Obiteljske kuće u Hrvatskoj većinom su izvedene i izvode se i dalje s kosim krovovima. Iako se sve češće susreću modernije građevine s ravnim krovom, dvostrešni i višestrešni krovovi i dalje prevladavaju nad obiteljskim kućama.
Pitanje pokrova bitno je ne samo pri gradnji nove kuće nego i kod obnove postojećih kuća. Krovni pokrov utječe na izgled kuće, ali i njene okolice. U povijesnim jezgrama i tradicijskim naseljima je često propisan tip i boja pokrova. Sve kako bi se očuvao izgled takvih dijelova gradova ili sela. Odabir pokrova ovisi i o klimi u kojoj je kuća izgrađena. Kod promjene krovnog pokrova bitno je ne opteretiti postojeću krovnu konstrukciju pokrovom težim od onog za koji je predviđena.
Dobar krovni pokrov mora biti vodonepropustan, ali paropropustan, trajan i čvrst te otporan na požar. Jako je važno osigurati paropropusnost krovnog pokrova, za što proizvođači najčešće nude gotove metalne elemente. Oni se koriste za određeni sustav pokrova te se montiraju na sljemenu, ali i na samoj krovnoj plohi, prema uputama pojedinog proizvođača.
Na odluku o vrsti krovnog pokrova najčešće utječe cijena pokrova, no postoji više faktora koji utječu na njegov izbor, a koji se ne bi smjeli zanemariti. Osim cijene, bitan je nagib krova te da li postojeća krovna konstrukcija može podnijeti težinu novog pokrova. Za tehničke informacije bitno je provjeriti tehnički list proizvoda za svaki pojedini pokrov. Izgled krova nije zanemariv faktor, no zbog vrlo velikog izbora boja i materijala nije teško pronaći pokrov koji će odgovarati vašoj kući.
Najčešći pokrov – crijep
Pokrov crijepom je najčešći pokrov koji se koristi na našem području. Jedan je od najtežih pokrova i iako ovisi o načinu postave i tipu crijepa, kreće se između 40 i 60 kg/m2. Zbog velike težine je otporniji na vjetar i tuču i bolje apsorbira zvuk. Nagib krova za ovaj pokrov može biti već od 17° sa sekundarnom krovom konstrukcijom. On je određen tehničkim specifikacijama crijepa koje propisuje proizvođač i uglavnom je preporučeni nagib između 25° i 30°. Jamstvo na ovu vrstu pokrova se, također ovisno o proizvođaču, kreće oko 30 godina iako može potrajati i 50 do 70 godina. Prema materijalu od kojeg je proizveden, većina crijepa je glineni ili betonski. Postoji i stakleni ili polikarbonatni crijep, koji se koristi rjeđe, a najčešće za dijelove krova.
Glineni crijep proizveden je od prirodnog materijala koji se može reciklirati. Betonski crijep je proizveden s velikom preciznošću pa ga je lakše postavljati te sa širokom paletom boja. Beton je osjetljiv na kiselinu pa bi primjenu ove vrste crijepa trebalo izbjegavati u područjima s kiselim kišama. Bez obzira na materijal, crijep se proizvodi u nekoliko oblika.
Tradicionalni pokrov u kontinentalnom dijelu je vučeni tzv. „biber“ crijep. Njegovo ime dolazi od njemačkog Biber, što znači dabar, jer svojim polukružnim završetkom ploče crijepa podsjeća na kraj dabrovog repa. Unatoč tome, biber crijep se proizvodi i s ravnim završetkom. Tradicionalno nije utoren, no betonski postoji i s bočnim utorom. Pokrov ovom vrstom crijepa je jednostruki ili dvostruki na pomoćnim građevinama, gdje nije važna potpuna vodonepropusnost crijepa. Na obiteljskim kućama koristi se krunski pokrov. Crijepovi se slažu u dva „sloja“ s izmicanjem od polovice širine crijepa pa tako dobivene linije na krovu izgledaju kao krune, po čemu je ovaj način polaganja dobio ime. Kod ovog vrsta pokrivanja je bitno naglasiti da se radi o pokrovu velike težine zbog gustog polaganja crijepa.
Većina crijepa koji se koristi je utoreni, što znači da na jednom ili više rubova ima profile čiji izbočeni dio sjeda na ulegnuti dio susjednog crijepa te tako pokrov crijepom čini vodonepropusnijim i sigurnijim.
Različiti prešani, duboko utoreni crijepovi predviđeni su za kontinentalni dio Hrvatske. Spajanjem susjednih crijepova na utore mogu osigurati vodonepropusnost i pri velikim količinama kiše, snijega i pri zapuhu vjetra. Osim u klasičnom formatu, koji ima dugu tradiciju proizvodnje, može se naći i kao velikoformatni crijep, s različitim ukrasnim profilima. Manji formati prikladniji su za razvedene krovove i krovove s krovnim kućicama, dok se velikoformatni crijep više koristi za velike i ravne krovne površine.
