Radovi na travnjacima u proljeće

Travnjaci dobro podnose zimu, ako su na pravilan način pripremljeni u jesen. To prije svega znači prekid napasivanja i obavljanje zadnjih otkosa oko mjesec dana prije nastupa jačih mrazova (tako da biljke imaju dovoljno vremena za kaljenje-skupljanje šećera za kvalitetno prezimljavanje) te određene mjere njege i jesenska gnojidba. U proljeće mnogi jedva čekaju pustiti svoje blago na pašu, jer su im zalihe hrane često na izmaku.

Izrazito je negativno puštati životinje prerano u proljeće, pogotovo na otopljenim snijegom navlažene travnjake. Paše u to doba nema, a životinje gaženjem dodatno oslabljuju ionako zimom oslabljeni travnjak. Prije nego počne sezona napasivanja, dobro bi bilo odraditi određene agrotehničke mjere na travnjacima (mjere njege travnjaka). Te mjere uključuju:

• odvodnju suvišnih voda s vlažnih i močvarnih travnjaka
• uklanjanje kamenja, suvišnog grmlja i drveća s travnjaka
• ravnanje tla od: krtičnjaka, šteta uzrokovanih teškom mehanizacijom ili prevelikim pašnim opterećenjem po vlažnom tlu, šteta od divljači (divlje svinje)
• drljanje travnjaka
• gnojidbu i kalcizaciju (ako je potrebna)  

Naravno, treba voditi računa i o nadosijavanju prorijeđenih travnjaka i ogoljelih mjesta na travnjaku (divlje svinje, odroni, vađenje kamena, drveća…) te o pravovremenom početku napasivanja.

Odvodnja suvišnih voda s vlažnih i močvarnih travnjaka

Suviše vlažni nizinski travnjaci, a pogotovo oni močvarni, imaju visoke prinose biomase slabe hranidbene vrijednosti za preživače. Čak štoviše, travolike vrste biljaka močvarnih travnjaka sadrže silicij dioksid (kvarc) koji može izazvati upalu sluznice probavnog trakta domaćih životinja.

Poboljšanja ovih travnjaka su teška, složena i vrlo skupa. Posebno su skupe melioracije (reguliranje vodnog režima), mjere koje bi se prve morale provesti, pa tek onda sve druge mjere za popravak loših osobina tla i travnog pokrova. Ovakve travnjake treba, nakon regulacije vodnog režima (sustav otvorenih kanala ili drenaža), razorati i koristiti u određenom plodoredu, kako bi se razgradio sirovi humus. U protivnom, ako izostanu melioracije, primjena samo mineralnih ili organskih gnojiva. Time se često pokušava promijeniti i poboljšati biljni pokrov, nema efekta.

Nakon odvodnje suvišnih voda, postupno se mijenja floristički sastav. Prve se povlače biljke koje vole izobilje vode (hidrofilne biljke). Vremenom su u travnjaku najzastupljenije mezofilne vrste koje vole umjerenu opskrbu tla vodom, ni suviše suho ni suviše vlažno tlo. To su obično naši najproduktivniji i najkvalitetniji travnjaci.

Uklanjanje kamenja, suvišnog grmlja i drveća s travnjaka

Većina travnjaka u našoj zemlji zapravo je dobivena krčenjem i paljenjem šuma. Čim prestane njihovo korištenje, polako ali sigurno, oni zarastaju najprije u šikaru, a u konačnici u šumu. Najbolji način sprječavanja širenja drvenastih vrsta u travnjak je košnja, jednom godišnje. Drveće i grmlje smanjuju proizvodnu površinu travnjaka. Kod prijave poticaja te se površine odbijaju od ukupnih, što znači manje novca.

Uklanjanje drveće i grmlja može se izvesti krajem zime: sječom, krčenjem, čupanjem (najčešće pomoću mehanizacije). Sve posječene i povađene dijelove treba ukloniti s travnjaka. Nakon ovih zahvata nastaju veće ili manje rupe u tlu koje treba zatrpati zemljom, poravnati i površinu posijati travama i djetelinama i povaljati. Na pašnjacima treba ostaviti određeni broj drveća radi dobrobiti životinja (hlad).

