Češnjača (Alliaria petiolata) je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). U ljudskoj prehrani mogu se koristiti listovi, cvjetovi i plodovi. U Hrvatskoj je još poznata pod nazivima: češnjarka, lučac, lukavac, lučica, češnjačka trava, otrovnjak pesji.
U Europi je ona autohtona biljka, te je zabilježno da se oko 69 insekata i 7 gljiva prehranjuje češnjačom. Na područje Sjeverne Amerike introducirana je druge polovice 19. stoljeća kao kulinarska biljka. Zbog nedostatka prirodnih neprijatelja i izazite konkurentnosti može istisnuti autohtone vrste, pa je zabilježena kao invazivna biljka. U Hrvatskoj je ona zaštićena biljka. U prvoj godini razvija samo malu rozetu listova, dok u drugoj godini formira razgranjenu stabljiku do visine od 20 do 100 cm.
Stabljika je uspravna, okrugla, snažna, debela i ne razgranjena. Donji dio stabljike je prekriven dugačkim stršećim dlakama. Listovi su srcolikog oblika i pri trljanju oslobađaju ugodan intezivan miris po češnjaku. Cvjetovi se nalaze u gustim izduženim grozdovima i oprašuju ih kukci, no ako to izostane može doći do samooplodnje.
Bijelim cvijetovima cvate od travnja do lipnja. Plodovi su mahune veličine do 6 cm u kojima se nalaze crvenosmeđe hrapave sjemenke. Mahune sazrijevaju od lipnja do kolovoza. Češnjača se širi samo sjemenom. Sjemenke obično padaju u radijusu od nekoliko metara od matične biljke. Krajem lipnja, nakon dozrijevanja sjemena, biljka ugiba završavajući svoj životni ciklus.
Najčešće obitava u velikoj količini u biljnim zajednicama na rubovima šuma, šumskim putevima, na proplancima ili na grmovitim mjestima. Uspijeva na pjeskovitom, ilovastom i glinastom tlu, slabije kiselog ili slabije bazičnog pH. Raste u zasjenjenim položajima ili u polusjeni, te preferira vlažnije tlo.
Zanimljiva i u kulinarstvu
Može se koristiti u aromatizaciji biljnih umaka i u jelima s krumpirom. Beru se mladi izdanci, vršci i mladi listovi te se koriste kao dodatak salatama. Mladi listovi se trebaju sitno isjeckati i promiješati sa svježim sirom, salatama od krumpira i jelima s mesom. Pržene i samljevene sjemenke mogu poslužiti kao začin, te može biti zamjena za češnjak. Aktivne tvari češnjače bazirane su na glikozidima gorušičinog ulja (kemijski nisu povezani s češnjakom). Bogata je vitaminom A i C. Ima veliki sadržaj proteina i lipida. Češnjača je vrlo poznata zbog svog farmakološkog utjecaja. Listovi kod interne primjene potiču znojenje te se koriste kod liječenja bronhititsa, astme i ekcema.
Korisno je znati
Čaj od listova je služi za pročišćivanje krvi, a biljka s cvijetom je prirodni antiseptik, antiastmatik, detoksikant, diuretik i ekspekorant. Za liječenje područja usta i ždrijela te dišnih puteva upotrebljava se svježa zelen biljke. Češnjača pomaže pri zacijeljivanju rana, oblozi pri liječenju kožnih čireva i porezotina, a biljni sokovi stimuliraju protok krvi. Listovi i stabljika beru se prije cvatnje biljke i mogu se osušiti za kasniju upotrebu. Čaj od češnjače potiče apetit. Usitnjene sjemenke udisanjem potiču kihanje.
Za pripremu pesta od češnjače potrebno je 2 češnja češnjaka, 1 šalica blanširanih listova češnjače, 1 šalica listova bosiljka, ¼ šalice pinjola, 1 šalica maslinovog ulja (dodavati po potrebi), ½ šalice naribnog sira parmezana, 1 žlica jabučnog octa. Blanširati listove češnjače i pomiješati ih s bosiljkom, češnjakom i pinjolima, pa ih propasirati. Dodati jabučni ocat i maslinovo ulje i pasirati, dok ne bude kremasta smjesa. U posudu dodati parmezan, limunov sok, sir i papar po ukusu.
Izvor: Gospodarski kalendar
 je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). U ljudskoj prehrani mogu se koristiti listovi, cvjetovi i plodovi.){kind=link}