Krumpir je važna poljoprivredna kultura u Hrvatskoj i sadi se na oko 10.000 ha površina. Prinosi značajno variraju između različitih godina te se godišnje proizvede oko 150.000 do 175.000 tona krumpira. To daje prosječni prinos od 15-17 t/ha. Nažalost, u svjetlu današnje moderne proizvodnje krumpira, gdje se postižu prinosi i veći od 60 t/ha, ovo su vrlo niski i često nerentabilni prinosi. Osim nepovoljnih klimatskih uvjeta (niska temperatura, suša i dr.) gnojidba je svakako čimbenik koji značajno utječe na visinu ostvarenog prinosa.
Zemljopisno, najveće površine pod krumpirom (oko 60 %) nalaze se na području sjeverozapadne Hrvatske, odnosno dvije županije; Međimurske i Varaždinske. Osim tih područja, prisutna je proizvodnja mladog krumpira na području Istre i Dalmacije (područje Zadarske županije) te na području Like. Proizvodnja krumpira za preradu vezana je uz dvije tvornice u Hrvatskoj (područje mjesta Hercegovac u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i područje oko Donjeg Miholjca u Osječko-baranjskoj županiji).
Dodatni problem u primjeni moderne tehnologije u gnojidbi krumpira je velika usitnjenost gospodarstva koji se bave proizvodnjom krumpira. Tako se proizvodnjom krumpira bavi oko 11.000 poljoprivrednih gospodarstava. Proizvodnju veću od 50 ha ima svega 10-ak gospodarstava u Hrvatskoj, od kojih je najveći proizvođač tvrtka Kanaan d.o.o., iz Donjeg Miholjca, gdje se nalazi najveći pogon za preradu krumpira u Hrvatskoj. Kako bi se ostvarili veći i rentabilniji prinosi u proizvodnji krumpira, svakako je potrebno dodatno ulagati u tehnologiju gnojidbe. U tom kontekstu, gnojidba cinkom (Zn) zauzima vrlo važno mjesto.
Fiziološka važnost cinka
Cink ima važnu fiziološku ulogu u rastu i razvoju krumpira. Cink je uključen u važne fiziološke procese sinteze prirodnih hormona rasta (auksina. U slučaju nedostatka cinka, rast i razvoj krumpira je vrlo slab. Isto tako, u uvjetima nedostatka cinka dolazi do slabog zametanja gomolja, te se vrlo često, razvija mali broj gomolja. Cink je aktivator brojnih enzima u biljci (alkohol-dehidrogenaze, superoksid dismutaze i dr.).
Kod pravilne gnojidbe krumpira cinkom, dolazi do stvaranja veće količine askorbinske kiseline i smanjenog stvaranja triozina i ukupnih fenola, što je vrlo važno u proizvodnji industrijskog krumpira. Cink ima važnu ulogu u sintezi molekule klorofila, metabolizmu ugljikohidrata i diobi stanica kod rasta. Optimalna količina cinka u tlu kod ekstrakcije mikroelemenata s EDTA otopinom iznosi 5-10 ppm. U listu optimalna količina cinka mjerena u početku zametanja gomolja iznosi 20-40 ppm cinka.
Zbog čega dolazi do nedostatka cinka kod uzgoja krumpira?
Mnogi nepovoljni klimatski i pedološki uvjeti značajno ograničavaju usvajanje cinka iz tla. Sa stanovišta tla, to su dva nepovoljna čimbenika; visoka količina karbonata (vapna) u tlu i visoka količina fosfora (P2O5) u tlu.
Visoka količina karbonata (vapna) koja se javlja na većini tala sjeverozapadne Hrvatske, direktno blokira usvajanje cinka iz tla. Takva tla imaju visoki pH, te bi svakako trebalo prije sadnje krumpira kontrolirati pH tla. Ako tla imaju pH iznad 7,0, svakako bi trebalo dodatno (folijarno) primijeniti cink tijekom vegetacije krumpira.
Obilna gnojidba fosfornim gnojivima u osnovnoj gnojidbi također često izaziva nedostatak cinka u biljci krumpira. Većina proizvođača primjenjuje velike količine fosfora (PK formulacije s visokom koncentracijom fosfora, primjena visokih doza superfosfata ili primjene MAP/DAP gnojiva). Stoga se svakako preporuča analiza tla prije primjene fosfornih gnojiva. Optimalna količina fosfora u tlu (analizom prema AL metodi) za proizvodnju krumpira iznosi 15-20 mg P2O5/100 grama tla. Veće količine fosfora u tlu nisu potrebne, te se dio potrebne količine fosfora mogu dodati i kroz folijarnu gnojidbu, i time smanjiti kompeticija između fosfora i cinka u tlu.