Ravnanje tla

Uvijek je dobro prije početka vegetacijske sezone obići i pregledati travnjake. Na travnjacima se mogu pojaviti krtičnjaci, manje ili veće neravnine i plješine pod utjecajem prirodnih sila: slijeganje tla, klizanje terena, erozija, niskih temperatura; životinja u tlu i na tlu: krtice, miševi, divlje svinje, pretjeranim gaženjem domaćih životinja; transportnih sredstava i mehanizacije, pogotovo u vlažnom dijelu godine.

Na tim površinama dolazi do prorjeđenja sklopa travnjaka i smanjivanja potencijalnog godišnjeg prinosa krme, a otežana je i primjena redovitih agrotehničkih operacija (gnojidba, košnja, skupljanje biljne mase, utovar i transport). Manje neravnine se mogu poravnati ručno, a veće mehanizirano (drljače, ravnjači, brane …). Poravnane veće plješine potrebno je zasijati odgovarajućim smjesama trava i djetelina i povaljati zbog sprječavanja erozije, pogotovo na nagnutim terenima. Ako smo uklanjali veće kamenje, grmlje ili drveće, travnjak je na tim mjestima potrebno poravnati i nadosijati, ručno ili strojno.

Ako se radi o većim površinama, najbolje je koristiti sijaćice za izravnu (direktnu) sjetvu trava i djetelina. Ravnanje tla i uklanjanje manjih neravnina te krtičnjaka, može se obaviti i različitim tipovima drljača. No drljanje travnjaka ima i čitav niz drugih pozitivnih učinaka na tratinu: prozračuje tratinu i razbija slojeve odumrlih biljnih ostataka, čime ih izlaže bržoj razgradnji; potiče busanje trava i gušći sklop tratine; usitnjava i rasprostranjuje zaostalu balegu i izlaže je bržoj razgradnji. Drljanje se ne obavlja po mokrom tlu, nego treba sačekati da se tlo dovoljno prosuši da mehanizacija ne napravi veće štete od koristi. Drljače mogu biti klasične klinaste, ali i specijalizirane za travnjake: sa zupcima u obliku noža ili pera, odnosno lančaste drljače itd.

Gnojidba travnjaka

Naša tla pod travnjacima uglavnom su slabije opskrbljene hranivima. Glavni razlog je iznošenje velikih količina hraniva iz tla korištenjem travnjaka (košnjom, ispašom ili kombinirano) i izostanak gnojidbe. Gnojidbom travnjaka postižu se veći i stabilniji prinosi krme, poboljšava se njena hranidbena vrijednost, povećava se otpornost travnjaka na bolesti i klimatske stresove (sušu, zimu), mijenja se nabolje botanički sastava travnjaka itd. Travnjake treba gnojiti racionalno, odnosno, u tlo vratiti one količine gnojiva koja odgovaraju potrebama biljke, stanju usjeva, plodnosti tla, a istovremeno voditi računa o klimatskim uvjetima i mogućem prinosu.

Najbolji način utvrđivanja racionalne gnojidbe je analiza tla, te okvirno znati potencijalni prinos. Svaka tona suhe tvari krme iz tla iznese u prosjeku: 20-40 kg dušika, 2-4 kg fosfora (4,5-9 kg/ha P₂O₅), 15-40 kg kalija (18-48 kg/ha K₂O), 6-10 kg kalcija. U tlo bi trebalo vratiti barem onoliko hraniva koliko se godišnje iznese iz tla. U rano proljeće koriste se kompleksna N-P-K gnojiva s većim udjelima P i K npr. formulacije: 7-20-30, 8-26-26 i sl., a kretanjem vegetacije i poslije otkosa najčešće se koristi KAN (višekratno manje količine KAN-a).