Crijep kakav se uglavnom koristi u obalnom dijelu Hrvatske, a posebno u Dalmaciji, je kupa kanalica. Pogled s dubrovačkih zidina na grad poznat je baš po tradicionalnim kupa kanalicama na dubrovačkim zgradama. Legenda kažu da su se prve kupe kanalice radile tako da su se glinene ploče savijale prema ženskom bedru, pa od tuda i njihov specifičan oblik. Danas se, naravno, proizvode industrijski, s unificiranim dimenzijama i bez varijacije u određenoj boji. Postavljaju se na krov s kukicama ili pribijanjem.
Crijep se proizvodi kao engobiran ili glaziran, čime crijep dobiva različite boje. Crijep se može proizvesti od tradicionalnih crvenkastih, narančastih i smeđih nijansi pa sve to zelene, bijele ili plave boje. Engobirani crijep ima matiranu ili lagano sjajnu površnu. Glazirani crijep ima visoki sjaj te je trajniji od običnog crijepa, no takav crijep na suncu daje jak, a ponekad i neugodan odbljesak.
Moderniji pokrovi- limeni
Limeni pokrov je moderniji pokrov, koji se proizvodi ili kao ploče trapeznog, profiliranog lima, kao imitacija crijepa ili nekog drugog krovnog pokrova te kao sendvič paneli, ploče koje između sebe imaju već ugrađenu toplinsku izolaciju. Iako se ovaj tip pokrova isprva vezao uz industrijske zgrade, zbog toga što je vrlo lagan, brzo i precizno se montira. Pouzdan je na ekstremnom vremenskim uvjetima i može biti estetski vrlo lijep zbog velikog izbora njegovog izgleda, sve ga više srećemo i na stambenim zgradama i obiteljskim kućama.
Minimalni nagib krovne konstrukcije za ovu vrstu krova je 15°, no postoje ploče koje se mogu montirati i na krovnu konstrukciju nagiba već od 7°. Težina mu se kreće od 3 do 6 kg/m2, što je i najveća prednost ovog pokrova. Kod novih kuća mala težina omogućuje uštedu na krovnoj konstrukciji. Česti je izbor i prilikom zamjene pokrova na postojećim kućama jer nije potrebno ojačavati postojeću konstrukciju.
Lako se uklapa u postojeći ambijent jer se proizvodi kao imitacija crijepa, kupe kanalice, s različitim posipima tako da može nalikovati i pokrovu od kamenih ploča škriljevca ili kanadske šindre te ga posip čini još trajnijim jer štiti lim od vanjskih utjecaja. Iako je montaža ovih ploča brza i precizna, potrebno se držati uputa proizvođača kako ne bi došlo do korozije ili jakog prijenosa udarnog zvuka. Jamstvo na ovaj krovni pokrov vrlo je različito i kreće se od 10 do 30 godina, dok neki proizvođači na određene načine montaže daju jamstvo i do 50 godina.
Bitumenska šindra
Bitumenska šindra je pokrov koji zahtjeva nagib krova iznad 15°, dok je idealno iznad 25°. Težina je između 8-10 kg/m2. Šindra je proizvedena kao uložak od staklenog voala s bitumenskim nanosom i obojenim mineralnim granulatom kao pokrovnim slojem. Osim njene male težine, prednost je što se može postavljati u dva sloja. Također i što je mekan i fleksibilan pokrov koji se lako prilagođava različitim oblicima krova. Relativno ih se lako i brzo postavlja zakivanjem u podlogu. Velika mana ovog pokrova je njena osjetljivost na temperaturne razlike koje bitno skraćuju trajnost ovog pokrova. Osjetljive su na vjetar i udarce leda pa krov zahtjeva i više održavanja. Od spomenutih pokrova, ovaj ima najmanju trajnost, od 15 do maksimalno 30 godina.
Osim spomenutih pokrova, postoje i pokrovi kamenom, posebno škriljevcem, slamom, drvenom šindrom i različitim vlaknastocementnim pločama itd.
Važno je znati!
Ono što je važno jest da ako mijenjate postojeći pokrov salonit, odnosno azbest-cementnim pločama, pri uklanjanju koristite osobnu zaštitnu opremu, polijevajte ih vodom da se ne praše, osigurajte da prilikom uklanjanja ne dođe do lomova kako ne biste udahnuli azbestnu prašinu. Ploče se skladište na drvenoj paleti i omataju plastičnom folijom te ih odvozi ovlaštena tvrtka za zbrinjavanje opasnog otpada. Ni u kojem slučaju ih ne koristite više kao pokrov, čak niti na pomoćnim zgradama.
Izvor: Gospodarski kalendar
