Raštika (Brassica oleracea var. acephala) manje je poznato povrće iz porodice krstašica. Ubraja se u skupinu niskokaloričnih namirnica bogatih vrijednim vitaminima, mineralima i fitotvarima. Svojim slatko-gorkastim okusom obogaćuje okus brojnim jelima od mesa. Najčešće se upotrebljava u mediteranskoj kuhinji.
Postoji mnogo različitih formi varijeteta Brassica oleracea var. acephala. Zajedničko im je da u vegetativnoj fazi vršni pup ne tvori glavicu.
Najprihvatljivija je podjela u dvije forme: f. sabellica, mjehurastog ili kovrčavog lišća. Ona je poznata kao lisnati kelj (engl. kale). i f. viridis, koja ima glatko lišće, te se najčešće zove raštika (engl. collard). Kod nas se najviše uzgaja raštika, i to pretežno u obiteljskim vrtovima dalmatinske Zagore, dalmatinskog priobalja i otoka.
Lišće raštike se najviše koristi kuhano „na lešo“ ili zajedno s krumpirom, bobom, slanutkom i drugim povrćem kao prilog jelima od mesa te kao varivo. Najbolje ju je pripremati tako da se kratko prokuha u vodi ili kuha na pari, kako ne bi postala gorka i izgubila vrijedne hranjive tvari. U Hercegovini se priprema popularno jelo „japrak“ – sarmice sa listovima raštike.
Na području Mediterana poznata je gotovo dvije tisuće godina, gdje je jedna od najstarijih uzgajanih kupusnjača. Danas postoje brojni ekotipovi raštike, adaptirani na klimatske i edafske uvjete našeg priobalja. Iako je relativno dobro otporna na bolesti i štetnike, te ekstremne zimske i ljetne temperature, u kontinentalnom području raštika je manje poznata kupusnjača. Osim u Dalmaciji, rasprostranjena je u Hercegovini i u Crnoj Gori, a izuzetno je cijenjena u Americi.
Uzgaja se radi nježnih i mladih listova koji se sukcesivno obiru od baze prema vrhu. Okrugli ili ovalni listovi su spiralno raspoređeni i na vrhu stabljike formiraju rozetu. Rub listova može biti nazubljen ili valovit, a površina je glatka ili malo valovita, te prekrivena voštanom prevlakom. Boja listova je zelena i plavozelena, dok većina u sebi ima antocijane koji im daju crvenu boju.
U vegetativnoj fazi rasta optimalne temperature su od 15 do 20 °C, međutim dobro podnosi visoke ljetne, te niske temperature (do -10 °C) i snijeg zimi.
Najčešće se uzgaja iz presadnica. One se sade na razmak sličan kao i kod ostalih kupusnjača, 50 x 50 ili 60 x 60 cm. U Dalmaciji se sjetva za uzgoj proljetne raštike obavlja krajem veljače ili početkom ožujka, a presadnice se sade u travnju.
Mladi listovi se sukcesivno beru sve do ljeta, dok ne nastupe visoke temperature. U razdoblju suše dolazi do zaustavljanja rasta, a listovi postaju tvrdi i kožasti. Međutim, u jesen će nakon obilnijih kiša raštika razviti novo kvalitetno lišće, koje se ponovno može ubirati sve do zime.
Jesenska raštika se sije u srpnju, a presadnice se sade krajem kolovoza nakon prvih jačih kiša. Listovi se počinju brati u studenom, sve do proljeća.
Iako raštika u mediteranskom području može biti dostupna kroz cijelu godinu, listovi su najboljeg okusa tijekom hladnijih mjeseci kada raste količina ukupnih šećera.
Ako se uzgaja u kontinentalnom području, sije se u lipnju a presadnice su za sadnju spremne u kolovozu.
Iako je ova kultura dobro otporna na bolesti i štetnike, ne preporučuje se saditi na istoj površini najmanje tri godine. Za prosječan prinos od 200 kg/100 m2 preporučuje se gnojiti sa 1,2 kg N, 0,8 kg P2O5 i 1,8 kg K2O na 100 m2. Dio dušika se daje u prihrani, poslije obilnijih kiša.
Raštika se odlikuje većom hranidbenom vrijednošću u odnosu na poznatije predstavnike porodice krstašica, kao što su kupus i kelj. Siromašna je kalorijama, bjelančevinama i ugljikohidratima, a obiluje vitamina i mineralima. Njeni listovi su vrijedan izvor kalcija i željeza, a posebice mangana, cinka, luteina i β-karotena kojima se pripisuje antioksidativno djelovanje. Zbog sadržaja glukozinolata, raštika ima preventivnu ulogu u pojavi malignih oboljenja. Osim vitamina B skupine, sadrži dosta vitamina C (105 mg/100 g svježeg lišća), te vitamina A i E, pa se nerijetko popularno naziva riznicom zdravlja.
Raštika pozitivno djeluje na ljudsko zdravlje, posebno kod tegoba s krvnim tlakom, te za jačanje kostiju. Sadrži folnu kiselinu bitnu za razvoj središnjeg živčanog sustava. Budući da ju tijelo ne može samo proizvesti, posebno se preporučuje konzumirati u ranim fazama trudnoće.
Iako je ova kupusnjača nutritivno vrijedna, te iznimno otporna povrtna vrsta rijetko se uzgaja. Najmanje je zastupljena u kontinentalnom području. Budući da pozitivno djeluje na zdravlje i ima preventivnu ulogu u razvoju brojnih bolesti, potrebno ju je popularizirati kako bi postala učestalija namirnica u kulinarstvu.
