, treba okupiti sve zastupnike. Velik dio rasprave na okruglom stolu odnosio se na poljoprivredu i korištenje vode u poljoprivredi.
Zašto se sustavi navodnjavanja slabo koriste?
Prof. dr. sc. Davor Romić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu ukazao je na važnost vode u poljoprivredi. Naglasio je da je poljoprivreda jedan od najvećih potrošača vode. Poljoprivreda i voda su u sinergijskom odnosu, odnosno voda utječe na poljoprivredu i poljoprivreda na vodu. Podsjetio je da je Vlada 2005. godine usvojila strateški dokument „Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama“.
–Namjera je bila da se navodnjavanjem poljoprivrednih kultura smanji uvoz poljoprivrednih proizvoda i osnaži ruralni prostor, pojasnio je prof. dr. sc. Romić.
Nakon 15 godina napravljena je novelacija Nacionalnog projekta navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama. Romić je rekao kako je utvrđeno da je u 15 godina pozitivno napravljena projektna dokumentacija, polovična je implementacija sustava javnog navodnjavanja, a ono što je loše je da se projektirani sustavi adekvatno ne koriste.
–Od izgrađenih sustava tri se uopće ne koriste, a pet s jako malim potencijalom. Na žalost nemamo niti jedan sustav koji se koristi na projektiranoj razini. Razlog tome su krajnji korisnici, oni se nisu organizirali, nisu mijenjali strukturu poljoprivredne proizvodnje, kazao je Romić.
Naglasio je da je u novelaciji promijenjen način upravljanja sustavom, odnosno zahtijeva se da krajnji korisnici, a to su poljoprivredni proizvođači, budu dio upravljačkog tima sustavom.
Važnost navodnjavanja
Prof. dr.sc. Mario Njavro, također s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, govorio je o važnosti navodnjavanja i nužnosti ulaganja u infrastrukturu navodnjavanja. Naglasio je da na poljoprivredu otpada 85 posto svjetske potrošnje vode. Prema podacima UN FAO, 80 posto poljoprivredne proizvodnje ovisi o oborinama, kao izvoru vode. Navodnjava se oko 20 posto poljoprivrednih površina u svijetu, ali na njima se proizvodi oko 40 posto hrane.
–Rizici povezani s vodom prijete budućoj poljoprivrednoj proizvodnji u mnogim dijelovima svijeta. Prema izvješću Europske agencije za okoliš, Hrvatska spada u skupinu od tri europske zemlje s najvećim kumulativnim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na bruto nacionalni proizvod. Poljoprivreda će se suočiti sa sve češćim ekstremnim događajima povezanim s vodom. To će utjecati na proizvodnju, tržišta trgovinu i sigurnost hrane, tvrdi prof. dr. sc. Njavro.
Upravo u takvim okolnostima navodnjavanje postaje nužna agrotehnička mjera. Naime navodnjavanje doprinosi stabilnim i većim prinosima većoj proizvedenosti po jedinici površine i posljedično boljim financijskim učincima poljoprivredne proizvodnje.
Dostupnost javne strukture navodnjavanja doprinosi promijeni strukture proizvodnje k intenzivnijim i dohodovnijim kulturama poput voća i povrća. Uz to ima multiplikatorni efekt na cjelokupno gospodarstvo. Njavro je naveo da je infrastruktura za navodnjavanje uglavnom nerazvijena. Prevladavaju individualni i raspršeni načini korištenja vode u poljoprivredi. Unatoč bogatim resursima navodnjava se samo 1,9 posto ukupno korištenih poljoprivrednih površina. To Hrvatsku stavlja na 19 mjesto po površinama koje je moguće navodnjavati, odnosno na 17 mjesto po navodnjavanim površinama u Europi.
U Hrvatskoj od ukupno korištenih 1,56 milijuna ha poljoprivrednog zemljišta, mogućnost navodnjavanja postoji na oko 30 tisuća ha. Nacionalnim projektom gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u RH bilo je planirano dostići 65 tisuća ha do kraja 2020. g. Strategija poljoprivrede do 2030. g. taj cilj postavlja na 50 tisuća ha, rekao je Njavro.
Naveo je da spor proces izgradnje javnih sustava navodnjavanja ima svoje razloge u administraciji, dugom postupku ishođenja dokumentacije i gradnje sustava. Skroman interes za navodnjavanje od strane poljoprivrednika je posljedica prevladavajuće strukture proizvodnje, veličina i rascjepkanost poljoprivrednih površina, nepovoljnja demografska i obrazovna struktura nositelja poljoprivrednih gospodarstava, niska razina tehnologije itd.
Sandra Zokić, ravnateljica Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište Ministarstva poljoprivrede je rekla da Ministarstvo poljoprivrede radi na rješavanju detektiranih problema, među kojima je i rascjepkanost parcela.
–Kroz NPO imamo mjeru komasacije za koju je objavljen javni poziv krajem prošle godine. Prihvatljivi korisnici su jedinice lokalne samouprave. Problem je i rascjepkanost proizvodnje, jer većinom su mala poljoprivredna gospodarstva i kao agrotehnička mjera je jako važno navodnjavanje. To je ključna mjera kod kultura koje Hrvatskoj kronično nedostaju, odnosno voća i povrća. Međutim, prošle godine suša i vrlo visoke temperature smanjili su prinose i kod onih koji su navodnjavali, rekla je Zokić.
Tajana Radić iz Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) ukazala je na mogućnost korištenja bunara i bušotina u navodnjavanju.
–Zbog malih površina u središnjem i mediteranskom dijelu Hrvatske za navodnjavanje više odgovaraju bunari i bušotine dok u Slavoniji veći sustavi navodnjavanja s obzirom na ravnije i veće površine. U kontaktu smo s našim proizvođačima koji traže i legalizaciju tih bunara. Također nam se žale na visoke troškove priključaka. Od Ministarstva poljoprivrede tražili da se kroz program Ruralnog razvoja osiguraju sredstva za te troškove. Naime sama izgradnja bunara pet puta manje košta od priključka. Proizvođači su se žalili da su računi i oko 10 tisuća eura, rekla je Radić.
Mladen Jakopović, predsjednik HPK, govorio je o iskorištavanju geotermalne vode u energetsku svrhu. Naglasio je da se geotermalna energija između ostalog može koristiti u poljoprivredi, za zagrijavanje staklenika. Kao značajan geotermalni projekt za budućnost Hrvatske istaknuo je izgradnju geotermalne centrale Lunjkovec- Kutnjak.
U svom izlaganju prof.dr.sc. Robert Podolnjak s Pravnog fakulteta u Zagrebu osvrnuo se na zaštitu voda. Naglasio je da je bitno i u Ustavu zapisati neka načela o zaštiti voda s obzirom na kontinuiranu politiku Europske unije. Ona teži liberalizaciji, marketizaciji i prikrivenoj privatizaciji obavljanja javne vodoopskrbe. Spomenuo je da je na Ustavnoj razini svoju vodu zaštitila Slovenija. Na taj način je zapriječila mogućnost privatizacije usluge vodoopskrbe ili davanja te usluge u koncesiju privatnom kapitalu. Profesor Podolnjak smatra da to treba učiniti i Hrvatska .
Svi panelisti su se složili da je voda strateški hrvatski interes i nacionalno blago te se ne smije privatizirati. Poručili su da voda kao temeljno ljudsko pravo mora biti dostupna svima na području Republike Hrvatske.