Potrebno je znati da je pokretljivost cinka u tlu vrlo slaba, te je usvajanje iz tla dosta slabo. Nedostatak cinka javlja se i na tlima s niskom količinom organske tvari (humusa), što je učestali problem na lakim (pjeskovitim) tlima.
U istraživanju koji su proveli Burnett i Wale (1993.) utvrdili su da je pojava krastavosti gomolja krumpira značajno niža kod primjene cinka u gnojidbi krumpira u odnosu na varijante gdje nije bilo primjene cinka. Time se dodatno naglašava važnost cinka u gnojidbi krumpira i smanjenje pojave krastavosti gomolja.
Kad i kako primijeniti cink u gnojidbi krumpira?
Tehnološki, u modernoj proizvodnji krumpira postoje dvije mogućnosti primjene cinka. Prva mogućnost je primjena tzv. „startnih“ mikrogranuliranih gnojiva koja sadrže fosfor i cink, u sadnji gomolja krumpira. Startna gnojiva primjenjuju se posebnim dozatorima za mikrogranulirana gnojiva koja polažu gnojiva izravno u zonu gomolja. Na taj način, cink je odmah dostupan i korijenje ga može usvojiti u vrlo ranoj fazi rasta krumpira.
Kako se u našim agroekološkim uvjetima često javlja pad temperature (zraka i tla) nakon sadnje krumpira, ova tehnološka mjera ima važnu ulogu za ranu opskrbu krumpira cinkom. Druga tehnološka mogućnost je primjena cinka u folijarnoj gnojidbi krumpira. Folijarna gnojidba cinkom je praktična i lako provediva tehnološka mjera, jer se primjena gnojiva na bazi cinka može kombinirati s primjenom ostalih gnojiva, biostimulatora ali i zaštitnih sredstava, poput fungicida ili insekticida. Na tržištu su prisutna brojna gnojiva koja sadrže cink u različitim oblicima.
Glavni oblik za folijarnu gnojidbu je cink u obliku Zn-EDTA helatnog oblika, zbog brojnih tehnoloških prednosti, poput:
- dobra kompatibilnost Zn-EDTA helatnog oblika s ostalim gnojivima ali i sa zaštitnim sredstvima
- brzo usvajanje u list i pri niskim, i visokim temperaturama zraka
- mogućnost primjene viših doza po jedinici površine
- visoke koncentracije hraniva u mikrogranuliranim oblicima gnojiva
- dobra topivost u tvrdim (karbonatnim) vodama
Osim u obliku EDTA helata, cink može biti u obliku karbonata, sulfata i u kompleksu s organskim molekulama (aminokiselinama i glukonskom kiselinom). Isto tako, na tržištu postoje i mješavina mikroelemenata gdje je postotak cinka od 0,5 do 3,0 % ili se cink u malim količinama dodaje u različite NPK formulacije gnojiva.
Gnojiva na bazi cinka u kompleksu s karboksilnim kiselinama
Razvojem tehnologije proizvodnje gnojiva na tržištu su se pojavile nove formulacije hraniva u kompleksu s karboksilnim kiselinama. Radi se o organskim kiselinama niske molekularne mase (sadrže jednu ili više karboksilnih R-COOH grupa). Njih biljka lako usvaja preko lista i kroz korijen. Brzo se usvajaju preko lista bez obzira na temperaturu zraka, pa predstavljaju važnu tehnološku mogućnost za usvajanje u lošim klimatskim uvjetima.
Tablica 1. Prikaz folijarnih gnojiva na bazi cinka za gnojidbu krumpira
Gnojidba cinkom predstavlja važan tehnološki zahvat u modernoj proizvodnji krumpira. Redovnom primjenom cinka ostvaruju se visoki prinosi dobre kvalitete konzumnog i krumpira za industrijsku preradu. Poljoprivrednim proizvođačima na raspolaganju su brojna gnojiva koja sadrže različite oblike cinka te se mogu primijeniti u različitim agroekološkim uvjetima uzgoja krumpira.