Ako koristimo stajski gnoj, možemo ga primjenjivati od 1. ožujka do 1. svibnja, te od 1. rujna do 1. prosinca. Zreli kruti stajski gnoj je najbolje primijeniti na livade (košanice), što ranije u proljeće da se izbjegne kontaminacija 1. otkosa. Najveće godišnje dopuštene količine krutog stajskog gnoja od različitih životinja su: mliječna goveda 37,8 t/ha, mesna goveda 26,6 t/ha, perad 14,9 t/ha, svinje, 37,8 t/ha ovce 13,4 t/ha. Okvirne količine gnojovke koje se primjenjuju na travnjacima su 20 – 25 m³/ha i bilo bi je idealno injektirati u tlo. Gnojidba pašnjaka stajskim gnojem u proljeće nije preporučljiva jer životinje izbjegavaju pasti takve površine. Na pašnjacima je stajski gnoj najbolje koristiti u jesen po završetku pašne sezone.

Kalcizacija travnjaka

Veliki dio naše zemlje ima problem kiselih tala. Na takvim tlima rastu niskoproduktivni travnjaci s malim brojem kvalitetnih biljnih vrsta. Kalcizacijom popravljamo kiselost tala, povećavamo im plodnost i omogućujemo rast kvalitetnije vegetacije za hranidbu domaćih životinja. Najbolje je travnjak kalcizirati u jesen poslije prestanka korištenja, rasipanjem vapnenog materijala po površini, a može i u rano proljeće (odmah poslije topljenja snijega). Proljetna kalcizacija zahtjeva dosta oborine za unos vapnenog materijala u tlo. Količine vapnenog materijala ovise o kiselosti (pH) tla i vrsti vapnenog materijala.

Kad početi s napasivanjem u proljeće?

Pašnjaci izlaze iz zime oslabljeni i iscrpljeni od niskih temperatura, golomrazica… Važno je pustiti ih u proljeće da dovoljno narastu i počnu proizvoditi hranjive tvari potrebne za rast i razvoj. Potrebnu energiju za rast biljke crpe iz sunčeve energije u procesu fotosinteze koja se odvija u zelenom lišću. Biljka brzo pretvara tu energiju u ugljikohidrate koje može koristiti za rast ili ih skladištiti u korijen za budući rast. U jesen biljke većinu tih ugljikohidrata skladište za prezimljavanje.

U proljeće se pričuvni ugljikohidrati koriste za rani porast travnjaka. Kad biljke dosegnu visinu 10-20 cm (niske trave i mahunarke 10-15 cm, a visoke 15-20) tada su sposobne u procesu fotosinteze stvoriti dovoljno energije za rast plus dodatne ugljikohidrate za skladištenje. Poslije napasivanja, pohranjeni ugljikohidrati osiguravaju energiju za obnovu biljaka (ponovni porast) sve do točke kad biljka dovoljno naraste da stvara energiju za svoj rast i viškove energije za skladištenje. Ti se ciklusi ponavljaju kod svakog napasivanja do kraja vegetacijske sezone u jesen. Upravljanje tim ugljikohidratnim ciklusima ključ je za kvalitetan i dugotrajan pašnjak. Prerano i prečesto napasivanje ne dopuštaju obnavljanje pričuvnih hraniva u korijenu što iscrpljuje i slabi biljku, pa se sporo obnavlja i daje manji prinos.

Kod organiziranja napasivanja u proljeće važno je pustiti travnjak da se dovoljno oporavi od zime jer će ga prerano napasivanje dodatno iscrpiti i u konačnici prorijediti. Optimalna visina travnjaka za početak napasivanja ovaca i koza je 10-15 cm, a za goveda 15-20 cm u pregonskom (rotacijskom) sustavu napasivanja (tada obično počinje cvatnja maslačka). Važno je podcrtati da se životinje ne puštaju na prevlažni pašnjak, jer štete na travnjaku nastale gaženjem značajno smanjuju godišnji prinos krme, a često puta ti jače oštećeni pašnjaci su neiskoristivi u većem dijelu tekuće vegetacijske sezone.