Jedan od najznačajnijih jesenskih štetnika je repičina osa listarica (Athalia rosae, Linnaeus, 1758). Rasprostranjena je u Europi, Aziji, Sjevernoj Americi i Africi. Oligofagna je vrsta, a štete nanose odrasli oblici i pagusjenice ishranom na biljkama iz porodica kupusnjača i štitarki. Na uljanoj repici je zabilježen gubitak prinosa do čak 95 %, a napada i repu, gorušicu, rotkvu i kupus.
Odrasli oblik repičine ose listarice je zdepast, a od ostalih se razlikuje po „šahovnici“ na nadvratnom štitu. Prednji i stražnji režnjevi su narančasti, a bočni crni. Iako sitna, svega do 8 mm, lako je uočljiva zbog tromog leta iznad biljaka.
Jaja su velika, ovalna i prozirna, nalik staklu. Kukuljica je žuta i umetnuta u smeđu cilindričnu čahuru. Pagusjenica je zeleno-sive do crne boje, veličine oko 2 cm. Mekanog je i naboranog tijela, prekrivenog malim bradavicama. Na dodir se sklupča. Ima ukupno 11 pari nogu.
Prezimljuje pagusjenica u zemlji u čahuri na dubini do 15 cm. Kukuljenje se odvija u travnju kad temperature dosegnu 16 °C, a tlo je umjerene vlažnosti. Nakon 15-ak dana pojavljuju se odrasli prve generacije. Hrane se do početka lipnja. Zatim dolazi do kopulacije i odlaganja jaja. Ženka leglicom zareže list i odloži jaje u unutrašnjost. Na mjestima oštećenja vide se lagane otekline biljnog tkiva. Jedna ženka odloži do 300 jaja. Ovisno o uvjetima, razvoj jaja traje između 2 i 30 dana nakon čega se javlja mlada pagusjenica.
Treća generacija je najštetnija
Smrtnost pagusjenica prve gereracije je velika i ne nanose velike štete. Razvoj traje oko 20 dana pri čemu pagusjenica prolazi šest presvlačenja. Pagusjenice druge generacije oštećuju biljke tijekom srpnja i kolovoza, a treća, ujedno najbrojnija i najštetnija generacija, štete nanosi od kraja rujna do polovice listopada. Proždrljivo brste lisnu površinu, a ostave samo žile i peteljku (golobrst). Mogu oštećivati cvjetove i mlade mahune.
Starije gusjenice su proždrljivije pa u zadnja tri dana svog razvoja pojedu 75 % ukupne količine hrane. Razvoju pogoduje suho i toplo vrijeme. Ako u jesen temperature padnu ispod 18 °C, a dužina osvjetljenja na 14 – 15 sati ili se ljeti temperature popnu iznad 27 °C uz relativnu vlažnost zraka ispod 50 %, repičina osa listarica ulazi u dijapauzu.
Kad i čime suzbijati?
Nakon opažanja masovnog leta osica iznad biljaka, vizualne preglede je potrebno obavljati svakih 3 – 5 dana.Prag odluke za suzbijanje iznosi 1 osa po m2 ili 0,5 gusjenica po biljci (50 na m2). Za utvrđivanje brojnosti moguće je koristiti i žute posude.
Suzbijanje je preporučljivo provesti dok su pagusjenice manje od 10 mm. Prema FIS bazi dostupna su sredstva na bazi deltametrina u dozi 0,3-0,5 l/ha, najviše 3 puta u vegetaciji; alfa-cipermetrina u dozi od 10 ml u 100 l vode na 1000 m2, dva puta u vegetaciji s napomenom da je sredstvu ukinuta/istekla registracija; esfenvalerata jednom u vegetaciji u dozi od 10-15 ml na 1000 m2 i acetamiprida jednom u vegetaciji u dozi 150 – 200 g/ha.
Insekticidi pružaju učinkovitu zaštitu od oko 97 % od repičine ose listarice što je iznimno važno u ranoj fazi kotiledona, do 4 lista, kad jaki napad pagusjenica može u potpunosti uništiti usjev za manje od 48 sati.
Kako bi se smanjila mogućnost zaraze i ishrane druge generacije pagusjenica tijekom ljeta, preporučljivo je uništiti samoniklu repicu na širem području. Kao predatori repičine ose listarice zabilježene su vrste Perilampus italicus Fabr., P. splendidus Dalm., Meigenia mutabilis Fall. I Erromenus fumatus Bris.